Kada je 16. novembra prošle godine BIRN, na konferenciji u Sarajevu – „Krajnje desničarski ekstremizam na Balkanu: Grupe, trendovi i politička podrška“, predstavio bazu podataka „Mapiranje ekstremističkih grupa u regionu“ u kojoj se našlo nas devetoro nacionalnih Crnogorki i Crnogoraca, devetoro građanskih aktivistkinja i aktivista, među kojima jedna političarka i nas dvije novinarke Pobjede, koji u kontinuitetu ukazujemo na pogubnost djelovanja Crkve Srbije i ruski uticaj u Crnoj Gori, bilo mi je jasno da smo mete za završni obračun ruskih i srpskih službi i koncerna Vijesti (i intelektualaca okupljenih oko njih) sa građanskim otporom u Crnoj Gori novim kleronacionalističkim vlastima.

Naš glas trebalo je uprljati pred zapadnim adresama za njih najdjelotvornijim „lijekom“ – desničarskim ekstremizmom.

Bila sam uvjerena da je mapa neodrživa, jer namjera je bila toliko očigledna da je već na samoj konferenciji oborena direktnim i preciznim razobličavanjem. Dvije panelistkinje, profesorica na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Edina Bećirević i izvršna direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava iz Srbije Izabela Kisić, osudile su dio izvještaja za Crnu Goru uz ocjenu da je „u pitanju propaganda“.

– Ne smiju se građanski aktivisti stavljati u grupaciju onih ekstremista protiv čijeg pogubnog uticaja se bore – rekla je Kisić.

BIRN je najavio provjeru mape, ali nakon deset mjeseci (!) raznih revizija istraživački poduhvat je samo preimenovan, a crnogorska mapa, nažalost, ostala je prazna. Uklonili su imena i onih koji jesu ekstremni desničari i protiv čijeg pogubnog uticaja se bori devetoro aktivista koje je BIRN targetirao kao desne ekstremiste.

I, iako su se skoro godinu svojski trudili da održe mapu u životu, potrošili mnogo novca na revizore – mapa je pala. Izvinjenje, naravno, nije uslijedilo, ali ni pad rejtinga BIRN-a pred zapadnim adresama – donatorima.

„Preveliki su oni i imaju moćne donatore da bi se dozvolilo da ih vas devetoro srušite“ – rečenica je koja mi danima odzvanja u glavi – od kada smo dobili informaciju da Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori i NVO Centar za demokartsku tranziciju organizuju u Podgorici, 30. novembra, konferenciju o medijskoj pismenosti i kredibilitetu, a da su panelisti na drugom panelu – šest novinara/urednika BIRN-a iz šest država našeg regiona.

Čitav jedan panel i to baš onaj posvećen kredibilitetu, prepušten je BIRN-u?!

Usred Crne Gore, čijih je devetoro aktivistkinja i aktivista, dvije novinarke iz jednog medija, godinu ranije, BIRN targetirao svojom crnom propagandom.

Pa ni to nije bilo dovoljno. Legitimitet „pranju biografije“ BIRN-a pozvani su – i prihvatili da daju – pojedinci i pojedinke, predstavnici organizacija koje su godinu ranije hrabro i odlučno stali u odbranu istine i devet žrtava rusko-srpskih službi u Crnoj Gori.

Nas devetoro nijesu pozvali. Ali nas petoro, ostali nijesu mogli, došli smo u hotel „Hilton“, gdje je održana konferencija, da iskažemo protest zbog ove sramote Delegacije EU i CDT-a. U tišini, sa transparentima stajali smo ispred konferencijske sale, jer nam je ulaz bio zabranjen.

Mučno je bilo posmatrati te ljude. Većina njih decenijama se predstavljaju kao nevladini aktivisti, borci i borkinje za ljudska prava, slobodu govora, predstavljaju se kao novinarke i novinari, a pored nas su tog dana prolazili kao zombiji.

Istina, bilo je i nekoliko njih koji su prišli – iskazali iskreno žaljenje i u znak podrške nama bojkotovali „BIRN-ov panel“… Šefica Delegacije EU u Podgorici Kristina Oana Popa čak nam je rekla „dobar dan“, i to na crnogorskom jeziku, a i osmjehnula nam se, u prolazu možda i pročitala poruku sa jednog transparenta.

Dok su njeni podređeni, koji u prvom trenutku nijesu znali što da rade sa nama, pravili plan. I brzo su ga smislili. Preduhitrili su obezbjeđenje hotela prije nego su nas izbacili na ulicu, a što su dogovarali sa dvije đevojke iz organizacije. Jedan predstavnik Delegacije stvorio se ispred nas s porukom da, iako je konferencija zatvorenog tipa, oni nikom, pa ni nama, neće zabraniti da uđemo, ali se prethodno moramo akreditovati.

Obezbjeđenju, koje nam je već zaprijetilo izbacivanjem, vjerovatno je rečeno da nas samo „drže na oku“. Shvatili su da ne bi bila lijepa „evropska slika“ da na konferenciji o slobodi govora ubiju slobodnu riječ. Jer, sloboda govora u Zapadnoj Evropi, čijim vrijednostima težimo i kojima nas oni uče, garantovana je i nije kažnjiva. I jedan je od postulata demokratije.

U Delegaciji EU u Podgorici pribjegli su zato ograničavanju našeg prava na slobodu govora. Rekli su da oni podstiču dijalog i žele da mi prisustvujemo konferenciji, da će se radovati da postavimo pitanja, ali – ne možemo ući sa transparentima?! A tek je obrazloženje neprihvatljivo – ne dozvoljava obezbjeđenje hotela, jer većina učesnika su njihovi gosti i već su se požalili da smo ih uplašili.

Sramno i bijedno. Čak u tri navrata dolazili su pokušavajući da pregovaraju da prihvatimo njihove uslove. Ostali smo odlučni da u salu nećemo bez transparenata i BIRN-ov panel je morao početi. Bez nas. Ostali smo pred vratima koja nam je zatvorila kancelarija Delegacije EU u Podgorici.

Od juče mi je potpuno jasno zašto je glavni i odgovorni urednik Pobjede Draško Đuranović, od kada se pojavila BIRN-ova mapa ponavljao – „Preveliki su oni i imaju moćne donatore da bi se dozvolilo da ih vas devetoro srušite“.

Nažalost, bio je u pravu. BIRN je mreža koju finansira Evropska unija, ambasade i ministarstva mnogih zapadnih zemalja razvojne agencije Austrije, Danske i Švajcarske, Balkanski fond za demokratiju (projekat njemačkog Maršalovog fonda), ERSTE fondacija, Fridom haus, IREX, Fond Konrad Adenauer, Norveško ministarstvo spoljnih poslova, OEBS, Rokfeler fond, Britansko ministarstvo vanjskih poslova, Vlada Luksemburga, Holandsko ministarstvo vanjskih poslova, UNDP, UNDF, USAID…

Nevažni smo nas devetoro za toliki novac i uticaj, koliko god da je u našem slučaju BIRN služio antizapadnim vrijednostima i prvenstveno bio posluga za interese ruske maligne mreže na Zapadnom Balkanu.

(Pobjeda)