Svježi travanjski vjetar s Dunava otpuhao je Viktora Orbána, mađarskog „Viktatora“ nakon punih 16 godina vladavine.

Pao je, činilo se, nedodirljivi europski troublemaker, otvoreno proputinovski političar „trumpističkog“ kova, ultrakonzervativni desni populist. Je li otišao u ropotarnicu povijesti treba malo pričekati, ali ovakvi autoritarni lideri teško se oporavljaju od ovakvih nokauta. No, priznao je poraz, što znači da je zbilja razočaran, smožden i satrt. Mađarska je prodisala. Opet su simpatični.

Mađari su konačno rekli „Ne!“ svom ruskom Trojanskom konju, rekli da su oni Europa, od koje ih je Orbán, pogotovo otkako je počela ruska agresija na Ukrajinu – želio izolirati. Demokratski izbori pokazali su se ponovno učinkovitima i osnažili smisao demokracije.

Nevjerojatna izlaznost od gotovo 80 posto govori da je Mađarima zbilja voda došla do grla, a čini se uvjerljiva pobjeda, možda i dvotrećinska (dok ovo pišemo glasovi se još broje) čelnika Tisze Pétera Magyara, inače donedavnog Orbánovog suradnika, da se može i protiv ovakvog protivnika, kojem nisu pomogli ni Putin, ni Trump, pa ni igrokaz iz FSB-ovih laboratorija uz pomoć Aleksandra Vučića, kada se željela stvoriti političko – sigurnosna kriza s pokušajem tzv. diverzije na plinovodu u Kanjiži, što je, prema zamislima, trebalo poslužiti dodatnom Orbanovom „izbornom zamahu. Čak se kalkuliralo i s odgodom izbora zbog sigurnosne „ugroze“.

Nije pomoglo ni plašenje ratom i zlim Ukrajincima, ni smrzavanjem bez ruskog plina.

Ovo nije samo pobjeda za Mađare (njima je ovo sada ipak najvažnije), ovo je i olakšanje za Europu, jer će Budimpešta ponovno biti kooperativna članica, a ne kremaljski doušnik. Zatim je laknulo i naravno Kijevu, pa i Hrvatskoj, koja se nada da će s Magyarom riješiti tih nekoliko pitanja koja tište obje zemlje. Péter Magyar je uz pomoć Mađara pobijedio i Vladimira Putina i Donalda Trumpa, a Aleksandra Vučića bacio u dodatnu komu, jer bi taj dunavski vjetar sada mogao dopuhati i do Beograda.

Pobjedu Magyara slavi se ne samo uz mađarske, nego i uz mnoštvo zastava EU-a jer se danas mađarsko „dite vratilo europskoj materi“, a to je i bio smisao ovih izbora.

Pirkaju neki drugi vjetrovi na Dunavu

U Kremlju su sigurno, blago rečeno, indisponirani, jer izgubili su važnu destabilizacijsku polugu u Europi, znaju da je Slovačka ipak preslaba, a Češka još daleko da preuzme ulogu Mađarske.

U Washingtonu će također škrgutati zubima jer se Trump založio, a poslao je i J. D Vancea da potegne, pa je ispalo kontraproduktivno, a vjerojatno Vučić, uz Roberta Fica ima grč u želucu i strah da bi i njima mogao tako nesretno pasti grah. Konačno, i Bratislava i Beograd su na Dunavu, kojim sada pirkaju neki drugi vjetrovi.

Orbán je cijelu kampanju gradio na antiukrajinskom sentimentu i tu je očito pretjerao, a vidi se da je dobrom dijelu Mađara njegova proruska politika postajala sve odioznija, pogotovo zbog vrlo neugodnih povijesnih reminiscencija koje su Mađari imali s Rusima tijekom vremena komunizma.

Pokazalo se još jednom da mangupi u vlastitim redovima uvijek dođu glave nekadašnje pajdaše. Magyar je, podsjećamo, bio s Orbánom na početku, pa i jedan od vodećih ljudi Fidesza, te ga je napustio kada je vidio kako i kuda Orbán vodi Mađarsku, koja je ogrezla u autoritarnosti i korupciji, nepotizmu i klijentelizmu, strančarenju i sveopćoj kontroli.

Danas je večer za slavlje, a kakvi će sve kosturi iz ormara poispadati nakon Orbanovog poraza tek će se vidjeti.

Magyara na domaćem terenu čeka vraški posao, s mnoštvom zamki na svakom uglu, ali ono što odmah može učiniti je da okrene naglavačke mađarsku vanjsku politiku i da odmah okrene jedra prema Bruxellesu. Magyar je sigurno velika promjena i dobar signal za sve u Europi, za sve prodemokratske snage. Samo treba to opravdati.

Orban na početnim postavkama

Mađarska je prodisala, a s njom i Europa jer se sada s ovim mijenjaju, tako se barem očekuje, mnogi odnosi u Bruxellesu i vjerojatno će se odluke donositi puno brže, lakše i unisonije, nego dok je bio Orbán i dok je njegov ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó bio na izravnoj otvorenoj vezi s Putinovim prvim diplomatom Sergejem Lavrovom.

Za Magyara kažu da je Orban na početnim postavkama, odnosno onakav kakav je Orbán bio na počecima svoje karijere.

Ne treba trčati pred rudo i misliti da će Magyar preko noći promijeniti stvari. Orbanovština je zagazila preduboko u sve pore mađarskog političkog i društvenog života. Trebat će dosta vremena, možda čak i godine da se pročiste institucije, pravosuđe, mediji, financijske strukture, javna poduzeća, obrazovni sustav, vojska, policija i obavještajni sektor – od pipaka kojima ih je uz sebe zalijepio Orbán. Nije to lak posao, a sigurno će naići i na posvemašnju opstrukciju u smislu izazivanja političke krize i svakojakih podmetanja jer Orbánu i njegovoj eliti ne prijeti samo odlazak u oporbu nego bi se i pravosuđe moglo zainteresirati za njihova poslovanja; za nabavke, tendere, malverzacije raznog tipa, zapošljavanja, uplitanja građanske i medijske slobode, kontrolu nad pravosuđem i da ne govorimo što sve ne, jer i mi u Hrvatskoj znamo kako to ide i kako se to radi.

Ne treba od Magyara očekivati čuda. Tko zna kako će se postaviti prema trianonskom resantimanu, koji je u Mađarskoj vrlo jak, pa i što će učiniti s onom kartom velike Mađarske koja visi u Orbanovom premijerskom uredu. No, treba mu dati vremena.

Pričekajmo.

Kako bilo, Budimpešta danas slavi i lakše diše. Prvi veliki korak je učinjen, nakon punih 16 godina. Orban je na izlaznim vratima.

(Antena M/Jutarnji list, foto: Beta-AP)