"Nakaradna želja da se odluke svesrpskog sabora o konačnom stvaranju srpskog sveta implementiraju što prije"
Možete li zamisliti srbijanskog turistu iz Beograda ili Novog Sada, kako se odmara na Zlatiboru i onda nešto priupita patrolu policijskih snaga iz Bihaća koja mu ljubazno odgovori? Ili da zamislite, kad ste već tu, kako mladi bračni par iz Kragujevca pita pozornika iz Goražda na Kopaoniku gdje se nalazi kakav lijep park ili bazen?
Ne možete!
Naravno da ne možete, jer je nezamislivo i u mašti da policijske patrole iz Federacije BiH patroliraju po srbijanskim turističkim odmorištima. I ne samo da je nezamislivo, nego nikome niti ne pada na pamet da pravi takvu ludoriju.
Ali zato, obrnut proces itekako važi.
Memorandumom o saradnji između entiteta RS i države Srbije predviđeno je da policajci iz Srbije od 22. jula budu raspoređeni u Banjoj Luci, Foči i Trebinju.
Svesrpski sabor na djelu
Preciznije, ministri unutrašnjih poslova RS i Srbije Siniša Karan i Ivica Dačić potpisali su u Trebinju Memorandum o saradnji dva ministarstva tokom turističke sezone. Memorandum je dio provedbe zaključaka tzv. Svesrpskog sabora.
Može se realan i normalan čovjek čuditi do sudnjeg dana, šta će srbijanski policajci u BiH (ako je Trebinje sa Banjalukom još u BiH), može postavljati pitanje, da li to srbijanski turisti imaju jezičku barijeru pa ne razumiju policajce iz Banjaluke, no im trebaju oni iz Novog Sada ili Kragujevca, mogu, kažem, postaviti hiljadu suvislih pitanja i neće dobiti logički odgovor, jer logike tu nema.
Zapravo postoji nacionalistička logika uriniranja po tuđem teritoriju, postoji logika obilježavanja onog što ne pripada državi
Srbiji kao i u agresiji devedesetih i postoji nakaradna želja da se odluke svesrpskog sabora o konačnom stvaranju srpskog sveta implementiraju što prije, što jače i što dublje.
A jedna od njih je upravo unormaljivanje nenormalnog i prihvatanja činjenice da su srbijanske oružane formacije nešto sasvim normalno na tlu Bosne i Hercegovine. Inače, zadnji put kada su srbijanske snage bile raspoređene na tlu BiH, bilo je to jula 1995. u okolini Trnova kada su „Škorpioni“ pobili onu nevinu djecu, pucnjima u leđa, samo zato što su bila bošnjačka. Čisto da znate kako to ide sa raspoređivanjem srbijanskih borbenih snaga na tlu naše zemlje.
I niko ništa!
Valjda je vikend, sezona odmora, šta li, pa svi imaju prečeg posla??? Za naše, budžetske novce.
Koliko vidim (do sad) se oglasio delegat Stranke za BiH u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Džemal Smajić, koji je između ostalog upitao:
„Ko je sad dao odobrenje, ili ko je uredno proslijedio papirologiju drugim institucijama, za ovo političko paradiranje Bosnom i Hercegovinom kojim se dokazuje postojanje ‘Srpskog sveta’? Sad je već jasno da Helez, Konaković i Forto ne razumiju jezik politike, ili su direktni saučesnici ovakvih sramnih i provokativnih nasrtaja na dostojanstvo Bosne i Hercegovine?!“
Čovjek izgleda nije na odmoru, pa pita. Ostali, kažem, imaju, prečeg posla.
Bosna do Kobilje Glave
A kazao sam i da će nakon (nekažnjenog) postrojavanja u Prijedoru ako im prođe-a prošlo je- uslijediti normalizacija prisutnosti srbijanskih vojnih i policijskih trupa na tlu BiH.
E sad je možda problem što dobar dio vlasti u Sarajevu, da ne kažem većina, ne doživljava manji entitet kao integralni dio BiH, a što je upravo ostvarenje Dodikovog sna.
I svaki put kada neko nadobudno kaže, a to je tamo u „srpskom entitetu, to je njihova stvar“, Dodik može samo da otvori šampanjac i aplaudira ovoj ludosti.
Na koncu konaca, ima onih koji govore, pa to je sve normalno da turistima pružaju pomoć policajci iz njihovih zemalja, e oni neka pokušaju poslati policajce iz Bihaća ili Goražda da pomažu državljanima BiH negdje u Srbiji. Samo, eto, neka pokušaju, pa će ih dočekati salve smijeha od Vučićevih i Dačićevih Kerbera.
I to je jasno cjelokupnom rukovodstvu države Bosne i Hercegovine, samo što Dodik sa ekipom radi da se takav trend nastavi, a Trojka sa svojim trabantima, paaa, ne radi ništa da ovo prekine.
I to je zapravo najveći grijeh Trojke uz političku nepismenost. Njima se njihov politički i životni ekosistem završava negdje na Kobiljoj Glavi, a tamo iza je tera inkognita, nepoznata zemlja, svijet koji posve sigurno nije Bosna i Hercegovina, jer tamo nema institucija, talova i dilova. A zapravo, BiH počinje nakon Kobilje Glave. Samo je problem što su oni koj mrze BiH bolje organizovani i više je mrze od onih koji je ko biva vole.
A njihova ljubav se završava sa koalicionim talovima i punim kovertama svakog prvog u mjesecu.
Pa će onda, nemojte se iznenaditi, sljedeći korak nakon kadeta i policajca Srbije biti regularni vojnici negdje na Manjači ili u Laktaštima. Ne vjerujete? Niste vjerovali ni da će u Prijedoru paradirati i da će po Banjaluci turistima salutirati.
(Radio Sarajevo/ilustracija: Beta)