Svake godine u svijetu se proizvede oko 400 miliona tona plastičnih proizvoda. Otprilike polovina se koristi za izradu jednokratnih predmeta kao što su torbe za kupovinu, šoljice i materijal za pakiranje.

Procjenjuje se da osam do deset miliona tona ove plastike svake godine završi u okeanu. Ako se spljošti na debljinu plastične vrećice, to je dovoljno za pokrivanje površine od 11.000 kvadratnih kilometara. To je otprilike veličine malih zemalja poput Katara, Jamajke ili Bahama.

Ovom brzinom, tokom 50 godina, plastični otpad mogao bi narasti na područje veće od 550.000 kvadratnih kilometara, što je otprilike veličine Francuske, Tajlanda ili Ukrajine.

Kako bi podigli svijest o važnosti okeana i promovirali njegovu održivu upotrebu i zaštitu, Ujedinjeni narodi proglasili su 8. juni kao Svjetski dan okeana.

Kako plastika završi u okeanu?

Plastika je najčešći oblik okeanskog otpada, koji čini 80 posto ukupnog zagađenja mora. Većina plastike koja završi u okeanu dolazi iz nepravilnih sistema za odlaganje otpada koji bacaju smeće u rijeke i potoke.

Plastiku u obliku ribarskih mreža i druge pomorske opreme brodovi i ribarski brodovi, također, bacaju u okean.

Osim plastičnih vrećica i bočica, sićušne čestice poznate kao mikroplastika, također, ulaze u okean. Mikroplastika, koja je manja od pet milimetara, velika je briga za okoliš jer je morski život može progutati i nanijeti štetu životinjama i ljudima.

Procjenjuje se da se danas u okeanima nalazi između 50 i 75.000 milijardi komada mikroplastike.

Dok su istraživanja o zdravstvenim učincima ljudske konzumacije mikroplastike ograničena, neke studije pokazuju da se mikroplastika može akumulirati u organima kao što su jetra, bubrezi i crijeva. Postoji zabrinutost da čestice mikroplastike potencijalno mogu dovesti do upale, oksidativnog stresa i oštećenja stanica.

“Ove male čestice u okeanu razbijale su se u male komadiće i konzumirale su ih divlje životinje koje tamo žive u gotovo nezamislivim razmjerima. Glavni problem je u tome što komadići plastike sadrže otrovne hemikalije, a već je poznato da te hemikalije ometaju ljudske i životinjske hormone. Oni mogu uzrokovati nakupljanje toksina u tijelu, što vremenom može dovesti do loših učinaka”, rekla je naučnica i autorica Erica Cirino za Al Jazeerin program The Stream.

Koje zemlje su izvor najviše plastike u okeanu?

Prema studiji iz 2021. koju je objavio Science Advances Research, 80 posto sve plastike pronađene u okeanima dolazi iz Azije.

Vjeruje se da su Filipini izvor više od trećine (36,4 posto) cjelokupnog plastičnog otpada u okeanu, a slijede Indija (12,9 posto), Malezija (7,5 posto), Kina (7,2 posto) i Indonezija (5,8 posto).

Ove količine ne uključuju otpad koji se izvozi u inozemstvo za koji postoji veći rizik od ulaska u okean.

Šta plastiku čini toliko opasnom za okolinu?

Plastika je sintetski materijal izrađen od polimera koji su dugi lanci molekula. Ovi polimeri obično se dobivaju iz nafte ili prirodnog plina.

Glavni problem s plastikom je taj što se ne može lako biorazgraditi, što znači da može postojati u okolišu stotinama godina, uzrokujući ozbiljne probleme zagađenja.

Plastika koja se nađe u okeanu na kraju dugo pluta na površini. Na kraju potone na dno i zakopa se u morsko dno.

Plastika na površini okeana predstavlja jedan posto ukupne plastike u okeanu. Ostalih 99 posto su fragmenti mikroplastike daleko ispod površine.

(Al Jazeera, foto: Pixabay)