Naša istraga o zavjeri za izvođenje puča u Crnoj Gori otkriva sofisticiranu višeslojnu rusku operaciju, koja je otišla mnogo dalje od hapšenja dvojice operativaca GRU-a u Srbiji.

Demonstrirala je kako su jedinica 29155 (GRU) i druge ruske obavještajne službe koordinirale sa oligarsima, think-thankovima, stranim opozicionim liderima i vjerskim institucijama uspjele da kreiraju mrežu negiranja za političko miješanje. Model koji smo otkrili u Crnoj Gori, koristeći obavještajne operativce, regrutujući lokalna sredstva (ljude) sa kompromitujućom istorijom, koordiniršući preko kriptovane komunikacije i uspostavljajući uvjerljivo negiranje preko proxy oligarha, postaće model ruskih operacija miješanja širom Evrope i svijeta. Puč u Crnoj Gori nije uspio i zemlja se uspješno priključila NATO-u 2017.

Ali slične tehnike i mreže otkrivene u istragama će se pojavljivati u drugim ruskim operacijia širom Evrope: od operacije uticaja u Moldaviji do političkih sabotaža u Kataloniji – navodi u svom podcastu Christo Files, Kristo Grozev (Christo) – jedan od najprominentnijih novinara istraživača ruskog uticaja. Grozev je zajedno sa britanskom istraživačkom mrežom Bellingcat još prije destak godina ušao u trag, povezao i objavio dokaze o tome da je Rusije stajala iza pokušaja puča u Crnoj Gori u oktobru 2016.

Grozev je radio i sa ubijenim ruskim opozicionim liderom Aleksejom Navaljnim u istraživanju korupcije i bogatstva ruskog predsjednika Vladimira Putina, kao i objelodanjivanju dokaza o prvom pokušaju trovanja Navljanog u avgustu 2020. godine.

U podcastu Christo Files koji možete pogledati na YouTube linku koji vam nudimo a čiji prevod još uvijek nema na nekom od naših jezika, ali ima na bugarskom, ruskom, francuskom, poljskom, ukrajinskom, njemačkom, španskom i portugalskom, možete pogledati i poslušati detaljno razarađen plan pokušaja puča u Crnoj Gori, povezan u cjelinu na osnovu javno dostunih podataka, ali i onih do kojih su došli istraživači Bellingcata- provjeravajući digitalne tragove, medijske objave i sudske dokaze i sklapajući ih u cjelinu – koja i pored negiranja jasno ukazuje da svi tragovi vode do Kremlja i SVR-a (ruske objavještajne službe Ministarstva vanjskih poslova) i njihovih operativaca iz GRU-a, te uticajnih ruskih oligarha na raspolaganju Kremlju.

Grozev obrazlaže da je ova, kako će se ispostaviti, sofisticirana višeslojna operacija na startu, kada su objavljene informacije o neupješnom pokušaju puča u Crnoj Gori u oktobru 2016, prvih osam dana izgledala veoma neuvjerljiva i kao iz crtanih filmova, između ostalog i zato što je meta osim izbora bio i dugodišnji lider Crne Gore Milo Đukanović, koji je već duže bio na udaru optužbi za korupciju.

A onda se klupko počelo odmotaviti – zahvaljući tome što je otkriven identitet ruskih operativaca GRU-a, koje je Srbija prvo uhapsila pa potom, neobjašnjivo do danas, naglo pustila i deportovala u matičnu državu. U međuvremnu su poljske obavještajne službe potvrdile da je u slučaju Eduarda Šišmakova, što je ispostavilo se njegov lažni identitet – zaista riječ o operativcu GRU-a Eduardu Širokovu, kojeg je ta država protjerala zbog špijuniranja, dok je za identititet Vladimira Popova odnosno Vladimira Nikolajeviča Moisijeva Bellingcatu trebalo više vremena za utvrđivanje, ali se na kraju ispostavilo da je riječ takođe o pripadniku specijalne jedinice GRU-a, koji je ranije bio angažovan u ratu u Čečeniji, kao i avgustovskom ratu Rusija- Gruzija 2008. godine.

Indikativne tragove istraživačima je dala i izjava/prijetnja o posljedicama Marije Zaharove, dugodišnje glasnogovornice Ministarstva vanjskih poslova Rusije, tri mjeseca prije pokušaja puča u Crnoj Gori, praktično najava onoga što će uslijediti.

