Manjine u Crnoj Gori su organizovane kroz nacionalna vijeća koja imaju nadležnost na pitanja kulture, obrazovanja i medija. Pa tako imamo vijeća, odnosno savjete Bošnjaka, Albanaca, Muslimana, Hrvata, Roma, ali i Srba.

Na pitanje kako komentariše izbor Jakova Milatovića za predsjednika Crne Gore u kontekstu političkih promjena nakon izbora 30.08.2020. godine, Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV) u Crnoj Gori, smatra da ako novi predsjednik bude imao proevropsku agendu, da će imati podršku hrvatske zajednice.

“Omjer od 60 naprema 40 posto u korist gospodina Milatovića govori u prilog tome da većina građana Crne Gore traži promjenu. Ukoliko se gospodin Milatović bude kao predsjednik Crne Gore zalagao u vanjskoj politici za proeuropsku agendu i prijateljske odnose sa svim susjednim državama, od kojih je od našeg osobitog interesa dobra suradnja s Republikom Hrvatskom, našom matičnom državom, te ukoliko gospodin Milatović bude u unutarnjoj politici dokazao multietničnost na djelu i da će biti predsjednik svih građana Crne Gore, njegov će angažman naići na punu i nepodijeljenu potporu Hrvatskoga nacionalnog vijeća Crne Gore i hrvatske zajednice u Crnoj Gori”, ističe Deković.

S obzirom da će građani Crne Gore na izbore opet u junu ključno pitanje je ko će formirati novu vladu i kakav će odnos imati prema manjinama i EU. Podsjetimo, na prošlim izborima Hrvati nisu uspjeli obnoviti svoj mandate u Skupštini jer se pojavila nova ‘hrvatska’ stranka uoči izbora podržana od prosrpskih krugova.

Hrvati traže zagarantovano mjesto u Parlamentu

“Položaj hrvatskoga naroda u Crnoj Gori puno će više ovisiti o politici Vlade Crne Gore, koja će biti formirana nakon 11. lipnja kada su zakazani parlamentarni izbori. Nastavno na prilike i odnos većinskog, odnosno višebrojnijeg stanovništva u pogledu manjinskih naroda i predstavnika manjinskih naroda u državnom parlamentu u zemljama u okruženju, gdje prije svega mislim na zagarantirani mandat legitimnog zastupnika manjina, učinit ćemo sve što je u našoj moći da se izborimo na temelju važećeg cenzusa i afiramtivne akcije za svojeg legitimnog predstavnika u Skupštini Crne Gore, bez obzira što će i ovi parlamentarni izbori biti organizirani po važećem Izbornom zakonu, bez zagarantiranog mandata”, pojašnjava Deković.

Cilj Hrvata u Crnoj Gori je da kroz reformu izbornog zakona dobiju zagarantovano mjesto u parlamentu.

“Nadamo se uskoro prihvatanju europskih vrijednosti i u ovom setu zakona te očekujemo zakonsko rješenje na tragu onoga u nekim zemljama u regiji, a to je zagarantirani mandat. Po važećem Zakonu i po smanjenom cenzusu od 0,35% od potrebnih glasova za jedan mandat u prijevodu to znači da svaki treći Hrvat treba glasovati za Hrvatsku građansku inicijativu kako bi osvojila mandate i imala svog zastupnika u Skupštini Crne Gore. U odnosu na sve druge manjine i na izbornu praksu u svim zemljama u okruženju taj procenat glasova nije niti malo jednostavno ostvariti i veoma je nepravedan prema hrvatskoj zajednici. Dokazali smo se kao veoma vitalna zajednica i bez obzira na sve nastavljamo našu zajedničku borbu za afirmaciju svih vrijednosti hrvatskog Naroda u Crnoj Gori u zajedništvu i ravnopravnosti sa svima“, poručuje Deković.

Manjinski narodi teško mogu da izbore svoja prava ako su u opoziciji jer NVO djelovanje ne daje dovoljno resursa i prostora.

„Uvažavajući demokratsko sazrijevanje društva koje je, ipak pokazano i na proteklim izborima u Crnoj Gori, cijenimo da manjinski narodi nemaju razloga za strepnju od nekih težih nasrtaja na njihov integritet, ali će po svemu sudeći, svoje interese zajedno sa Crnogorcima morati da brane iz opozicionog i civilnog statusa. Krenula je totalna prekompozicija na političkoj sceni Crne Gore koja ne ide na ruku manjinskim narodima. Pokazalo se to od 2020. godine kada su mnogi Bošnjaci ostali bez posla u javnom sektoru zbog revanšizma“, ističe Mirsad Rastoder, predsjednik Izvršnog odbora Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori.

Manjine su podržale nezavisnot Crne Gore

On podsjeća da su manjinski narodi plebiscitarno podržali nezavisnost Crne Gore 2006. godine, čine preko 20 posto ukupnog stanovništva, a manjinske partije bile su tas na vagi prilikom formiranja parlamentarne većine u prethodnom periodu.

„Njihova iskrena posvećenost ideji i potrebi njegovanja multietničke, multikulturne, građanske i proevropske Crne Gore, koju je od 1997. godine zagovarao i odlazeći predsjednik Đukanović, po svemu sudeći mogla bi u narednom periodu dodatno da ih udalji iz državnog sistema i institucija odlučivanja, ako populistička priča o Evropi sad, sa tri prsta u zraku, postane dominantna realnost i nakon parlamentarnih izbora“, smatra Rastoder.

