„U kombinaciji s bitno pogoršanim odnosima Rame s Prištinom i zaoštravanja odnosa Kosova i Srbije, Rama je morao stvoriti odstupnicu svoje, u srži ekspanzivne politike, a najmanja cijena s kojom može izaći iz zamke je zagovor vraćanja evropskoj ideji Berlinskog procesa kao okvira proširenja EU na Zapadni Balkan“, ocijenio je u razgovoru za Portal Analitika hrvatski politički analitičar Davor Đenero.

Osvrćući se na razloge za odluku albanskog premijera da raskrsti s inicijativom Otvoreni Balkan koju je bezrezervno podržavao, Đenero navodi da se Ramin manevarski prostor suzio i to, kako kaže, vjerovatno više nego što je on to očekivao.

„Tome je znatno doprinio Januš Bugajski, vrlo intrigantnom analizom asimetričnog odnosa američke politike prema Balkanu, u kojoj upozorava na činjenicu da SAD podstiču uspostavljanje hegemonije Srbije i Albanije (te Hrvatske) na balkanskom prostoru, na štetu Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Kosova i Sjeverne Makedonije. Iako je stav Bugajskog u nekim aspektima bio suviše zaoštren, ipak niko nije tako snažno kompromitirao koncept Otvorenog Balkana i tako jasno upozorio na aspekte uspostavljanja hegemonije Srbije i Albanije unutar te organizacije“, smatra Đenero.

OB suprotan vrijednostima evropske integracije

Stava je i da je Otvoreni Balkan uvijek bio zasnovan na vrijednostima suprotnima onima koje je promovisala evropska integracija.

„Naime, stubovi evropske integracije, od njenog početka do danas, su prihvaćanje državnih granica kao nepromjenjivih, stvaranje uslova u kojima državne granice ne otežavaju život ljudi i ne škode ekonomskim procesima, osiguravanja slobodnoga kretanja ljudi, kapitala i rada na cijelom području integracije, uspostavljanje kompatibilnih demokratskih poredaka na cijelom području, zasnovanih na poštovanju načela vladavine prava i na poštovanju ljudskih kolektivnih i individualnih prava i na kraju, ali ne manje važno, uspostavljanje matričnog ravnopravnog odnosa svih država obuhvaćenih integracijom, bez obzira na njihovu veličinu, broj stanovnika ili ekonomsku snagu“, kaže Đenero.

Dodaje da ništa od toga koncept Otvorenog Balkana nije prihvatio.

„Njegovi pokretači ne smatraju državne granice nepromjenjivima, ne teže uspostavi liberalno demokratskog poretka zasnovanog na vladavini prava i zaštiti ljudskih prava, a ponajmanje im je na srcu ravnopravan odnos učesnika u procesu“, objašnjava Đenero.

Napominje da Otvoreni Balkan nije samo „paralelni proces” Berlinskome, nego je i okvir koji želi da potisne temeljne zajedničke vrijednosti Evropske unije, koje promoviše Berlinski proces.

„Čini se da je to akterima na Kosovu jasno, pa se ta spoznaja kapilarno širi i na Albaniju. To je bilo kristalno jasno proevropskoj administraciji u Crnoj Gori, onoj od prije avgusta 2020, a čini se da to shvataju i u Federaciji BiH“, ističe sagovornik Analitike.

Vučiću OB važan kao izlaz iz pozicije „land lock country“

Nejasno je, dodaje, kako to nije bilo jasno donosiocima političkih odluka u Sjevernoj Makedoniji.

„Vučiću je Otvoreni Balkan važan kao izlaz Srbije iz pozicije „land lock country”, pa onda, ako nije išlo uklanjanjem granica između Luke Bar, koju Vučićev režim nastoji dovesti pod kontrolu svoje vlasti, onda i Drač može biti rješenje. Naravno, u pozadini su interesi Srbije povezani s Rusijom, Kinom i odluka vlasti u Beogradu da Srbiju pretvore u oazu nereda i mutnih interesa, okruženu teritorijem članica EU. Jednako mu je važno i to da je u paktu s Ramom Otvoreni Balkan mogao biti okvir za diobu suverene države, Republike Kosovo“, ukazuje Đenero.

Jedan od razloga Raminog „okretanja leđa“ inicijativi Otvoreni Balkan jeste, kako smatra, i to što su odnosi sa Srbijom narušeni zbog dešavanja na Kosovu.

„Rama ima otvorene hegemonističke ambicije u odnosu na Kosovo, pa je i njemu Otvoreni Balkan bio poželjan okvir za podređivanje Kosova, ali u novim okolnostima, kad je Vučić krenuo u otvorenu, za sada političku, agresiju na Kosovo, uprkos napetim odnosima s kosovskim premijerom Kurtijem, zbog svoje reputacije, Rama više nije mogao održavati ekspanzionističko savezništvo s Vučićem i njegovim režimom“, naglašava Đenero.

Vjerovatno je, dodaje, i shvatio da u tom savezništvu Rama više rizikuje, u odnosu na položaj prema Evropskoj uniji, do kojeg je njemu ipak donekle stalo, u odnosu na Vučića, koji, kako kaže, nema evropskih ambicija, a unutar Otvorenog Balkana ostvaruje daleko veće dobiti.

