Dinko Gruhonjić, profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i programski direktor Nezavisnog društva novinara Vojvodine, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj situaciji u Srbiji nakon održanih lokalnih izbora u nekoliko općina. Dotaknuli smo se i medijskog izvještavanja o povijesnom uspjehu nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali i izjave Nedeljka Eleka, počasnog bjeloruskog konzula u BiH.

U Srbiji su u nekoliko općina održani lokalni izbori. Kako ocjenjujete rezultate koje je objavio predsjednik Srbije Aleksandar Vučić?

– To nije relevantan pokazatelj, već dio propagandnog narativa režima koji uzaludno pokušava održati privid političke stabilnosti i legitimiteta. O kakvim izborima uopće možemo pričati u uslovima sistematskog urušavanja institucija, najteže moguće zloupotrebe javnih resursa, ucjena, prijetnji i pritisaka na birače? Kao što je pokojni profesor prava Vojin Dimitrijević još 2012. godine upozoravao, kada radikali jednom dođu na vlast više neće biti izbora. Uzalud je upozoravao.

Bio je u pravu: od 2012. godine do danas u Srbiji nisu održani niti jedni demokratski izbori. Uništili su i posljednju tekovinu promjena iz 2000. godine. Što god mislili o Borisu Tadiću, on je 2012. godine pošteno priznao poraz na izborima. Da li možete zamisliti da je Vučić u stanju to učiniti?

Kako god bilo, ono što je očigledno jeste da režim, uza svu silu i novac kojima raspolaže, više ne uspijeva kontrolisati političku dinamiku kao ranije. Sve je više pukotina u tom zločinačko-mafijaškom sistemu, a izborni procesi postaju mjesto gdje se ta kriza jasno vidi.

I ovoga puta izbori su protekli u sjeni režimskih batinaša, a snimke brutalnosti obišle su svijet. Koliko je to loše za Vučićev režim kada je u pitanju odnos međunarodne zajednice prema vlastima u Beogradu?

-Ne znam koliko je to loše kada je u pitanju odnos međunarodne zajednice jer je teško uopće definisati pojam „međunarodne zajednice“ u današnja vremena. Ali je sasvim sigurno loše u očima Europske unije. I biće sve lošije po režim. Međutim, to je za režim loše prije svega ovdje, u Srbiji, među ovdašnjim građanima. I to je ono što njih najviše žulja.

Pazite, batinaši su praktično obavezan dio te „naprednjačke“ izborne „opreme“. Tako je otkako su preuzeli vlast na izborima 2012. godine pa odmah potom počeli sa prekrajanjem izborne volje građana, odnosno „prekomponovanjem“ lokalnih vlasti tako što su, naravno, slali batinaše da „ubijede“ odbornike iz drugih stranaka da pretrče kod slabo presvučenih radikala. Pa potom od izbora 2014. godine, sve do danas.

Ali, ovoliko nasilje kao na lokalnim izborima koji se održavaju u manjem broju općina u vrijeme studentskih i građanskih protesta je nezabilježeno. To više nije nasilje, to su ovaj put bili pokušaji ubistva, poput slučaja našeg studenta, mladog novinara Lazara Dinića. Njega su zamalo ubili koliko su ga tukli, a povrede koje je zadobio su veoma teške. Novinari su im i inače glavna meta pa je, sem Lazara, pretučeno još nekoliko naših kolega i kolegica. Režim u strahu pokušava da se oslobodi straha tako što će represijom utjerati strah u kosti građanima. Ali, umjesto toga, dobijaju kontraefekat.

Gledali ste utakmicu finala baraža između Bosne i Hercegovine i Italije. Na koji način su mediji u Srbiji izvijestili o povijesnom uspjehu Bosne i Hercegovine?