Nakon utvrđivanja identiteta Šišmakova i Popova – istraživanje ih je odvelo na utvrđivanje identiteta i mrežu njihovih saradnika na Balkanu, koja je vodila do Srbije ali i djelimične ruske invazije na Ukrajinu 2014. – Krim i Donbas.

Ruski operativci vrbovali su vojne veterane iz Srbije Aleksandra Sinđelića i Mirka Velimirovića. Tako su došli do tragova o nabavljanja detaljnog arhitektonskog plana Skupštine Crne Gore i nabavke oružja sa Kosova, te iznajmljivanju „sigurne kuće“ u Podgorici, u koju je prvo krajem septembra stigao Popov pa onda 2. oktobra Šišmakov, a zatim i nabavke Lenovo telefona preko jednog bugarskog website-a.

Digitalni tragovi pokazali su i aktivnosti plaćenika na ruskom pandanu Facebook-u, platformi VK, gdje je sve do 25. septembra postiran intenzivan anti-NATO, a proruski sadržaj i divljenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Velimirović je zatim utihnuo sve do 20. oktobra kada je postirao neki generički proruski sadržaj. Zatišje je, kaže Kristo Grozev, ukazivalo na fokusiranost na zadatak i izbjegavanje digitalnih tragova.

Zatim se ukazuje kako je transkript obavljen u crnogorskim medijima od 19. oktobra, otkrio navodni sadržaj razgovora dan uoči izbora – Sinđelića i Velimirovića. Velimirović je u njima zabrinut što nema jasne instrukcije za djelovanje za naredni dan. Analize glasa koje su uradili sa Sinđelićevim glasom na Skypu su potvrdile autentičnost, kao i da je razgovor sniman na Velimirovićevom telefonu koji je, kako se ispostavilo, od ranije angažovan kao policijski doušnik – i – snimao je razgovor dobrovoljno. Drugi razgovor je bio između Sinđelića i Bratislava Dikića – bivšeg komandanta jedinica Specijalne policije Srbije – kojeg je Sinđelić sam regrutovao. Dikić se žalio da ne može da dobije nekoga čiji je telefon bio u romingu. Ragovarali su o čekanju reazulata izbora i eskplicitno pomenuli Ruse i političare, za koje se ispostavilo da su bili dio cijelog plana.

Kako kaže, procesuiranje slučaja u Crnoj Gori – pokazalo je kako su crnogorske vlasti radile na tome da odvrate puč i 45 dana prije izbora – Velimirović se predao i postao policijski doušnik.

Zašto je to uradio – nijesam siguran kaže Grozev “ali kada je Šišmakov tražio fotografski dokaz da je oružje bilo osigurano – crnogorska policija je ‘pozajmila’ sopstveno oružje da bi fingirali uspješnu fotografiju koja je potom poslata ruskom operativcu“.

„Osjećajući da nešto nije u redu, Sinđelić u posljednjem trenutku odlučuje da zamijeni Velimirovića Dikićem – još jednim saučesnikom iz Srbije i ključnim operativcem na terenu. Kada je Dikić otišao u sigurnu kuću gdje je oružje čekalo – crnogorska policija ga je čekala i uhapsila. Do izbornog dana, ključni zavjerenici su već bili privedeni, i zavjera efikasno neutralizovana. Kao da smo trebali još dokaza da su Šišmakov i Moisijev članovi GRU-a, oni su nekako uspjeli da osiguraju izlazak iz pritvora u Srbiji, čak i prije nego što je njihovo hapšenje javno objavljeno“.

Zatim tragovi o putovanjima pokazuju da su u 4 sata rano ujutru, 22. okobra, samo osam dana nakon pokušaja puča i dva dana prije nego što je policija Srbije čak i objavila da su uhapsili dvojicu ruskih državljana, Šišmakov i Moisijev otputovali u Moskvu a obje karte kupljene su u ponoć 22 . oktobra – dakle par sati prije nego što su otputovali.