Radikalne promjene na političkoj sceni se po pravilu negativno održavaju na manjine kroz polarizaciju, a kad su Bošnjaci u pitanju u Crnoj Gori jedna stranka je podržala u kampanju Đukanovića, a druga Milatovića.

„Nova politička većina, ideološki raznorodnih ali u pravoslavlju jedinstvenih partija, okupljena oko novog predsjednika Jakova Milatovića, već nagovještava da će iz reda Bošnjačkog naroda tražiti nove saradnike i “preletače”. To bi moglo uzrokovati dalje zapostavljanje ravnomjernijeg regionalnog razvoja države, izbjegavanje obaveza o srazmjernoj zastupljenosti pri zapošljavanju, stagnacijom razvoja manje razvijenih područja, u kojima, dominantno, žive pripadnici manjina i novim talasima iseljavanja. Stoga bi, u susret parlamentarnim izborima, Bošnjaci i drugi manjinski narodi, trebali da razmišljaju o ozbiljnim reformama u sopstvenim redovima kako bi unaprijedili konstruktivno jedinstvo i sa novim kompetentnim kadrovima sačuvali dostojanstvo naroda, stekli puni legitimitet za političku i društvenu borbu na duže staze“, dodaje Rastoder.

Politička scena u Crnoj Gori je izuzetno podložna populizmu i manipulacijama.

„Dva koheziona faktora nove političke većine, ‘Milo’ i ‘pravoslavlje’, brzo će se zaboraviti pred naletom socio-ekonomskih problema pa će novim liderima i te kako trebati i podrška manjina. Časnih i sposobnih ljudi sa jasnim ciljevima ostvarivanja prava koja im pripadaju po domaćim i međunarodnim normama kao i svim građanima. Biće to borba za kvalitetniji odnos prema manjinama, ali i samoj državi koju Bošnjaci trajno vide kao harmoničnu zajednicu etničkih različitosti. Ključ te borbe svakako je insistiranje na vladavini prava i pravde, odnosno poštovanja Ustavom i zakonima uređenih prava u Crnoj Gori, koja je obavezna da slijedi međunarodne standarde“, zaključuje Rastoder.

Podsjećanje na slična historijska iskustva

Jedan od ključnih izazova na koji nije adekvatno odgovoreno nakon obnove državnosti Crne Gore je izgradnja nacionalnog identiteta Crnogoraca kroz institucije smatra Božidar Poročić, književnik i publicist sa Cetinja.

„Promjene koje su se desile na predsjedničkim izborima su sve samo ne reformske. Mora se priznati da nakon obnavljanja nezavisnosti 2006. godine gotovo da se ništa nije učinilo na jačanju nacionalnog identiteta samih Crnogoraca pa tako institucije poput CANU nose samo predznak crnogorski. a u suštini su anticrnogorske. Politika zahtijeva ozbiljnost i zrelost, a nakon ovih izbora ovdje je prisutan politički amaterizam i populizam iza koga se kriju opasne ideje ,,srpsko-ruskog svijeta” i ,,Otvorenog Balkana” jačanje uloge SPC u Crnoj Gori koja predstavlja jednu opasnu sektu, a to su nam pokazala i iskustva sa prostora Zapadnog Balkana u prethodim decenijama“, smatra Poročić.

Crna Gora je kroz svoju historiju imala slična iskustva zbog čega su mnogi pesimisti.

„Crna Gora je prošla jednu golgotu kada je 1918. godine izgubila svoju državnost zbog politike ,,velikih sila”, plašim se da je ta opasnost realna i danas jer se sve čini da se pokaže i dokaže da je ,,srpski faktor” dominantan. Međutim, ne smijemo zaboraviti da Crnu Goru čine i njeni manje brojni narodi koji su uvijek bili uz Crnu Goru i u najljepšim i u najtežim vremenima. Jačanje bilo kog oblika fašizma u Crnoj Gori predstavlja realnu opasnost ne samo za Crnu Goru već i Zapadni Balkan. No vidjećemo koje će korake napraviti novi predsjednik Milatović i kakva će zapravo biti njegova aktivna politika. Pošto je dobio podršku svih pro-srpskih partija imaće i oni svoje zahtjeve prema njemu koliko će on biti spreman da nešto odbije u dobrobit ili protiv Crne Gore vrijeme će pokazati. Jedno je sigurno da će krenuti u aktivni revanšizam prema svakome ko voli Crnu Goru i ko se osjeća Crnogorcem“, najavljuje Poročić.

Ipak, ovakav politički ishod ima i neke pozitivne posljedice kroz smjenu generacija i podmlađivanje procrnogorskih političkih opcija.

„Smatram da crnogorski blok političkih partija zahtijeva ozbiljnu reformu i neka nova lica sa više energije koja mogu da nose ovu političku borbu i da se izbore za povratak i poštovanje svih građanskih vrijednosti i da nastave trajnu borbu za multikulturu i multietničnost kao jedan od stubova moderne države kojoj težimo“, zaključuje Poročić.

(Al Jazeera, foto: Pobjeda)