Zagorje je zelena, prekrasna oaza prirode nadomak Zagreba, s malim mjestima smještenima u udolinama podno šumovitih brežuljaka. Ljudi tu brinu o svojim domovima koji su odraz ljepote prirode, a razne su mogućnosti pitomog seoskog turizma, daleko od razuzdanih morskih destinacija.

A onda je na brdu tik iznad jednog od zagorskih sela otvoren kamenolom. Mještani su prije nekoliko godina pristali da se kamen vadi sa stražnje strane brda, ali vlasniku kamenoloma to bi otežalo pristup, pa je veliku kavernu u brdu otvorio s druge strane, ravno prema selu, tek osamdesetak metara od prvih kuća. Dozvolu je vlasniku dala država, teški kamioni danju i noću klepeću uskom cestom, pod prozorima mještana čije su dotjerane kuće sada pune oštećenja, ljudi ne spavaju zbog stalne trešnje, prašina prekriva i njih i njihova dvorišta.

No, kamen je važna sirovina, čemu cjepidlačiti je li kamenolom nastao s one, manje opasne strane brda ili s ove s koje direktno ugrožava miran život, ali i zdravlje mještana. Koji su proteklih godina pokušali sve kako bi se radovi zaustavili, obraćali se bezuspješno svim mogućim institucijama, da bi na koncu pozvali novinare kao zadnju instancu na koju, mada je beskrajno prezire, kao glasnika istine, jedino reagira hrvatska administracija. Poučan je ovo primjer nemjerljive bahatosti i mafijaške sprege države i beskrupuloznih privatnih interesa, a posve farsično, ali za hrvatske prilike tako normalno, zvuči podatak da je oholi vlasnik kamenoloma odnedavno u zatvoru zato jer je podmićivao glavnog državnog inspektora koji je, zbog primanja mita od sličnih razbojnika, također u zatvoru. Stoga ih novinari nisu mogli kontaktirati, dok teški kamioni, unatoč spornoj dozvoli za kamenolom i dalje bruje uskom zagorskom cestom, a mještani vidno potreseni i iznureni govore kako razmišljaju o iseljavanju. Ne kažu gdje, a niti je lako u Hrvatskoj pronaći mjesto za život koje ti se nakon nekog vremena neće pretvoriti u pakao.

Novinari su pak razgovarali s odvjetnikom firme koji je izrekao nezamislivo: “Ako im smeta, neka oko kuća sagrade živicu.“ I još dodao taj bahati plaćenik: „To je kao da živite u Zagrebu, pa vam smeta tramvaj. U tom slučaju najbolje je da se iselite.“ Tako se, eto, razgovara u državi u kojoj se ljude neometano truje ogromnim količinama toksičnog otpada, i ne samo u Gospiću čiji su građani zbog bagateliziranja od strane vlasti čitav slučaj nedavno iznijeli pred Evropskim sudom za ljudska prava. A mogli su ne talasati nego oko čitave Like izgraditi živicu, pa im tako tone opasnog otpada ne bi ugrožavale zdravlje. Njima je međutim osim zdravlja ugrožen i goli opstanak, budući da je inače izdašna prodaja odličnih, zdravih ličkih proizvoda – od sira do meda – bačena na koljena, jer kupci više ne vjeruju u njihovu ispravnost.

Tako se ubija država kojom vlada razbojnička družina, država u kojoj svaki vagabund za sitno mito može uništiti najvrednije dijelove prirode. Sada je otkriveno kako je neki važni car autobusa – ima ih oko 300 komada – bogat lik, bespravno sagradio niz skladišta za stare gume, istrošene komade svojih autobusa, kramu dakle, na samom rubu od UNESCO-a zaštićenih Plitvičkih jezera. Je li te rugobe gradio na svom zemljištu? Nije. Nego na ogromnom području u vlasništvu države. Čije bi ministarstvo okoliša i lokalne službe valjda trebale znati što se odvija u tako maloj zemlji kakva je Hrvatska. Ali se prave da ne znaju, premda fotografije vlasnika autotransporta i HDZ-ova župana govore o radosnoj suradnji i ne treba sumnjati da je i ta priča nastala na nekom mitu i korupciju. Tim prije jer je dotični zagađivač prirodnog dobra i uzurpator državnog zemljišta javno priznao svoj grijeh, te kazao da će sam ukloniti ogromni otpad nakupljen u blizini Plitvica. To je, eto, dovoljno da se zaustave bilo kakve sankcije protiv „poduzetnika“ koji se obogatio vozajući građane i figurativno, ali i doslovno u svojih 300 autobusa.

Strašna je uglavnom nemoć građana pred bezakonjem, kako u okolišu, tako i u važnim sektorima poput zdravstva, na primjer, u kojemu marljivo kadrovira sam premijer postavljajući na čelna mjesta bolnica isključivo kadrove s članskom iskaznicom njegove partije. Pa je tako ovih dana čak deset specijalista onkološke radiologije dalo otkaze u drugoj po veličini bolnici u Zagrebu jer im je za šeficu dovedena žena koja je zbog maltretiranja i omalovažavanja kolega jednom već smijenjena. I spor protiv bolnice izgubila na sudu. Sada je na namještenom natječaju, kao bliska prijateljica premijera Plenkovića, postavljena na isto mjesto, izbila je ogromna afera, budući da odlazak čak desetoro specijalista znači užas za onkološke bolesnike. Ionako izloženi očajnim uvjetima zdravstva, građani su prestrašeni i zgađeni. No jesu li zgađeni dovoljno da izađu na ulice? I poslušaju premijera koji poručuje oponentima da se ponašaju „kao da je pala nadstrešnica u Novom Sadu“, što je bio povod za dvogodišnje proteste u Srbiji i konačni pad autokratskog režima. Hoće li najavljeni protest hrvatskih studenata probuditi naciju izmoždenu decenijskom vladavinom jedne krimogene skupine? Hm, teško se u to kladiti.

(tekst i foto: Tačno.net)