Ideja da je fudbal nastavak politike drugim sredstvima je reinterpretacija stare definicije Carla Von Clauzewitza da je rat nastavak politike drugim sredstvima. Tranzicija iz jednog globalnog poretka ka nepoznatom budućem uređenju svijeta uzrokuje niz ratova koji su još od prošlog stoljeća totalni karakterom, čineći tako svakoga u društvima pogođenim ratom bilo izvršiocem, bilo žrtvom ili kolateralnom štetom.

Uz snažne i strastvene osjećaje, ljudi u raznim društvima uključuju se na svoje načine u te sukobe i vode vlastite borbe za koje valjda smatraju da su pravedne. U takvom svijetu fudbalski huligani od nacionalista spremnih na nasilje postaju borci za narod, državu, društvo.

Mediji se također svrstavaju, uprkos tvrdnjama da su nezavisni i objektivni, da su četvrti stalež društva i neophodni za funkcioniranje i održanje demokratskih vrijednosti. Shodno slijedu misli, upravo bi zapadni mediji trebali biti takvi, ali jedan primjer s početka novembra ove godine navodi na sumnju u ponašanje vodećih svjetskih medija.

Nasilje na ulicama Amsterdama prije i poslije utakmice između Ajaxa i Maccabija iz Tel Aviva pogrešno je predstavljeno u brojnim svjetskim medijima. Gradonačelnica Amsterdama naredila je temeljitu istragu da se sazna šta se tačno desilo dok i dalje brojne informacije i dezinformacije cirkuliraju medijima. Ovdje nije više slučaj objavljivanja „fake news“ na nekim portalima koje ambiciozni pojedinci nastoje profilirati u izvore informacija, već vodeći i etablirani svjetski mediji u nekim slučajevima namjerno pogrešno predstavljaju činjenice – dezinformiraju.

Suvremeni mediji ekonomski su ovisni o posjeti svojim internetskim stranicama. Broj klikova direktno je proporcionalan interesu oglašivača na internetu, te samim time i opstanku ili prosperitetu medija. Tako se svaka vijest oblikuje da izvijesti na način kojim će se zadržati redovni posjetioci platforme te potencijalno dobiti i novi. Takav pristup znači i ekonomični pristup istini.

Tehnološke revolucije direktno su promijenile medije koji su prvo demokratizovani, a potom i deprofesionalizovani. Internet, pametni telefoni te društvene mreže diktiraju formiranje javnog mišljenja. Obrazovanje i znanje više nisu neophodni za izvještavanje.

U takvom okruženju djeluju stari i etablirani, tradicionalni mediji koji prate nove trendove i nastoje ekonomski osigurati svoj opstanak. Za takvo što bitno je ideološko zadovoljenje publike, pri čemu jedni mediji prate druge i zapravo složno formiraju javno mnijenje. Svako drugačije mišljenje je opasno, čak i kada je istinito i zasnovano na faktima. Izgleda da su svi naučili na sudbini Sokrata u staroj Grčkoj.

Podsjećanje na ove istorijske pozadine je neophodno za razumijevanje ponašanja vodećih medija tokom izvještavanja o Amsterdamu. The Guardian je uspio čak napraviti salto mortale i na svojoj stranici objaviti video u kojem priznaje pogrešno izvještavanje. U videu na Guardianovoj stranici priznaju da su „brojni mediji, uključujući The Guardian, izvijestili da su izraelski navijači napadnuti, dok su u stvarnosti navijači Maccabija napali građane Amsterdama.“

„Dvije su osnove novinskih organizacija – kredibilitet i odgovornost,“ naveo je voditelj France 24 na engleskom jeziku. „Ono prvo je izgrađeno istorijom tačnosti i nepristranosti. Ono drugo je bazirano na priznanju kada počinite grešku.“ France 24 su se izvinili za emitovanje videa u kojem su krivo predstavili ko je napadač, a ko žrtva.

Sky News je originalno bio jedan od rijetkih globalnih medija čija je reporterka precizno i tačno navela da su „navijači Maccabija napadali lokalne dok je policijski auto vidljiv kako prolazi pored.“ Naknadnom uredničkom intervencijom, Sky News izvještaj sa istim snimcima preinačen je tekstom koji navodi „video postavljen na društvene mreže prikazuje veliku grupu muškaraca s kapuljačama odjevenih u crno kako trče niz ulicu i nasumice udaraju ljude.“

Video je snimila nizozemska građanka-novinar koja je precizno utvrdila ko je ko na snimku na kojem su navijači Maccabija prepoznatljivi po navijačkim šalovima i bojama svojeg kluba. Agencija Reuters je distribuirala video i mediji širom svijeta su prenijeli popratni tekst u kojem je Reuters naveo kako su navijači Maccabija zapravo napadnuti.

Nakon intervencije nizozemske snimateljice, Reuters je preinačio popratni tekst tvrdnjom „da je nejasno ko je ko na snimku“, iako im je ona jasno ukazala da su navijači Maccabija zapravo napadači. The New York Times je također prenio originalni snimak i opis koji je Reuters distribuirao, ali je kasnije objavio demantij te nezavisno istražio i potvrdio da su navijači Maccabija napali u Amsterdamu. Uprkos potvrdi identiteta i priznanju sopstvene greške, The New York Times je uklonio video umjesto da je samo precizno naznačio ko su napadači na snimku. Otprilike, vijest je ako su izraelski navijači napadnuti, a ako su oni napali to onda više nije vijest.

Nizozemska snimateljica zahtijevala je ispravku i izvinjenje od BBC-a, CNN-a, Bilda, Guardiana, New York Timesa. Tagesschau je to učinio.

„Želim da se izvinite, uklonite moj snimak i kažete istinu,“ navela je autorica snimka s imenom „iAnnetnl“ na društvenoj mreži. „Napišite: Navijači Maccabija napali su građane Amsterdama ispred Centralne stanice nakon utakmice. Novinarstvo je traženje istine, a ne pravljenja novca izokretanjem skripta. Vrijeme je da iskažete malo poštovanja prema istini. To vam je posao.“

Naravno, refleksije humanitarne katastrofe na Bliskom istoku prisutne su bile na ulicama Amsterdama ali i u izvještajima svjetskih medija. Problem brojnih medija je ekskluzivni fokus na antisemitizam, koji je raširen diljem Evrope i čini život brojnih jevrejskih građana teško podnošljivim usljed diskriminacije i utemeljen strahom. Isti mediji, međutim, često ignorišu islamofobiju i antiarapski rasizam koje je također raširen u istim evropskim centrima i čini građane islamske vjere ili arapskog izgleda prestrašenim i često diskriminiranim.

Kada najutjecajniji svjetski mediji tako neprofesionalno i neistinito izvještavaju o incidentu povodom fudbalske utakmice, gdje je onda kraj dezinformacijama kada se plasiraju izvještaji o mnogo ozbiljnijim događajima?

A možda je davni i legendarni menadžer Liverpoola Bill Shankly bio u pravu rekavši da „neki misle da je fudbal pitanje života i smrti. Uvjeravam vas, on je mnogo važniji od toga.“

(tekst i foto: Valter)