Draginja Vuksanović Stanković poslanica je opozicione Socijaldemokratske partije u državnom parlamentu susedne Crne Gore. Bila je i predsednica SDP-a i kandidatkinja za predsednicu Crne Gore na izborima 2018. godine. Ona je i doktorka pravnih nauka i docentkinja na Univerzitetu Crne Gore. U svojim javnim nastupima važi za osobu čvrstih, argumentovanih, jasnih i glasnih stavova. Razgovarali smo u Novom Sadu o aktuelnom društveno-političkom trenutku u Crnoj Gori.  

AUTONOMIJA: Gospođo Vuksanović Stanković, Skupština Crne Gore usvojila je Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Kako komentarišete tu odluku, kao i histerične reakcije iz Beograda na nju?   

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Odluka o donošenju Rezolucije o genocidu u Srebrenici je, kao što sam rekla i u diskusiji u Skupštini, naša civilizacijska i ljudska obaveza prema nevinim žrtvama jednog tako monstruoznog zločina koji se desio u našem bliskom susjedstvu prije 25 godina. Rezolucija je zalog mira i razvoja dobrosusjedskih odnosa i mislim da je jasan dokaz građanskog i evropskog opredjeljenja države Crne Gore. Što se tiče reakcja iz Srbije, one su bile očekivane. Ne izjednačavamo mi srpski narod sa zločincima, upravo suprotno, krivica je individualna – nego to rade upravo oni koji skandiraju da je Mladić heroj. Bez suočavanja sa bliskom prošlošću naša društva, pogotovo u Srbiji, ne mogu krenuti naprijed putem integracija, mira i suživota i to mora biti jasno vlastima u Srbiji.

AUTONOMIJA: Da li u aktuelnoj vlasti vidite neku političku snagu koja bi mogla da iskorači iz platforme „srpskog sveta“ i litijaškog pokreta koji je organizovao pokojni mitropolit SPC Amfilohija, i „pređe“ na stranu građanske Crne Gore? Pojedini analitičari takvu mogućnost vide pre svega kada su u pitanju Demokrate Alekse Bečića, dok ih drugi vide kao još jednu tvrdu nacionalističku opciju, toliko da ih nazivaju i „cr(k)venim kmerima“, zbog crvenih kravata koje nose i ideoloških stavova koje imaju…

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Jedino što je izvjesno kad je postojeća Vlada Crne Gore u pitanju je neizvjesnost, čak i na rok od 10 dana. Očigledna nesposobnost Vlade i vlasti jasna je i svima koji su takvu Vladu podržali. Zbog toga je različito glasanje o Srebrenici kao i smjena Leposavića sa opozicijom jasan pokazatelj da su odnosi u toj koaliciji katastrofalni i ono što su oni rekli jedni o drugima mi ne možemo ni da pomislimo. Ali sve dok postoji agenda koja podrazumijeva pravljenje takozvanog „srpskog sveta“, ova vlast će opstajati i pokušavati da je u jednom dijelu sprovede. Naravno, ono na što ne računaju je snažan otpor crnogorskog građanskog društva koje pokazuje izuzetnu vitalnost i životnost zbog konstantnih napada na temeljne vrijednosti na kojima je formirana moderna Crna Gora.

Rano je davati takve prognoze, ali svakako da u pojednim partijama vlasti postoji građanski potencijal. Ključno pitanje je da li će oni shvatiti da od jednovjerske i jednonacionalne politike nema ništa i da je budućnost Crne Gore u EU i NATO, a ne u nekom evro-azijskom provizorijumu, koji se pojavljuje kao vrijednosna alternativa.

