O nezakonitom nadzoru novinara, studenata, političara i tužilaca, zahtevima za reformu bezbednosnih službi i istragama protiv visokih funkcionera

Prisluškivanja studenata i aktivista špijunskim softverima, kabineta rektora beogradskog univerziteta Vladana Đokića, predsednika Demokratske stranke Srđana Milivojevića, kopredsednika Zeleno-levog fronta (ZLF) Radomira Lazovića, prostorija Pravnog fakulteta, tužilaca Javnog tužilaštva za organizovani kriminal (JTOK) koji su radili na predmetu “Nadstrešnica”, novinara nedeljnika Radar, samo su deo onoga iza čega stoji Bezbednosna informativna agencija (BIA) i njen prvi čovek Vladimir Orlić čiju ostavku očekuju svi imenovani, pa i neimenovani.
Ali ne očekuju samo ostavku. U više od dve sedmice od izbora zbog sumnje na razna krivična dela uhapšeno je više od 90 osoba, od čega oko 20 policajaca. Prvi je, po nalogu Višeg javnog tužilaštva, uhapšen Marko Kričak, načelnik Uprave kriminalističke policije (UKP) MUP-a Srbije.
On se tereti za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa slučajem ubistva u restoranu “27” na Senjaku, zajedno sa načelnikom Službe za suzbijanje kriminala Boškom Sekulovićem koji je takođe uhapšen.
Zbog sumnje na zlostavljanje u garaži Vlade Srbije uhapšen je i Igor Žmirić, komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ), a sa njim još devet pripadnika MUP-a. U Boru je uhapšeno osam policijskih službenika zbog sumnje na zlostavljanje i mučenje Dalibora Dragijevića, koji je preminuo u policijskoj stanici u Boru u aprilu 2024. godine.
Dragijević je rođeni brat Dejana Dragijevića, optuženog za ubistvo dvogodišnje Danke Ilić čije telo do danas još nije pronađeno. Uhapšeni su još i Davor Macura, vlasnik ALTA banke, Jugoslav Nikolić, direktor Republičkog hidrometeorološkog zavoda, a što se tiče direktora BIA, JTOK je formirao predmete protiv njega i više dužnosnika BIA-e te protiv ministra pravosuđa Nenada Vujića i nekoliko službenika tog ministarstva, koji se terete za kršenja prava glasanja i prinude.
Milan Radonjić, jedan od novinara Radara, koji je bio, a postoje indicije da je još pod merama praćenja od strane BIA, kaže za Novosti da se Vladimir Orlić dokazao kao vojnik partije, kao i da je BIA poslednjih 15 godina pretvorena u jednopartijsku policiju “koja se ne bavi ničim drugim osim famoznim unutrašnjim neprijateljima” kojima je zajedničko to da su se kritički izražavali o vlasti, istraživali zloupotrebe, korupciju i enormno bogaćenje ljudi koji predstavljaju vrh odlazeće vlasti.
Prisluškivana je i glavna urednica Radara, Vesna Mališić, kao i novinarka Sandra Petrušić. Došli su do saznanja da su prisluškivane prostorije redakcije, telefoni, automobili kao i ugostiteljski objekti u koje su zalazili, a osim zahteva za primenu tajnih mera, Radar piše da je direktor BIA koristio diskreciono pravo da odredi i desetodnevnu fizičku pratnju za pojedine članove redakcije, poput Vuka Cvijića.
I Radomiru Lazoviću je u telefon ugrađen špijunski softver, a nadzirana je komunikacija u stanu, pa i automobilu. Njegov ZLF je saopštio da nije reč o jednom incidentu, već o “sistemu nadzora i pritiska na političke protivnike, studente, aktiviste i građane koji se ne mire sa nepravdom”.
– Činjenica da su mi agenti nesmetano ulazili u stan u kome živim i u automobil duboko je uznemiravajuća. Pokretanjem sudskih procesa pokušaćemo da doprinesemo razmontiravanju mračnog BIA aparata koji je SNS instalirao – rekao je Lazović za N1, poručivši da BIA mora biti rasformirana, a Orlić uhapšen.
Istog su mišljenja i u Radaru. Radonjić smatra da BIA pod tim imenom ne bi smela više da postoji, a navodi i da bi najbolji princip bio da, po promeni vlasti i postavljanju novog direktora, svi zaposleni budu poslati na duži odmor i da se tako udalje iz agencije, pa da se vidi da li bi neko od njih mogao biti pozvan nazad ili ne.