„Odlazak na brzinu smrdi na državne pregovore o ekstradiciji. Vjerovatno nikad nećemo znati sigurno što su Rusi upotrijebili kao argument da se Srbija saglasi sa brzim puštanjem dvojice muškaraca, ali to je još jedna potvrda da nije riječ samo o odmetnutim operativcima, uprkos ruskim tvrdnjama u danima koji su uslijedili. Uz to, kasnije smo otkrili dokaze da je ruska država uveliko zajedno sa ključnim oligarsima takođe bila umiješana u ovaj pokušaj uticaja političkog smjera u kojem će se Crna Gora kretati. Kroz procurele e-mailove do kojih su došle ukrajinske aktivističke grupe, otkrili smo da je Konstantin Malofejev, ruski oligarh koji je finansirao inicijalnu invaziju Rusije na Krim i Donbas 2014, takođe duboko umiješan u Crnu Goru.“

Aleksandar Usovski koji je bio angažovan od strane Malofejeva kao vanjski saradnik u centralnoj i istočnoj Evropi nekoliko godina, poslao je znakovit email, Malofejevoj saradnici Aleni Šarokinoj 28. novembra 2018.

„U njemu se on poziva na nepotreban fijasko u Crnoj Gori i eksplicitno iskazuje svoje uvjerenje da je Malofejev stojao iza njega. On je čak predložio novu incijativu da operu mrlju s lica nakon neuspjeha u Crnoj Gori. Malofejev je bio aktivno uključen u podršku crnogorskoj anti-NATO opoziciji godinama. U septembru 2014. čak je ugostio Strahinju Bulajića, poslanika poznatog po anti-NATO stavovovima koji će kasnije postati jedan od lidera Demokratskog Fronta“.

Zatim se navodi kako je Malofejevljeva TV Car ugošćavala Andriju Mandića i Milana Kneževića (danas predsjednika Skupštine i poslanika većine) – koji su kasnije identifikovani kao osumnjičeni za pokušaj zavjere i prvom i drugom sudskom procesu bili optuženi za saučesništvo u pokušaju terorizma.

„A tokom intervjua u februaru 2016. Mandić je predvidio neprekidne ulične proteste i nasilne sukobe ako ne bude referenduma o članstvu u NATO i tvrdio da mu je obećana ruska podrška tokom susreta sa predsjednikom Dume Sergejom Nariškinom, koji je kasnije postao šef ruske Strane obavještajne službe (SVR – koja kontroliše GRU). Istraga takođe otkriva umiješanost RISS-a – Instituta za strateške studije u vlasništvu Kremlja. U februaru 2016, RISS Balkan je objavio analizu Nikite Bondarova, koji je jezivo predvidio tačan scenario zavjere za puč“, navodi Grozev.

Bondarov je nakon preciznog opisa tačno onoga što je bio plan puča, napisao:

„Proces protestnih aktivnosti u Crnoj Gori mora preći u drugu fazu. Trenutno mi vidimo mirne proteste, ali oni mogu esklirati u nešto slično onome što se dogodilo u Kijevu na Majdanu“.

Šef RISS Leonid Rešetnjikov – „moj veliki fan“, našalio se Grozev – „bio je veoma glasan kritičar premijera Mila Đukanovića godinama, u jednom ga momentu nazivajući ‘izdajnikom koji će odgovarati za izdaju Rusiji na sudnjem danu’, neprekidno predviđajući anti-zapadnu pobunu ako Đukanović pobijedi na izborima. Uprkos svemu ovome, pozicija Moskve ostala je zvanično da je sve ovo izveo dio odmetnutih pojedinaca“.

„Naša istraga o zavjeri za izvođenje puča u Crnoj Gori otkriva sofisticiranu višeslojnu rusku operaciju, koja je otišla mnogo dalje od hapšenja dvojice operativaca GRU-a u Srbiji. Demonstrirala je kako su jedinica 29155 i druge ruske obavještajne službe koordinirale sa oligarsima, think-thankovima, opozicionim liderima i vjerskim institucijama na kreiranju mreže negiranja političkog miješnja. Model koji smo otkrili u Crnoj Gori, koristeći obavještajne operativce, regrutujući lokalna sredstva (ljude) sa kompromitujućom ličnom istorijom, koordiniršući preko kriptovane komunikacije i uspostavljajući uvjerljivo negiranje preko proxy oligarha, postaće model ruskih operacija miješanja širom Evrope i svijeta. Puč u Crnoj Gori nije uspio i zemlja se uspješno priključila NATO-u 2017. Ali slične tehnike i mreže otkrivene u našim istragama će se pojavljivati u drugim ruskim operacijama širom Evrope. Od operacije uticaja u Moldaviji do političkih sabotaža u Kataloniji,“ završio je ovo izdanje podcasta o ruskom pokušaju puča u Crnoj Gori Kristo Grozev.

Biljana Jovićević (Antena M)