-Gledao sam utakmicu i radovao se kao malo dijete kada su momci pobijedili. Velika, ogromna stvar i toliko puno simbolike u svemu. Kao što je neko dobro napisao, fudbal je samo dokaz da nismo inferiorni, u šta su nas pokušali i pokušavaju ubijediti. Još samo da se sjetimo toga ko je izgradio pruge, puteve, mostove, hidrocentrale, termoelektrane, škole, fakultete, domove kulture, Energoinvest… Ljudi odavde su to sve izgradili, svojim rukama i svojom pameću, od Emerika Bluma pa nadalje. Pokušavam i studentima da prenesem tu poruku da ne daju ni pet para na te priče da smo mi ovdje manje vrijedni, osuđeni na vječito tavorenje. To je naprosto laž koju serviraju oni koji na taj način opstaju na vlasti. Uostalom, odrastao sam u pravoj, velikoj državi Jugoslaviji koja je bila jedan ogroman emancipatorski projekt. Koji smo projektovali i izgradili sami. Znam o čemu pričam i vjerujem u naše ljude, koji i te kako isto umiju da budu „zmajevi“ i „zmajice“.

A što se tiče izvještavanja ovdašnjih medija o uspjehu Bosne i Hercegovine, nervirao me je ovdašnji televizijski komentator koji je bio ipak naklonjeniji Italijanima. Ali, generalno, mediji su prenijeli korektno informacije o tom velikom uspjehu.

Iako su svi svjetski i regionalni mediji izvijestili o pobjedi BiH nad Italijom i plasmanu na Svjetsko prvenstvo, ali i o spektakularnom slavlju na ulicama BiH, RTRS, javni servis u BiH, na web stranici nije objavio niti slovo o utakmici. Kako ocjenjujete takav potez i šta bi se dogodilo kada bi neki javni servis u uređenoj državi učinio tako nešto?

-Naravno, to je školski primjer zloupotrebe javnog servisa u političke svrhe. Javne radiotelevizije postoje da informišu građane, a ne da selektivno prešućuju činjenice koje se ne uklapaju u ideološki narativ vlasti. Svakako da bi u uređenim državama takav potez izazvao ozbiljne profesionalne i političke posljedice, od reakcije regulatora do javne odgovornosti uredništva. Ali znamo da je RTRS sve samo nije javni servis.

Znate, to jeste bijedno, ali je i pomalo smiješno. Pa šta oni misle, da će na taj način sakriti tu informaciju?

Nedeljko Elek, počasni bjeloruski konzul u BiH i v.d. direktora OC Jahorina, i direktor Sarajevogasa u Istočnom Sarajevu, poznat i po tome što je fizički nasrnuo na studente koji su demonstrirali ispred Skupštine Srbije u Beogradu, kazao je kako nijedan Srbin ne treba navijati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Kakvu poruku kao rođeni Banjalučanin imate za Eleka?

-Takve izjave ne govore ništa o Bosni i Hercegovini, već o onima koji ih izgovaraju. Ljudi imaju pravo navijati za svoju reprezentaciju bez političkih tutora koji im određuju identitet.

To je još jedan nasilnik koji se skriva iza nacionalnog identiteta. Generalno, takvi tipovi su zapravo najveći neprijatelji samih Srba, jer su zarad lične koristi spremni odvući cijeli jedan narod u propast. Kao i ovi ovdje kojima su puna usta „srpstva“, a svake godine se iz Srbije iseljava 40-50 hiljada stanovnika, i to mladih, obrazovanih i kvalifikovanih. Za 14 godina „naprednjačke“ vlasti, dakle, iz Srbije se iselilo 10 posto stanovništva. A entitet Republika Srpska se još brže prazni od ljudi zahvaljujući takvim „patriotskim“ politikama. Od te njihove „velike Srbije“, zbog koje su počinjeni toliki zločini i pljačka epskih razmjera, na kraju će ostati samo pustinje.

Najbolji odgovor na sve te naconalističke manipulativne koještarije dao je selektor Sergej Barbarez, kada su ga pitali šta je po nacionalnosti. On reče: „Srbin, jer mi je otac Srbin iz Mostara, Hrvat i Bošnjak, jer mi je majka i Hrvatica i Bošnjakinja iz Ljubuškog. Sve ukupno Hercegovac i uz to i Bosanac. Dakle, čovjek“.

(Slobodna Bosna, foto: Autonomija)