Skip to main content

Novosadski radijski autor osvojio nagradu Hrvatskog novinarskog društva za radio-dramu o borbi za Šodroš

Vojvodina 06. мај 2024.
3 min čitanja

Autor Szabolcs Tolnai snimio je višemesečnu borbu Novosađana protiv lokalnih i državnih vlasti, dokumentujući u zvuku bogatstvo, lepotu i tugu Šodroša

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo dodijeljena je RadioTeatru Bajsić i prijatelji za dokumentarnu radiodramu „Vratiće se Valter, nosiće brushalter„, autora, snimatelja i reditelja Szabolcsa Tolnaia.

Montažu i oblikovanje zvuka radio je Dino Tomaš Brazzoduro, a emisija je nastala unutar neformalne regionalne redakcije Radiofonski četvrtak čija je urednica Pavlica Bajsić, u produkciji Katarine Krešić, za zagrebački RadioTeatar Bajsić i prijatelji.

Iza imena Šodroš krije se novosadska prirodna oaza na Dunavcu, ali Šodroš je još nešto: on postaje simbolom građanskog otpora privatnom kapitalu koji, u sprezi s vlašću, ždere, ruši i seče sve pred sobom, navodi se u saopštenju RadioTeatra Bajsić i prijatelji.

Nakon višemesečnog građanskog otpora kroz Survival Camp, ipak je krenula seča 140 stoletnih stabala od kojih su neka autohtone vrste, a zajedno s brojnim životinjskim vrstama čine ovaj kraj pravom oazom. Kordoni policije stajali su između radnika i Novosađana koji su se borili da je sačuvaju.

Autor Szabolcs Tolnai snimio je višemesečnu borbu Novosađana protiv lokalnih i državnih vlasti, dokumentujući u zvuku bogatstvo, lepotu i tugu Šodroša. Zabeležio je zvuke prekrasnog Šodroša, glasove Novosađanki i Novosađana na barikadama, kineskih radnika, taksiste, zvuk milicijske marice, klavirskog koncerta u Survivor kampu i noćnog veslanja na Dunavcu, a u emisiji učestvuje i jedan dabar.

Radiodrama „Vratiće se Valter, nosiće Brushalter“ emitovana je na radio-stanicama širom regije, Radio Rojcu iz Pule, Radio Placu iz Subotice, Radio Bruškinu iz Kotora, Radio Studentu i Yammat FM-u iz Zagreba, Radio Roži iz Rijeke te Radiju CK13 iz Novog Sada.

Prenosimo u celosti obrazloženje Ocenjivačkog odbora:

– Filmski redatelj, umjesto kamere, u ruku uzima najmanju tehniku, maleni tonski snimač i gotovo neprimjetno ulazi u žarište događaja, u kamp u kojemu građani, a ponajviše građanke Novog Sada mjesecima spavaju u šatorima i brane svoju zelenu oazu na Dunavcu: Šodroš – posljednji prirodni ekosistem unutar grada. Čine to u početku prosvjedima i dopisima, a na kraju i golim rukama na barikadama. U tim šatorima i na tim barikadama sve vrijeme je i sam autor. Svojim mikrofonom bilježi jake ženske glasove i kroniku pobune koja pokušava zaustaviti izgradnju „Novog Sada na vodi“, a kroz kadar zvučnih slika proći će mu i hrpa kineskih najamnih građevinskih radnika koji se, ni krivi ni dužni, nađu u tom loncu užasa – čineći ga svojim prisustvom još apsurdnijim.

Ova građanska ekološka borba je naravno završila tragično. Jer, poznamo taj scenarij i mi, gradska vlast sljubljena s privatnim profitom ždere, ruši i sječe sve pred sobom. Ali iza tog poprišta, kao na polju nakon bitke, ostaje ovaj potresni tonski dokument.

Autor ga je već u startu snimao gotovo filmski, stvarajući zvučne slike, mikrofonom se približavajući događaju i udaljavajući od njega, formirajući u zvuku ono što bi na filmu bio široki ili krupni plan. Kasnije, u zagrebačkom studiju u montaži mu se pridružio vrhunski ton-majstor s kojim je živu snagu ovog sirovog zvučnog dokumenta oblikovao u scene, pazeći da u njima i jedan uron dabra ima svoje dramaturško mjesto, pazeći na izmjenu ritma, ali i emocija: u rasponu od melankolije nad gotovo tomsojerovskim romantičnim svijetom u raspadu, preko bijesa zbog kapitalističkog nasilja – pa sve do osjećaja nemoći i tuge. Tuge duboke i beskrajne poput Dunava.

Rezultat svega je 56 minuta potresne dokumentarne radiodrame koja se sluša poput napetog trilera, koja ne podliježe zakonitostima „feel good radija“ i koja ima sve manje prostora u vodećim eterima. Radio koji nam govori jezikom samog medija i koji je u stanju ući ispod, iza i dublje od same informacije i novinarskih pitanja. Radio koji će nas natjerati da zaustavimo automobil i poslušamo nešto do kraja ili radio koji će nas, u ovom slučaju – naježiti i ostaviti bez teksta.

„Šodroš“ na mađarskom znači „brzaci“, brza voda koja nosi sve pred sobom i nalazi svoj put. Baš se poput šodroša, noseći sve pred sobom, i ova emisija probila kao najbolja u prijavljenoj radijskoj konkurenciji.

Nagrada Marija Jurić Zagorka za radijsko novinarstvo u 2023. godini dodjeljuje se dokumentarnoj radiodrami „Vratiće se Valter, nosiće brushalter“, autora, snimatelja i redatelja Szabolcsa Tolnaia, a čestitamo i njegovom partneru u montaži, oblikovatelju zvuka Dinu Tomašu Brazzoduru. Emisija je nastala unutar neformalne regionalne redakcije Radiofonski četvrtak čija je urednica Pavlica Bajsić, u produkciji Katarine Krešić za zagrebački Radio Teatar Bajsić i prijatelji – piše u obrazloženju Ocenjivačkog odbora.

(Mojnovisad.com)