Isti taj princip, smatra on, trebalo bi da važi i za MUP, ali i Vojnobezbednosnu agenciju. I Marija Babić, pravnica iz NUNS-a, smatra da odgovornost ne bi smeli da nose samo čelni ljudi.
– Nije odgovornost samo na nekome ko je na vrhu te piramide. Mora da postoji odgovornost i za one ljude koji su izvršavali naloge jer u svakoj profesiji postoji odredba zakona koji kaže da možete da odbijete protivpravne naloge svojih nadređenih. Morali bi da odgovaraju i oni koji su naloge sprovodili – zaključuje Babić za Novosti.
NUNS, zajedno sa drugim organizacijama civilnog društva, očekuje pokretanje krivičnih postupaka protiv direktora i rukovodilaca u BIA, ispitivanje odgovornosti postupajućih sudija za prethodni postupak i predsednika Višeg suda u Beogradu, obaveštavanje svih koji su bili predmet nezakonitog nadzora, kao i razrešenje i utvrđivanje odgovornosti zbog propuštanja i nesavesnog postupanja zaštitnika građana i poverenika za pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.
Radonjić priznaje da je olakšavajuće sad kad su informacije o praćenju postale javne.
– Sad je ovo došlo kao neka vrsta priznanja da smo bili pod merama nadzora, ali i da smo čak bili targetirani kao špijuni, kao ljudi koji se bave radom za neke druge države i za neke mračne sile koje su pokušavale da ovu vlast smene – napominje on.
Ono što očekuju je da u nekom trenutku uđu u arhive BIA. Radonjić veruje da će biti zanimljivo proći kroz ono što je ostalo na raspolaganju “pa da vidimo kakvi su zaključci bili, na osnovu čega su te mere nadzora produžavane u tri maha”.
Iako su informacije o prisluškivanju postale javne, praćenje je, prema saznanjima, nastavljeno. Radonjić naglašava da su sve mere nadzora obustavljene nakon izborne noći, ali da su nedavno ponovo nastavljene. Zato se nada da će vlada biti brzo formirana.
– Posle skoro tri decenije zloupotreba, jer to nije samo poslednjih deset-petnaest godina, ovo društvo je zrelo da na jedan zakonit način zasnuje svoje bezbednosne službe i da institucionalno nađe način da spreči zloupotrebe od strane političkog vrha – napominje on.
Nije BIA jedina koja je na taj način zloupotrebljena. Pod posebnom pažnjom je i Više javno tužilaštvo (VJT) u Beogradu i Nenad Stefanović, prvi čovek VJT. On je krajem 2021. odlukom Skupštine Srbije imenovan na tu funkciju i važio je za čoveka bliskog Aleksandru Vučiću.
Nakon hapšenja Marka Krička i Boška Sekulovića negirao je da hapšenja imaju veze sa rezultatima parlamentarnih izbora, ističući da on i svi javni tužioci “postupaju isključivo u skladu sa Ustavom i zakonima Srbije”.
Drugi nisu tako mislili pa su prvo kandidati za poslanike Studentske liste Nemanja Đurić i advokati Vladan Mančić i Stanko Fuštar podneli krivičnu prijavu protiv Stefanovića zbog sumnje na zloupotrebu službenog položaja tako što je omogućavao pojedinim okrivljenima blaže kazne i povoljnije pravne kvalifikacije, pa čak i odustajanje od krivičnog gonjenja.
A onda je i Komisija Vrhovnog javnog tužilaštva optužila Stefanovića da je stvorio paratužilački sistem jer “postoje osnovi sumnje da je radio protivzakonito i zloupotrebljavao ovlašćenja”. Navedimo samo neke od predmeta: “Zvučni top”, “Pomilovanja”, “Povređivanje studenata”, itd. Izveštaj koji su pripremili dostavljen je JTOK-u radi preduzimanja krivičnog gonjenja.
Stefanović je odgovorio krivičnom prijavom protiv javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva u Beogradu Gorana Ilića, koji je i predsednik Komisije za nadzor koja je pripremila prethodni izveštaj. Navodi se da je prijava podneta zbog “krivičnog dela zloupotreba službenog položaja, u sticaju sa krivičnim delom ometanje pravde”.
Dejan Kožul (Portal Novosti)

STUPS: Rebrending