AUTONOMIJA: Da li očekujete da će na političkoj sceni Crne Gore biti formirana još neka politička partija koja će biti utemeljena na tradiciji nezavisne i suverene Crne Gore? I ako da, koga vidite kao takvu snagu?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Smatram da je u Crnoj Gora sazrela jedna ozbiljna generacija političara mlađe generacije koji baštine moderne, evropske i građanske vrijednosti. Bila bih lažno skromna kad ne bih istakla da je ogroman broj tih ljudi danas u Socijaldemokratskoj partiji i da svakim danom dobijamo novu podršku upravo od takvih ljudi. Koji nijesu željeli da se bave politikom, ali ih je agresivna klirikalizacija natjerala da izađu iz sfere lične i porodične komocije i uđu u politilčke vode.

AUTONOMIJA: Otkuda Građanski pokret URA u koaliciji sa notornim velikosrpskim Demokratskim frontom? Kakav je to onda „građanski pokret“?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: To je ključno pitanje za kočenje demokratskih procesa u našoj zemlji. Navodno „zeleni i građanski“ ušli su u koaliciju sa najvećih negatorima svega građanskog u Crnoj Gori. Glasanje za osvjedočene mrzitelje etničkih Crnogoraca, borba protiv manjinskih partija i naroda, kao i dogovoranje koalicije i kadrovskih rješanja u manastirima samo su dio onoga što je URA uradila. Ja ipak ne bih ništa dodala o ponašanju te partije, što o njoj nijesu iznijeli osnovači iz Savjeta koji su je 21. maja napustili – da ona trenutno ne zastupa građanske vrijednosti, već sprovodi agendu Demokratskog fronta.

AUTONOMIJA: Aleksandar Vučić i njegovi različiti poltroni pričaju priču o tome kako u Crnoj Gori postoje praktično dva ravnopravna nacionalizma, srpski i crnogorski. Kako komentarišete takve teze?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: To je prevara i neistina ravna onoj da je Njemačka ušla u rat sa Britanijom i Francuskom zato što su joj one nametnule rat. Ne može postojati crnogorski nacionalizam, ako je njegova osnova multietničko društvo, antifašizam i evropska ideja. Takav nacionalizam ne postoji niđe na svijetu. I da budem iskrena i do kraja otvorena, zbog „crnogorskog nacionalizma“ nije nikad kapnula ni jedna suza. Rezultat srpskog i drugih agresivnih velikodržavnih nacionalizama i politike velikodržavlja su stotine hiljada grobova i milioni raseljenih u samo četiri godine od 1991. Tom „nacionalnom“ projektu se sudilo od međunarodnog suda koji su, između ostalih, osnovali i Rusija i Kina. Kad predsjednik Putin govori o opasnosti od sukoba u Ukrajini prije dva mjeseca kaže „da neće dozvoliti još jednu Srebrenicu u Evropi“. Ako to nacionalistima nije jasan pokazatelj što cijeli svijet misli o njihovom projektu, onda će morati dobro da razmisle prije nego što idući put povuku slične paralele.

AUTONOMIJA: Nedavno je srbijanski istoričar Aleksandar Raković rekao da „Crnogorci zaslužuju da se sadistički ponašamo prema njima“. Rekao je i: „U jednom momentu, njih 100.000 ostaće protiv nas 7,5 miliona. A onda će biti prilike da sa njima razgovaramo kako im dolikuje”. Molim Vas za komentar.

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Ono što je možda još gore od toga je da je tog istog Rakovića, u prilično afirmativnom kontekstu, komentarisao novi mitropolit SPC u Crnoj Gori Joanikije. Raković je samo megafon koji na malo siroviji i primitivniji način obzanjuje programsku platformu srpskog sveta. Takve opskurne figure u normalnim okolnostima ne bi trebalo komentarisati niti bi im se davao bilo kakav javni tretman. To da je Raković jedan od kreatora javnog  mnjenja možda najbolje govori u kakvoj se političko-ideološkoj ali i etičkoj kaljuzi danas nalazi politika koja želi da vodi građane jedne zemlje.

