Dodik je u najnovijem napadu ludila i paranoje izjavio kako je američki ambasador Murphy izdao nalog za njegovu likvidaciju. Nije nego! Izgleda Mili niko nije rekao da to Rusi tako rade. Ili je zaboravio u ljetnoj omorini kako se ispada preko ruskih prozora, kako čaj zna biti neugodan, a novi avion neispravan.

Ili zaboravlja, kako to Amerikanci, ako hoće da se riješe nekoga-rade na drugi način. Onda ga privedu sudu, pa polako, godina za godinom…

Nego, vratimo se Dodiku i njegovim paranojama:

„Murphy predstavlja one koji su spremni da ubijaju. Američka politika nije baš bila ona koja nije na taj način rješavala probleme u svijetu. Preostalo mu je još to da uradi. Da da nalog i da se dogovori s njihovim ekstremnim službama. Mislim da je on spreman na to. Razumijem da ima tamo razumnih ljudi koji to neće dozvoliti“, kazao je, bez i da je trepnuo Dodik.

Aha, Dodik toliko unaprijed zna, da zna kako se to ubistvo i neće desiti. Dakle, ubio bi ga Murphy, ali neće dati kakva čestita administrativna dušica na američkom budžetu. Ma bravo, Milorade, prevazišao si sam sebe!

Nego, šta je razlog za ovoliku količinu paranoidne patetike najutro? Šta je toliko ražestilo našeg Milorada? Plate, penzije, nepovoljna ekonomska situacija, zaostala poljoprivreda, sunovrat manjeg BiH entiteta? Ma kakvi, rođaci! Razlog je novčanik. Tanak buđelar Milorada, njegove uže i šire familije, kao i nekoliko krugova onih koji ga opskrbljuju vlašću sve ove godine da ne kažem decenije.

Vidite, američkim sankcijama su zahvaćeni novčanici svih onih koji su ilegalno, netransparentno poslovali, svih onih koji su koristili nepotističku i političku moć-od izbornog procesa do tendera. Sankcije su takve da kače baš te ljude, a baš ti ljudi su, gle čuda, ili Dodikova porodica ili dio poslovno-tajkunske mašinerije koja ga servisira.

„Ono što su oni pokvareno uradili jeste to da su posredstvom uvođenja SWIFT-a nametnuli bankama obavezu da prate njihove sankcije, tako da banka ako hoće da koristi taj instrument međunarodnog plaćanja mora da prihvati da će pratiti i američku politiku sankcionisanja“, zavapio je Dodik.

Iskreno, zaboli njega donji dio leđa za SWIFTOM i trekingom, ima nešto drugo. A to drugo je pusti fakat da sva mašinerija oko njega radi za pare. Velike pare. Nema džabice u onih koji idu okolo i pitaju svakog poštenog čovjeka, ko te plaća! Zna Dodik da bez tih para nema opsluživanja niti njega, niti njegove familije. A zna iz iskustva da kad nestane para, onda ti najveća opasnost prijeti ne od stranaca, ne od Amerikanaca, ne od političkih oponenata, nego od podaničkih ruku i praznih novčanika navučenih na enormne količini para. I takva je sudbina svakog (mikro) diktatora. Kad ga ostavite bez izvora finansiranja, pojedu ga njegovi gladni Kerberi.

Ostalo je tako Mili da gleda u Beograd i da se nada mrvicama sa Vučićevog stola, jer zna da Moskva po pitanju novca nikad nikome nije otvarala novčanike. Mogu osigurati sklonište eventualno, a djenjge (pare) nikad.

Oni koji su podrobnije pratili Dodika u zadnjih par dana, mogli su primijetiti da optužbe na račun Amerikanaca glede pokušaja atentata, nisu nastale tek tako. A ne! Milorad je još prošle hefte prvo optužio SDA da ga želi likvidirati.

Tako je gostujući u Jutarnjem programu RTRS rekao da je „SDA razvila opasnu strukturu s bivšim direktorom OSA-e Osmanom Mehmedagićem, koja je išla čak do te mjere da su pravili spiskove nepodobnih za likvidacije“. „Mi i ne očekujemo da će se njihova politika promijeniti prema nama“, rekao je tada Dodik i istaknuo da zna da je za bošnjačku politiku Republika Srpske neprihvatljiva. „Oni svako jutro ustaju s mržnjom prema Republici Srpskoj, šta toga dana donijeti loše, pa tek onda ih grije ljubav prema BiH. Sistem u BiH je takav da vi ne možete puno da birate i taj sistem je neodrživ“, rekao je.

Dakle SDA i Osmica su masterplaneri, a Amerika će biti samo produžena ruka i izvršilac prljave radnje? Ludilu nikad kraja i samo je ludilo kao Kosmos beskonačno.

Istina je da nije SDA ta i nisu Amerikanci ti koji će nanijeti fizičku štetu Miloradu Dodiku.

Pravi je Milorad Dodik, da se poslužim Sidranovim metaforama izgleda umro negdje 2002. kada nije uspio da napravi zajednicu ekonomskih regija Tuzle, Banjaluke i Osijeka, kada nije uspio kao “dašak svježeg vjetra“ da napravi ono što se očekivalo, a to je kvantni skok bosanskih Srba koji bi konačno priznali genocid i zločince iz svojih sokaka stavili iza rešetaka. Pravi Dodik nije uspio ubaciti Srbe u civilizaciju i EU voz. Pritajio se i umro taj Dodik, a onda je 2006. na vlast došla apgrejdovana Karadžićeva verzija u socijaldemokratskoj bundi.

Jer ovo u zadnje dvije decenije i malo jače je neka pridnjestrovsko-četničko-azijska varijanta Dodika sa Ali Expressa, neka ekstenzija Krajišnika i Karadžića, koja mantra istu SANU memorandum priču sa prstohvatima, da ne kažem lopatama kriminala. Onaj Dodik za koga su se borile sve civilizovane snage svijeta je pokojni.

Decenijama mrtav.

Izvršio je ideološko samoubistvo opozicionara zarad nacionalističke reinkarnacije lokalnog pijačnog vladara. Prema tome, nema straha za ideološku smrt mrtvog čovjeka ili što se kaže, niko ne donosi uže u kuću obješenog čovjeka.

Ostaje građanima RS-a da žive sa političkom lešinom na vlasti, sa lešinom koja i njih vuče na dno. Samo njihovo dno neće biti bandažirano svežnjima uštekanih dolara. Neka misle o tome!

(Radio Sarajevo/foto: Autonomija)