Kažu da svaka velika ideja prolazi kroz tri faze.

U prvoj, nailazi na ignorisanje: kao da će, budu li se oni koji joj se opiru ponašali kao da je nema, ideja iščiliti.

U drugoj, ideja nailazi na otpor koji, prije ili kasnije, u ovoj ili onoj formi, postaje nasilan.

U trećoj fazi, ideja bude prihvaćena kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Isto važi i za istinu. Koja je, uvijek, superiorna ideja.

Nakon što je na TV A1, 4.9.2020. za CDM rekao: „Pogledajte onaj portal CDM… To je prestalo da bude medij… Pogledajte što rade. Oni šire nacionalnu mržnju. Oni guraju ljude u konflikte. Oni guraju Crnu Goru u građanski rat. Razumijete li vi da je interes mafije da gurne Crnu Goru u građanski rat“, i tražio da čitaoci izbrišu našu aplikaciju a oglašivači bojkotuju, nakon što nas je nazivao ekstremistima i fašistima, Dritan Abazović je potvrdio naše pisanje. „Ono što je prestalo da bude medij“ je, uzgred, među najčitanijim medijima u ovoj zemlji. A on, očito, nije izbrisao CDM aplikaciju.

Na 2BS forumu koji se održava u Budvi, Dritan je demonstrirao značajnu saglasnost sa tezama autora CDM-a.

Nećete vjerovati, ali… On sad smatra da crnogorski nacionalizam ne postoji, već da su određene grupe ljudi “velikom propagandom određenih političkih krugova prihvatili narativ da je Crna Gora ugrožena navodno od strane nove vlasti”. A šta po njemu jeste “crnogorski nacionalizam”?

“Hibridna forma pokušaja emotivne korupcije određenog broja građana”. Emotivna korupcija u pokušaju kao rezultat jednog, genocid kao rezultat drugog nacionalizma… Da, neusporedivo: baš kao što smo i pisali.

Kazao je Abazović i da “srpski nacionalizam postoji” te da je “ukorijenjen u Crnoj Gori”.

“Postoji stotinama godina. To je dio istorije. Da li imaju političke ciljeve u Crnoj Gori, naravno da ih imaju”, kazao je Abazović.

Govoreći o malignom uticaju Srbije, Abazović je kazao da postoje političke opcije koje su bliske strukturama u Srbiji.
Abazović je, takođe, priznao da u Crnoj Gori, “na neki način” rekao je, postoji maligni uticaj Aleksandra Vučića.

Potom je relativizovao taj uticaj, saopštivši da je “prenaglašen” i dodavši kako u Crnoj Gori ima mnogo ljudi koji su za nju maligniji od Vučića. Da, buraz: samo što su ti ljudi naši građani, a Vučić nije. U suverenoj zemlji politikom se bave njeni građani, pa makar i naopako. U suverenoj zemlji se predsjedniku druge države, kada se miješa u ono što nije njegova rabota, kaže “mrš”. No sve OK: i ta će lekcija biti naučena.

Takođe, teška srca je izustio kako Andrija Mandić nije alternativa.

No dobro… Ako se sjećate, Abazović i njegov propagandni servis krenuli su od toga da u Crnoj Gori postoje dva nacionalizma, od kojih je crnogorski gori, opasniji i onaj koji izaziva srpski nacionalizam. Stoga se najprije sa njim treba obračunati. Na primjer tako što će se izvesti hemijski napad na Cetinje. Stigli smo do toga da crnogorski ne postoji, a srpski je aktivan vjekovima. Nije loše, zar ne?

Ako se sjećate, krenuli su od toga da se Vučić ne miješa u unutrašnje stvari Crne Gore, kamoli u izbore; da je sve to izmišljotina crnogorskih nacionalista (koji, utvrdili smo u međuvremenu, ne postoje, kao ni njihov nacionalizam).

Stigli smo do malignog uticaja, “na neki način”. Još malo i biće maligan na svaki način, kao što i jeste.

Stigli smo i do toga da koalicija sa Mandićem, koju je koliko juče dogovorio i u pokušaju da je proda, išao u Vašington, kako bih vam kaz’o – nemre. A lijepo smo mu rekli…

Kao što će stići i do onoga što CDM piše o Otvorenom Balkanu.

Jasno je: Dritan ovako priča jer je u NATO okruženju, na samitu u Budvi. Koliko sutra, kad ode u Beograd, opet neće postojati srpski, dok se od crnogorskog nacionalizma u Crnoj Gori neće moći spavati; djeca će se buditi noću jer sanjaju komite zakrvavljenih očiju… Čim ode u Beograd, pojasniće kako se Vučić nikad nije miješao u crnogorske političke rabote, nego su crnogorski nacionalisti iskrivili njegove riječi: a on je samo bio sarkastičan.

Drugo je ovdje bitno. Razbucali smo narativ o “dva jednaka nacionalizma”. Razbucali smo ga tako da se Abazović morao složiti sa nama. Razbucali smo narativ o bezgrješnom Vučiću, koji se za spas života ne bi miješao u crnogorske unutrašnje stvari. Razbucali smo narativ o tome da “crnogorski nacionalisti” izmišljaju Vučićev maligni uticaj.

Učinili smo to uprkos najvećem naporu beogradsko-moskovske propagandne mašinerije, koja raspolaže višestruko brojnijim medijima i nebrojeno većim ljudstvom; uprkos tome što su već dvije vlade verglale tu lažljivu i fukarsku priču.

Učinili smo to zato što je ono što govorimo istina.

Svi njihovi spinovi, koje za veliki novac smišljaju eksperti a plasiraju novinari, imaju kratak rok. Sve to traje nešto duže od grudve snijega na ulcinjskoj Velikoj plaži u avgustu.

Njihov narativ je u ritama. Njihova retorika, pod kojom su umislili da će, kao pod pobjedničkim barjakom, trijumfalno marširati Crnom Gorom, tek je glibava krpa na vjetru.

Kako su im prošle ove, tako će im proći i sve sljedeće laži.

Sve dok ne shvate da je, kao što je rečeno na početku ovog teksta, istina uvijek superiorna ideja.

(CdM)