Prof. dr Veselin Vukotić, rektor UDG, izlaganje na Salonu Dušana Mijića, Sombor, jun 2026.

Dobar dan!

Drago mi je da vidim neke od vas koje nijesam odavno vidio.

Delegacija iz Crne Gore je došla da Dušanu Mijiću čestita na 30 godina postojanja ovog salona, na ideji i održavanju te ideje.

Ovaj salon je stariji od obnovljene nezavisnosti moje sadašnje države Crne Gore, koja je obnovljena prije 20 godina.

Lično mi je mnogo žao što nijesam više dolazio na skupove Salona… Ali, kroz stalnu komunikaciju i druženje sa gospodinom Mijićem bio sam u toku sa osnovnim temama diskusije i idejama.

Ja sam u posljednjih 20 godina u potpunosti okupiran idejom i vizijom razvoja UDG-a, čiji sam suosnivač i rektor od osnivanja, sa namjerom da tu funkciju napustim 2111. godine[1]… Svi imaju čuđenje: zašto 2111. god?… To je period tranzicije današnjeg administrativno usmjerenog univerziteta, univerziteta koji je izgubio svoju osnovnu ideju, još od Platona i Aristotela, od univerziteta koji se razvija na principima upravljanja i razvoja velikih kompanija, ka univerzitetu koji odgovara novoj paradigmi društva – životu kao platformi svijeta i kulturi kao bazi društva, umjesto samo ekonomije!... Sada je ovo tranzicioni univerzitet, a mi tranzicioni profesori!… Nijesam siguran da će ta tranzicija uspjeti u globalnim razmjerama, bez velikog potopa. Ali, uvijek neko preživi taj potop, neki Noja. Zašto to ne bismo bili mi?

Mi smo tek na pragu tog Novog doba… Taj prag niko nije ne samo preskočio, već niko nije stao na taj prag. Mi malo znamo, skoro ništa o tom budućem dobu. Zašto?

Zato što imamo plitko znanje o razvoju ljudskog društva od nastanka do danas. Vrlo malo znamo, skoro ništa o istoriji, istoriji ideja, istoriji nastanka, razvoja i nestanka velikih ideja. O nastanku i razvoju klica budućnosti u prošlosti! „Istorija se ne ponavlja, samo se rimuje.“ (M. Tven)

Da bismo razumjeli današnji tehnološki prelaz sa parne mašine na kompjuter, težnju industrijskog društva ka informatičkom društvu, potrebno nam je mnogo veće razumijevanje istorije i istorijskog procesa. To dramatično tranziciono doba u kome živimo i za koje smatramo da je jedinstveno u ljudskoj istoriji. Ja sam u blažoj formi, na jednom skupu u Kini, iznio ovu tezu o važnosti istorije. Nijesam očekivao neku reakciju od Kineza, ali se javio neki profesor, mlađi, iz Grčke, koji je na specijalizaciji u Kini, u oblasti AI… I veoma me podržao riječima: „Da, za razvoj i razumijevanje AI nam je više potrebna istorija, nego matematika.“… Na jednom malo većem skupu, gdje je bilo par stotina kineskih studenata i asistenata, ja sam na neko pitanje iz publike odgovorio da umjesto diskusija koje ističu primarno tehnologiju i AI za razvoj Kine, smatram „da ne smijete zapostaviti Konfucija i Lao Cea!“… Bilo je mjestimičnih aplauza!… Pojasnio sam: svaka nova tehnološka ideja rođena je u glavi filozofa ili pjesnika!… Konfučije je i umjetnik!

Mislim da su danas važni arheolozi, koji su snabdjeveni novom tehnologijom i mogu da rekonstruišu koje promjene je izazvala paradigmatska zamjena luka i strijele ralom, kao i zamjena rala parnom mašinom, jer to je dobra osnova da razumijemo zamjenu parne mašine kompjuterom. Posljedice po društvene strukture u svim vremenima su veoma slične, pogotovo u njihovoj dubini. Razlikuju ih oblici ispoljavanja, zbog toga što su promjene izazvane različitim tehnologijama. Ni internet, ni AI nijesu tako mladi kao što mislimo!

I sada radim na univerzitetu, na svom univerzitetu. Raditi u ovom civilizacijskom i paradigmatskom vrtlogu je užasno teško, ali za mene izazov i za sve veći broj mojih saradnika. Što je problem? Stare ideje se teže napuštaju, nego što se prihvataju nove. I ono još teže: ljudi misle da znaju kako treba držati nastavu za studente koji će živjeti u Novom dobu. Što će raditi naš student 2040, 2050. godine?… „Pa ne znam ja, nijesam prorok“ – mnogi će reći. Ja im odgovaram: „Imajući u vidu da vi sve znate što student treba da zna, a polazeći od sebe i svojih studija, ja sam siguran da će Tvoj student biti u niskoj društvenoj hijerarhiji!“… Ja sam prorok – jer znam nešto iz istorije ideja. Znam da zajedno sa usavršavanjem istorijskog konteksta, istovremeno raste i kapacitet predviđanja. Ja sam na stanovištu da je istorijski preokret jedino moguć iz unutrašnjosti jednog života, a ne iz istorijskih života spolja.

Današnja civilizacija je pod udarom mnogih dogmi, od kojih su dvije posebno izražene danas u dobu 8 milijardi ljudi na Planeti!