AUTONOMIJA: Gledajući iz Srbije, utisak je da je građanska i multikulturalna Crna Gora ne samo žilava već i ubedljivo većinska u odnosu na zagovornike „srpskog sveta“. Da li će Crna Gora uspeti da se odupre naletu velikosrpskog nacionalizma?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Crna Gora je pokazala tu građansku snagu nakon 30. avgusta,  iako je usljed lošeg vladanja ta građanska supstanca bila dugo vremena na neki način anestezirana. Čak su mnogi zagovornici evropske Crne Gore prevareni od jednog broja subjekata koji su nudili jednu priču, a nakon izbora se udružili sa kleronacionalistima od čije volje politički zavise, zbog čega moraju i da pristaju na njihov politički diktat i na kraju političko-ideološku agendu. Prvi nalet velikosrpskog nacionalizma smo uspješno savladali. Sigurna sam da ćemo sljedeće nasrtaje savladati lakše ali potrebna je mobilizacija ukupnog građanskog potencijala Crne Gore. I međunarodne okolnosti i neke promjene na tom planu idu značajno u korist građanskim snagama u Crnoj Gori ali i regionu, dok s druge strane obeshrabruju nacionaliste i protagoniste velikodržavlja koji bi se opet igrali malo sukoba i ćeranja na ovim prostorima. No pasaran.

AUTONOMIJA: Šta je ono što najviše zamerate Milu Đukanoviću i DPS-u da nisu uradili a morali su, od proglašenja nezavisnosti Crne Gore do pada s vlasti?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Svakako da moramo biti zadovoljni svim onim strateškim rezultatima na pravilnom pozicioniranju države, kako vrednosno tako i posebno u međunarodnim okvirima. To su da podsjetim vrijednosti na kojima je SDP i uspostavljena kao partija prije tri decenije.

Na planu uređenja države nije urađeno dovoljno. Na planu izgradnje institucija, vladavine prava, pravične distribucije resursa, jačanja državotvorne svijesti – nije bilo adekvatnog fokusa i to je jedan od razloga zbog čega su danas ugrožena i ova kapitalna statusno-identitetska dostignuća. Državu moramo graditi jačajući njene institucije i identitet, ne može se država graditi na bilo čijoj personalnoj ili partijskoj svemoći. Želim da vjerujem da su neke lekcije naučene, to jest da ćemo svi iz ovog prethodnog perioda izvući pouke gdje smo griješili, šta je moglo bolje i – na kraju i najvažnije – kako dalje voditi Crnu Goru i izvući je iz kandži onih koji joj u krajnjem žele nestanak.

AUTONOMIJA: Kako gledate na ulogu Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori? Da li su u pravu oni koji kažu da je SPC zapravo zamena za nekadašnji zloglasni Sedmi bataljon Vojske SR Jugoslavije?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Generalno, pristup koji nam se nudi je jedna vremenska mašina koja bi trebalo da nas vrati tamo negdje na početak 19. vijeka i doba crnogorske teokratije. Sve to djeluje bizarno, nevjerovatno i groteskno da danas u Crnoj Gori imate premijera koji je više crkvenjak i to onaj nereformisani, a sa druge strane SPC u Crnoj Gori koja je savladala sve tehnike političko-izbornog angažmana, uključujući presudan doprinos u formiranju Vlade. SPC kao institucija nikada nije napravila otklon od pogubne velikodržavne politike čiji je pokrovitelj bila 90-ih. Naprotiv, svojim konkretnim stavovima i činjenjima nastavila je i u novom vremenu da ohrabruje tu politiku pokušavajući samo da je prilagodi novim okolnostima. SPC je, rekla bih, načinom na koji nastavlja da djeluje glavni katalizator i inspirator politike velikosprskog nacionalizma, a ta politika je u kombinaciji sa istorijskim revizionizmom pogubna za region u cjelini a time i za srpski narod. Tragično je što nikakve pouke nijesu izvučene iz destrukcije sa kraja prošlog vijeka.

