Pravo na prosvjede je ljudsko pravo i temeljni dio demokratskog sustava. Logično je da svaki prosvjed ima i političku pozadinu. Bitno je da se uredno prijavi kod lokalnih institucija i drži pod kontrolom da prosvjed ne eskalira iznutra, dok su čuvari reda i mira dužni osigurati da se prosvjedi mogu sigurno sprovoditi, kaže Josip Juratović, zastupnik u Bundestagu ispred Socijaldemokratske partije, koja je deo nove vladajuće koalicije, komentarišući aktuelne proteste u Srbiji.

Kako je naveo, „svjesno povlačenje policije i izlaganje prosvjednika nasilju izvana je teški prekršaj policije za koji bi trebalo prije svega da odgovara ministar unutrašnjih poslova“. Ukazuje da bi u normalnim demokratskim sistemima za takve prekršaje ministar izgubio položaj i to nam samo govori „koliko je Srbija daleko od ispunjavanja zahtjeva za ulazak u EU. Moja preporuka ministru Vulinu bi bila „da se u najmanju ruku onoliko brine o zaštiti prosvjednika, čuvajući red i mir kao što čuva murale pravomoćno osuđenih srpskih ratnih zločinaca“.

Hoće li konačno nova nemačka vlada zauzeti proaktivniji odnos prema vlastima u Srbiji? Takođe, kakav odnos Berlina možemo očekivati prema Moskvi, budući da bi to moglo da odjekne i na Balkanu?

– Odnos Berlina prema Zapadnom Balkanu pa tako i Srbiji nema nikakve veze s odnosom Berlina prema Moskvi. To je spin koji rado povezuju nacionalisti Zapadnog Balkana kako bi u EU napravili sliku da oni imaju alternativu. Srbija se mora odlučiti da li želi u EU i u koju EU ona želi? A da bi ušla u EU na temeljima demokratskih vrijednosti onda je neophodno da konačno na tome otpočne ne samo raditi nego i prakticirati. Poznato mi je da se gaje nade u Srbiji da će se Srbija prošunjati u EU tipa višegradskih država, ali to je čisto zavaravanje, jer višegradske države su članice EU, koje u međuvremenu imaju sve veće probleme unutar EU i postoji sve veća opasnost da budu izolirane. Dakle, za zemlje Zapadnog Balkana, time i Srbiju je neophodno da krene u red zemalja EU koje nude sigurnu budućnost na temeljima na kojima se zasniva EU, a to je snažan pravni sustav te jake i funkcionalne institucije bez kojih nema napretka.

Srbija se ubrzano naoružava. Jesu li opravdana strahovanja u regionu zbog toga?

– Dozvolit ću sebi malo ironije. Protiv koga to i zbog čega je potrebno “regionalnoj velesili Srbiji“ naoružavanje? Zar nije to već silno naoružavanje Srbiju dovelo u situaciju da preuzme povijesnu štafetu ratnih gubitnika poslije NJemačke u Europi upravo zbog toga što je kao i Njemačka nekada mislila da može oružjem osvojiti takozvani „Lebensraum“, uostalom to isto pitanje želim postaviti svim takozvanim vojnim silama Zapadnog Balkana. Zar Zapadnom Balkanu nije dovoljno rata, zar države nasljednice Jugoslavije nisu ratom svele svoje narode na nivo nerazvijenih država? Umjesto da zajedno grade budućnost na principu ekonomskog razvoja, socijalne sigurnosti i ekološke održivosti kao sav moderni svijet, Zapadni Balkan se bavi povijesnim revizionizmom iz vremena poslije Prvog svjetskog rata. To nam samo govori o tome da nacionalisti Zapadnog Balkana, pa tako i Srbije su prepoznali da čak i nacionalizam više ne nosi vodu, već šire strah mogućim ratom, kako bi svoje građane kao ovce za klanje držali u svojim torovima s ciljem da još neko vrijeme zadrže vlast za koju znaju da je očigledno na izmaku. Zar srpski narod to već jednom nije doživio sa Miloševićem?

Nemačka je pokrenula pitanje sankcija protiv Milorada Dodika i zvaničnika Republike Srpske. U slučaju da ne bude postignut konsenzus unutar EU, možemo li očekivati kaznene mere pojedinih država?

– Njemačka nije pokrenula pitanje sankcija već tematizirala situaciju u BIH i uloge Milorada Dodika, koji je kako znamo skroz izgubio kompas. Mogućnost sankcija postoji već dugo bez jednoglasnosti EU kroz takozvanu otvorenu listu gdje pojedinačne zemlje mogu sprovoditi sankcije bez jednoglasnosti EU prema zemljama izvan EU. Kada je Dodik shvatio da ta mogućnost postoji, kao što znamo, odjednom je počeo povlačiti svoje izjave koje je htio koristiti samo zato kako bi se kroz slijedeće izbore zadržao na vlasti. Naime znajući da gubljenje vlasti i uspostave pravnog sustava u RS i time i BiH će imati ozbiljne probleme što je svima poznato. Međutim, osobnog sam mišljenja da se oko sankcija mora dobro paziti da se sprovode protiv pojedinaca, nikako kolektivno protiv naroda jer nas je to naučilo sankcijama koje su bile nametnute Srbiji u vrijeme devedesetih. Sankcije od kojih strada narod samo učvršćuje diktatora.

Milorad Dodik i Dragan Čović se podržavaju i u odnosu prema zločinima, što smo videli kada se glasalo u Domu naroda za poništavanje Inckovog zakona o zabrani negiranja genocida. Obojica imaju podršku i zvaničnog Beograda i Zagreba. Kako na to gledate?

– Nisam iznenađen tim činom Čovića. Uz to što je to nedoličan, anticivilizacijski potez koji nema veze s demokratskim vrijednostima modernog evropskog društva, učinjen je očito zbog izbornog zakona kako bi si Čović osigurao vječno mjesto u Predsjedništvu BiH. Ovaj dvojac drži poluge vlasti i kontrolira moć kao i Izetbegović. Oni ne kontroliraju svoje etnički čiste teritorije, oni kontroliraju cijelu BiH i u stanju su blokirati cijelu zemlju dok im se ne ispune želje, što trenutno i rade. Nacionalističke vođe će raditi sve pa i poput Čovića podržavati Dodika u bilo čemu samo kako bi sebi osigurali pozicije, jer ako samo jedan padne, znaju da svi padaju. Ovo izglasavanje HDZ BiH pokazuje otvoreno zajedništvo sa politikom Dodika, a to što ta politika slavi zločine pa i one nad Hrvatima u RS pokazuje da su spremni i dušu đavolu prodati samo da opstanu na vlasti.

(Danas, foto: N1)