Prvo, to je demokratska dogma, bolje reći demokratija nije nikada istinski prihvatila demokratsku dogmu, odnosno – zašto je demokratija danas sistem koji na vrh dovodi najnesposobnije i najgore ljude?… Da li je demokratija uopšte imanentna nacionalnoj državi?…

Drugo, to je tehnološka dogma! Uvjerenje da nam samo tehnologija može donijeti napredak i očuvanje civilizacijskog razvoja. Ali, tehnologija sve više isisava duh iz ljudi, bezduhovnost postaje opšte stanje društva i vodi propasti civilizacije. Zato ja u sljedećih 100 godina vidim otklon od nacionalne države, kao i otklon od prirodnih nauka i vraćanje društvenim naukama!

Možda se čudite o čemu ja govorim!… Reći ćete: „Pa da li Ti vidiš što se dešava oko nas, u našoj državi?“… Da, ja to sve vidim… Ja sam u situaciji u kojoj je bio Lajbnic, kojeg je, nakon njegove prezentacije kako funkcioniše svemir, Napoleon pitao: „A gdje sam ja tu?“… „Poštovani generale, nijesam imao potrebu da unosim tu pretpostavku u moje istraživanje.“… Tako i ja: ja se bavim vizijom razvoja univerziteta i moram hvatati istorijske megatrendove. Da li sam za to sposoban ili ne – do sada ide dobro. Ako bih vodio univerzitet prema znacima sadašnjosti – on bi nestao, kao što će mnogi nestati do 2060. godine. Nijedan klasični univerzitet neće preživjeti 2060. godinu!

Problem poplave se ne rješava izbacivanjem vode kofama iz kuće… Mora se poći ka izvoru poplave… Otuda i mudra kineska poslovica: „Kad ste se zaglavili – vratite se na početak“…

Ja mislim da ovaj Salon pokazuje jedan od metoda kako da se vratimo na početke!… Salon u kom su nastale i nastaju nove ideje, nastaju klice novog društva… Budućnost nije na horizontu. Ona je u SADA… Samo treba pratiti te klice budućnosti koje su sjeme budućnosti: oblik Salona je jedan od načina!

I naš UDG je neka vrsta salona… Salona u kome imamo duh preduzetništva i duh akcije… Ja lično nemam snage da se bavim reakcijama… Napadan sam decenijama… Najčešće i vrlo brutalno… Nikada nijesam odgovorio. Nijesam imao reakciju… Moj odgovor je bio – nova akcija… Novi rezultati… To je bio način da se mijenjaju i moji kritičari… Jedni su nestajali – nastajali novi… I rano sam shvatio da moj uspjeh traži da mi se mijenjaju kritičari!… Sa istim kritičarima – nema napretka… Sada sam u jednoj fazi: sve je manje ozbiljnih kritičara!… Zato puno ulažem u samokritiku… U sumnju u ono što radim na UDG-u. Umjesto „Mislim, dakle, postojim.“ (Dekart) bliski smo Kjerkegoru: „Sumnjam, dakle, postojim.“.

Završiću podsjećanjem na naš posljednji forum. Naslov izvještaja u novinama je bio: „Dijalog u društvu koje ne razmišlja“… Da li se nešto promijenilo? Ne! Postalo je lošije… Većina vas koji ste ovdje, gledajući neke događaje iz prošlosti, ste sebe zapitali: „Da li je moguće da sam sve ovo preživio?“… I nastavljamo da živimo od događaja do događaja, od izbora do izbora. Živimo u nadi da će biti bolje… Ali, gospodo moja, nada traži akciju da bi bila nada. Kakvu akciju?… Revoluciju, reformu… Bio sam i jedno, i drugo. Revolucija ne mijenja društvo – ona jede svoju djecu. Reforma – to je krečenje starih zidova… Jedino nam preostaje: duhovni preobražaj pojedinca. Na tome radim i zbog toga sam istakao obrazovanje. „Jedino što imamo u svojim rukama za promjenu društva je obrazovanje“, rekao je Dalaj Lama… I sljedećih 100 godina će biti borba za preobražaj obrazovanja, za obrazovanje koje će se zasnivati više na svijesti, nego na umu kao sada. Više na učenju od života, nego učenju o životu! Ovaj salon pokazuje kako bi mogao da izgleda taj kapilarni preobražaj društva, jer ja vjerujem samo u dugoročnu strategiju „kap po kap“. U tome vidim tu ključnu, civilizacijsku poruku ovog Salona…

Dušane nastavi!…

Hvala!

(Autonomija)

---

[1] UDG je jedan od najpoznatijih privatnih univerziteta u Jugoistočkoj Evropi. Osnovan je 2007. godine, imamo 12 fakulteta, sada imamo više od 4000 studenata, blizu 200 stalno zaposlenih profesora i saradnika. Predaju predavači iz ragiona i sa svih kontinenata. UDG ima višedecenijski ugovor o partnerstvu sa Arizona State University (SAD), članovi smo ANSO iz Pekinga. Imamo saradnju sa velikim brojem univerziteta iz Kine, Evrope, Sjeverne i Južne Amerike. Univerzitet se razvija na svom autentičnom modelu S=z·i²… Svršeni studenti su veoma traženi, posebno u međunarodnim kompanijama i institucijama, iako većina otvara svoj privatan biznis… Na nedavnom sve-azijskom prvenstvu održanom na SIAS univerzitetu, naša košarkaška ekipa je osvojila prvo mjesto. UDG ima i poznatu ljetnju međunarodnu školu. Prvi čas sa novoupisanim studentima održava se svake godine, 4. jula na vrhu Lovćena, u mauzoleju ispred Njegoša… Svaki svršeni student UDG-a, ukoliko je želio, bio je na razmjeni u inostranstvu (Kina, Amerika, Evropa,…) Raste broj studenata iz inostranstva.