AUTONOMIJA: Da li mislite da su i zapadne sile bile kratkovide i da su podržale smenjivost nesumnjivo koruptivne DPS-ove vlasti, bez obzira na užasne posledice koje su usledile?

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Zapad je posebno u posljednjih pet godina bio prilično strateški pasivan kada je riječ o Zapadnom Balkanu. Ocjene i stavovi o prilikama u regionu nijesu bili problematični ali ono što je nedostajalo je spremnost za konkretan angažman na prevenciji retrogradnih procesa, pojava i ličnosti čija je politika i ideologija svojevremeno zapalila jugoslovenski region. Zapadni partneri su dobrim dijelom potcijenili snagu velikodržavnih ideologija i ovdašnjeg, pomalo specifičnog, kleronacionalizma koje uz maligni strani uticaj imaju potencijal da naprave novu destrukciju na Balkanu. Mislim da se sada stvari kreću u mnogo boljem smjeru.

AUTONOMIJA: Da li očekujete značajnije prisustvo Zapada, a pre svega Vašingtona, u zbivanjima u Crnoj Gori? Ipak je Crna Gora članica NATO-a i zemlja koja je ubedljivo najdalje odmakla na putu ka EU od svih država Zapadnog Balkana…

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Poruke američkog predsjednika o povratku Amerike u region i njegova odluka o uvođenju sankcija za sve one koji kontaminiraju ovdašnja društva korupcijom, kriminalom i ugrožavanjem regionalnog i međunarodnog poretka, sjajna su vijest za sve koji streme miru, stabilnosti i konačnom slomu ideologije mržnje i nacionalizma. Revitalizacija euroatlantskog partnerstva je noćna mora za ovdašnje nacionaliste koji bi da se ponovo igraju granicama i ljudskim životima, a da oni od tih sukoba profitiraju gomilajući otete resurse i novac građana. Neće biti ništa od toga ako svi budemo dovoljno budni i ako međunarodna zajednica nametne svoj ritam igre i nulte popustljivosti na protagoniste sukoba i pljačkanja naših društava.

AUTONOMIJA: Nakon izjava ministra policije i Vučićevog neformalnog portparola Aleksandra Vulina da će onima koji su u Skupštini Crne Gore glasali za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici biti zabranjen ulazak u Srbiju, prilikom dolaska u Srbiju doživeli ste veliku neprijatnost na beogradskom aerodoromu. Uprkos tome što ste imali diplomatski pasoš bili ste zadržani duže od sat vremena, a pod izgovorom dodatnih provera, policija Vas je pretresla, pretresli su Vaš kofer, torbu, novčanik…

DRAGINJA VUKSANOVIĆ STANKOVIĆ: Takav čin je dokaz da svi oni koji dijele civilizacijske, evropske, demokratske i multietničke vrijednosti – nisu dobrodošli u Srbiju. Naravno da me to neće ni pokolebati ni obeshrabriti da se i dalje bavim ovim poslom i za sve nabrojane vrednosti, jer samo na tim temeljima možemo ući u Evropsku uniju i postati njena uvažena i poštovana članica.

Nevjerovatno je koliko zvanična vlast u Srbiji nanosi štetu samom srpskom narodu namećući mu svest o kolektivnoj odgovornosti, iako se Deklaracijom o Srebrenici koju je Skupština Srbije usvojila 2010. godine u stvari individualizuje krivica za taj zločin. Što znači da za genocid u Srebrenici nije kriv srpski narod, već pojedinci, što je dokazano i presudama Haškog tribunala.

Nikada sebi neću dozvoliti da budem izdajnik svoje države da bih ušla u Srbiju, zemlju koju volim, u kojoj je rođena moja majka i živi moja ujčevina. Uvijek ću služiti svome narodu i Crnoj Gori, a nikada neću biti vazal niti zvanične Srbije niti bilo koje druge države.  

Dinko Gruhonjić (Autonomija)