Svaki prelazak granice za Ivanu iz Podgorice predstavlja neizvjesnost i stres.

Strahuje da li će službenik na pasoškoj kontroli primijetiti da ispod njenog imena i fotografije, sa koje se dugokosa smiješi, piše M/M – oznaka za muški pol.

Ona je samo jedna od više desetina transrodnih osoba iz Crne Gore koje se bore sa ovakvim birokratskim preprekama.

„Kada predate dokument a fotografija se ne podudara s tim kako trenutno izgledate, i kad oznaka roda i pola nisu odgovarajući, to vodi u velike zakonske probleme i ogromnu neprijatnost“, kaže za Radio Slobodna Evropa Jovan Ulićević, direktor nevladine organizacije Spektra koja se bavi pravima transrodnih osoba.

Prema Zakonu o matičnim registrima da bi se oznaka pola i fotografija ‘pomirile’, transrodne osobe treba da odrade sterilizaciju, odnosno operativnu korekciju genitalija.

„A to je nehumano i ucjenjivački. U mnogim državama je ova praksa iskorijenjena. Ove osobe treba da imaju mogućnost da promijene svoje ime i oznaku pola na službenim dokumentima u skladu sa svojim rodom, sa onim što su suštinski a ne što im je nametnuto“, smatra Ulićević, koji je prije deceniju i sam odradio sterilizaciju.

Da bi se to ostvarilo, potrebno je da bude usvojen zakon o prepoznavanju roda baziranog na samoodređenju, koji je trenutno u fazi nacrta.

Iz Ministarstva za ljudska i manjinska prava, koje je pokrenulo proces izrade zakona i politika koji omogućavaju trans osobama da se izraze i identifikuju u skladu s vlastitim rodnim identitetom, kazali su za RSE da će uskoro organizovati javnu raspravu tim povodom:

„Usvanje zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta po osnovu samoodređenja omogućiće transrodnim osobama promjenu oznake pola i matičnog broja u ličnim dokumentima bez obaveze da prethodno obave medicinske intervencije“, navodi Biljana Pejović iz Ministarstva.

Prema posljednjem Izvještaju o napretku Evropske komisije LGBTIQ zajednica jedna je od najugruženijih u Crnoj Gori.

‘Rođena sam u pogrešnom polu’

Ivana s početka priče je, kako opisuje za RSE, rođena u tijelu suprotnog pola – kao muška beba.

Da ne pripada tom „paketu s plavom mašnom“ u koji su je stavili, namećući joj određene norme ponašanja, shvatila je u ranom djetinjstvu.

„Već sa četiri godine osjećala sam se kao sve druge djevojčice – po pitanju oblačenja, igračaka koje su me zanimale. Nikakvi autići, garaže, fudbal. Željela sam barbike, lutke, narukvice“.

Međutim, dodaje, uprkos tome svi oko nje su odbijali da to prihvate.

„Čudno je to za mene bilo. Nisam znala da sam rođena kao muškarac dok mi to neko nije rekao. Koliko puta sam samo čula – moraš da se ponašaš kao i svi drugi dječaci, ne može to tako, muškarcima to ne priliči. Ali kako kad to, ubijeđena sam, nisam nikad bila?“

Otežavajuća okolnost joj je bila to što dolazi iz malog mjesta, konzervativne sredine.

„Tako je i pritisak bio veći. Roditelji su pokušavali da me ubijede u suprotno, jer su se plašili za moju sigurnost, kako ću reagovati na brojne, neminovne osude okoline“.

Kroz srednju školu je, kaže, doživljavala stigmatizaciju, verbalne napade, osudu.

Nekoliko godina je živjela tako a onda u pubertetu, sa 15 godina, krenula u proces prilagođavanja pola.

Dug put do procesa prilagođavanja pola

Dvije su faze na dugom putu do promjene pola – socijalna i medicinska, objašnjava nam Ivana.