Temeljno pitanje: što je Srbija Crnoj Gori

Đenero navodi da je jedino optimistično što je vidio vezano uz predsjedničku inauguraciju Jakova Milatovića, bila je činjenica da je u inauguracijskom govoru pričao o Berlinskom procesu, a šutio o Otvorenom Balkanu.

„Međutim, izgleda da je to bio samo pokušaj da se inicijalno dopadne kreatorima evropske politike, a nakon tog formalnog govora zalaganje za Evropsku integraciju i pomoću Berlinskog procesa palo je u zapećak“, naglašava Đenero.

Stava je da je temeljno pitanje na koje crnogorska politika mora odgovoriti: što je Srbija Crnoj Gori.

„Od nezavisnosti do avgusta 2020. odgovor je bio jasan: Srbija je susjed s kojim se treba razvijati odnos u skladu s evropskim modelom dobrosusjedstva. Nakon što je Zdravko Krivokapić započeo mandat u izvršnoj vlasti, jasan odgovor je počeo nestajati. Nije više jasno žele li vlasti da Crna Gora bude tek „druga srpska država”, da bude izlaz Srbiji na toplo more ili da ostane susjed s kojim je moguća saradnja na obostranu korist“, navodi Đenero.

Krivokapić i Abazović suočavani s ponižavanjem Beograda

Ideju Beograda da bi se Crna Gora trebala pokoriti interesima „matice”, u Beogradu ne nastoje posebno „pakovati”, smatra Đenero, a uprkos svojoj servilnosti prema režimu Vučića, i Krivokapić i Abazović su se, prema riječima našeg sagovornika, već suočavali s prezirom i ponižavanjem iz Beograda.

„Ni predsjednik Milatović, koji se sprema u poklonstvo Vučiću, ne može očekivati bitno drukčiji odnos, ali je očito da su svi ovi akteri u poziciji da jednostavno ne mogu djelovati drukčije nego što djeluju, jer su njihove obveze prema Vučićevu režimu suviše velike“, naglašava Đenero.

Po svemu sudeći, dodaje, ni s Milojkom Spajićem, očekivanim budućim premijerom, nije drukčije.

„Nakon što gubi Ramu kao partnera u Otvorenom Balkanu, Vučić će povećati pritisak na Crnu Goru, a nastojaće sve više da taj njegov kvazi-integracijski projekat, u sve većoj mjeri bude oruđe supremacije i imperijalnog odnosa prema Crnoj Gori“, ocjenjuje sagovornik Analitike.

Crna Gora zapostavlja horizontalnu regionalnu integraciju

Evidentno je, ističe Đenero, da Crna Gora zapostavlja horizontalnu regionalnu integraciju.

„Povezivanje s Albanijom, Sjevernom Makedonijom i Grčkom na istoku i Hrvatskom i BiH na zapadu. Dakle, integraciju u kojoj ona može biti ravnopravni partner, zapostavlja u korist vertikalne integracije, u kojoj je ona uvijek „dolje” u odnosu na Srbiju. Primjer za to je golem potrošeni novac za auto-put prema Srbiji, uz istovremeno zapostavljanje jadransko-jonskog pravca, a danas je vrlo štetno to što vlade Crne Gore (Krivokapićeva i Abazovićeva) de facto opstruiraju projekat priključivanja istočne jadranske obale na gasovod TAP, koji plin iz Azerbejdžana već sad dovodi do Albanije i dalje u Italiju, ali zbog Crne Gore istočnojadranski krak „ostaje na čekanju”, napominje Đenero.

Berlinski proces, smatra naš sagovornik, daleko je više nego što je Hrvatska imala u vrijeme svog pristupanja Evropskoj uniji.

„Sjajno su funkcionisale neke ranije inicijative, kao što je bila Višegradska grupa ili saradnja Baltičkih republika, a čini se da su oni koji su oblikovali Berlinski proces iz toga dosta naučili. Razlika je što su ove dvije inicijative bile samonikle, ali doista usklađene s evropskim konceptom i evroatlantizmom (za razliku od Otvorenog Balkana u kojem je moguće uočiti latentni evroazijatizam)“, podsjeća Đenero.

Međutim, dodaje, ne treba precjenjivati značenje regionalnih inicijativa.

„Kao što je govorio predsjednik Mesić, pristupanje Evropskoj uniji je regata, u kojoj svaki brod preuzima odgovornost za sebe. Najvažnije je obavljati domaće zadaće, usklađivati zakonodavstvo i javne politike s evropskima, to raditi dosljedno, jačati vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava i shodno tome očekivati napredak u pristupnom procesu. To je atmosfera koju Otvoreni Balkan ne potiče, dapače, on je zamišljen kao Balkanska unija pod pokroviteljstvom Beograda, skupina država koje nemaju kapaciteta da ispune pristupne kriterijume Evropske unije. Ne postoji niti jedan razlog da samosvjesna Crna Gora pristane na pripadanje takvom društvu“, zaključuje Đenero.

(Portal Analitika, Foto: N1)