„Socijalna je kada ljudima saopštavam novo ime, pol. Žargonski rečeno ‘outujem’ se. Sljedeći korak je medicinska, koja podrazumijeva hormonsku terapiju kako bi uspjela rekonstrukcija genitalija. To je moj sljedeći korak. Pripremam se za to, završavam papirologiju“.

Kako nam kaže, ne pada joj teško.

„To je nešto što sam oduvijek željela. Ovo će biti finalni korak u ostvarenju cilja – zaokruživanje onoga što sam oduvijek iako sam na ovaj svijet stigla u nekoj pogrešnoj formi“.

Birokratske poteškoće na putu do cilja

Ipak, dok se taj proces formalno ne završi, Ivana i oni koji su u sličnoj situaciji jedva preskaču visoke birokratske prepreke.

„Moja prijateljica je nedavno iz Srbije pokušala da uđe u Crnu Goru ali, kako su njen lik i ono što joj je na fotografiji u pasošu u suprotnosti, nisu htjeli da je puste“.

Nakon toga je medicinskom dokumentacijom u kojoj se navodi da je u procesu promjene pola morala da dokazuje zbog čega dolazi do zabune.

„Nezakonito je da bilo ko ima uvid u naše medicinsko stanje ali je to neizbježno. Drugi, veliki problem je što su naši službenici, carinici jako nediskretni pa to traje. Dok oni utvrde gdje je problem, dosta ljudi bude uključeno u to, okupe se, tumače i tako svi znaju naš status. A mi nismo još otkriveni svijetu“.

Navodi i iskustvo prijateljice koja nije mogla u pošti paket da podigne. „Pa je službenici isto dala na uvid komplet medicinsku dokumentaciju“.

Po konačnu promjenu pola idu u Beograd

Inače, operaciju promjene pola nije moguće uraditi u Crnoj Gori, pa se transrodne osobe iz šalju u Beograd.

„Rekonstrukcija genitalija se radi u Beogradu. U Crnoj Gori primamo hormonsku terapiju koja inače često fali. Nakon odrađenog konzilijuma u Beograd nosimo dokumentaciju i potvrdu ljekara u kojoj se navodi u Crnoj Gori to ne mogu uraditi“.

Problem je i na tržištu rada jer, kako kaže, transrodne osobe, neće niko da zaposli.

„To je klasično ekonomsko nasilje. Pritom, niko neće otvoreno da kaže razlog već navode nedovoljne kvalifikacije za posao za koji se prijavljujete, nestručnost, i slično. Sve providni izgovori“.

Na sve to, kako kaže Ivana, svi koje zna imaju velikih problema u porodici.

„Ili nasilje ili su izbačeni na ulicu, pa su ostali bez krova nad glavom. Teško je mnogo“.

Odsustvo tolerancije podloga za nasilje

Da je život u sredini kojoj nedostaju kapaciteti da prihvati različitost bilo kojeg oblika i stepena izuzetno težak i da narušava mentalno zdravlje, potvrđuje za RSE Mina Gazivoda, specijalistkinja medicinske psihologije.

Prema njenim riječima, odsustvo tolerancije i prihvatanja drugog i drugačijeg, podloga je, ne samo za socijalnu izolaciju i isključivanje, već i za nasilje kojem su pripadnici LGBT populacije svakodnevno u ogromnoj mjeri izloženi.

„A kada tome dodamo i pravno-regulativnu problematiku koja opterećuje transrodni identitet, situacija se usložnjava do nivoa koji ozbiljno narušava kvalitet života, funkcionisanja kao i mentalnog zdravlja“.

Zabluda je, navodi, da su problemi menatnog zdravlja sastavni dio transrdnog identiteta.

Oni su , kako ukazuje, rezultat lošeg tretmana društva i/ili porodice.

Upravo je svrha novog zakona o pravnom prepoznavanju roda na osnovu samoodređenja da svakom omogući da živi u skladu sa svojim rodnim identitetom, što je ključno za mentalno zdravlje, kaže Biljana Pejović iz Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Inače, Crna Gora je najbolja u regionu po pitanju prava LGBT.

(Radio Slobodna Evropa/ilustracija: Pixabay)