Jeste li čuli za Satka Mujagića i Fikreta Alića, bivše logoraše logora Omarska i Trnopolje? Neki od vas sigurno jesu, ali od danas se njihova imena moraju upisati i u bh. povijest, ali još više u pravne udžbenike na ovim, a bogme i svjetskim prostorima.

Satko i Fikret su sa Helsinškim odborom za ljudska prava u Srbiji i Udruženjem logoraša iz Kozarca, pokrenuli spor protiv Milomira Marića i njegove opskurne emisije Ćirilica u kojoj su, jasno i glasno, na Happy Televiziji iznesene gnusne laži protiv preživjelih prijedorskih logoraša i žrtava sistema logora u prijedorskoj regiji.

Kad izopačenici pretvaraju logoraša u cirkusku atrakciju

Podsjetimo, slučaj je pokrenut nakon što su u februaru ove godine kvazinovinar i ratni huškač Milomir Marić i njegov gost, reditelj Predrag Gaga Antonijević zaključili, pazite sad, da logori Omarska, Keraterm i Trnopolje, kroz čiju je golgotu prošlo na hiljade Bošnjaka i Hrvata, od kojih su mnogi ubijeni na najzvjerskije načine, „nisu bili nikakvi koncentracioni logori nego sabirni centri otvorenog tipa u kojima su Bošnjaci i ostalo nesrpsko stanovništvo tražili utočište i sigurnost“.

Za još gnusobe, treba napomenuti kako je Reditelj Antonijević tom prilikom kazao, da je bivši predsjednik Udruženja logoraša Kozarca Fikret Alić, „čovjek iza žice“ sa čuvene fotografije britanskih novinara, koja je 1992. godine obišla svijet, mršav, jer boluje od tuberkuloze, na šta je Marić odgovorio da su ga „izveli, nahranili i onda vodili po cirkusima“.

Sramno da sramnije ne može biti.

Ova sramota bi i prošla (kao i mnoge dosadašnje) nekažnjeno da nije bilo, u prvom redu, bivših logoraša Fikreta i Satka, kao i hrabrih ljudi u kozaračkom Udruženju i Helsinškom odboru za ljudska prava Srbije.

Nego, koja je konačna odluka REM-a, tj. Vijeća Regulatornog tijela za elektronske medije Srbije?

Odluke Međunarodnog krivičnog suda se ne smiju negirati

Paradoksalno, Vijeće je obustavilo dalju istragu protiv Marića i Ćirilice, ali je uvažilo primjedbe, opaske i žalbe oštećene strane i kazalo da „pružaoci medijskih usluga treba da obrate posebnu pažnju kada iznose informacije vezane za ratove u bivšoj Jugoslaviji, poštujući dostojanstvo žrtve i ne negirajući presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju“.

Razgovarao sam sa Satkom Mujagićem i on mi je pojasnio šta ovo zapravo znači:

”Meni je bitno šta su naglasili, decidno u odluci, šta javni emiter smije, a šta ne smije raditi, tj. da mora izvještavati objektivno i poštovati pravnu žrtvu i, najvažnije, odluke Tribunala. A, s obzirom na to da je u našoj prijavi citirano šest odluka Tribunala, to znači, stava sam, da REM sve te navode uzima kao činjenice i implicitno potvrđuje da Marić i Happy TV krše zakon.“

I to je pobjeda!

Jer iz ovoga napisa je jasno da, makar nominalno, REM kao vrhovno medijsko tijelo Srbije podržava i implementira Međunarodne odluke Tribunala kao civilizacijsku vrijednost za sve medije u Srbiji, a pogotovo za one s nacionalnom frekvencijom, koje su mu nadležnost. Dakle, REM je (milom ili silom) ustanovio svoj informativni mehanizam za sve potencijalne buduće negatore genocida koji bi se pojavili u medijima u Srbiji. Sad je vrijeme da se pročešlja rad TV PINK-a, RTS-a, i klastera medijskih stanica kojima je, zapravo, agenda djelovanja bila i ostala negiranje i poricanje masovnih zločina, genocida i obezvrjeđivanje žratva svih ovih sistema smrti. A to je golem posao, koji će na konto ovog procesa REM moći pokrenuti.

I koliko god se ovo nekome činilo malo i beznačajno, zapravo je pobjeda, ponajviše Udruženja logoraša i bivših logoraša Satka Mujagića i Fikreta Alića.

I Tribunal namiren i Marić nekažnjen

Nego, ima tu jedno, ali, kojim se REM zaustavio i nije do kraja konsekventno postavio stvari na svoje mjesto.

REM, naime, nije na koncu kazao Milomiru Mariću – „ne možeš iznositi lagarije i pričati okolo kako je Alić imao TBC i kako je vodan po cirkusima kao klovn, te kako je Omarska bila logor ‘otvorenog tipa'“.

Ili, kako to bivši logoraš Satko Mujagić slikovito reče:

„Ovo ti je ono kad čitam kao da je lopta došla do šesnaesterca i još jedan dribling, prazan gol… I taman kad treba da zatrese mrežu ili promaši, sudija svira kraj prvog poluvremena.“

Naravski, sad ostaje iscrpljujuća pravna bitka naših heroja, ali je važno i – to od sad treba neprestano ponavljati – kako je vrhovno medijsko regulatorno tijelo Srbije javno i obligatorno usvojilo smjernice Tribunala kojima se ne smiju negirati masovni zločini i sudbine žrtva zločinačkog režima.

A šta ćemo sa Vučićem, Dodikom i ostalim?

I sad ide pravo, najpravije pitanje:

Kada će Vučić, Vulin, Dačić, Brnabić i ostali početi da poštuju odluke Tribunala, kada ih nedvosmisleno po nalogu REM-a moraju poštovati mediji u Srbiji? Kada će ovu odluku početi da poštuje Dodik, koji laprda preko srbijanskih medija o “Potočarima kao vojnom groblju“ i slične nebuloze???

Jesu li oni kao ekstremno javne ličnosti iznad zakona, jesu li medijski supereksponirani, a mimo medija, pa da im je dozvoljeno da se sprdaju sa žrtvama zločina i genocida u konačnici?

Kako vidimo, medijma se u Srbiji, makar nominalno, to smećarstvo neće tolerisati.

Na koncu, kakve veze ima zvanična BiH država sa ovim, pravno gledano, povijesnim sporom i odlukama REM-a Srbije?

Nikakve ili gotovo nikakve, na veliku žalost, jer su bivši logoraši sami pokrenuli cijelu stvar. A, to isto tako poodosta govori o našoj zemlji i njenom indolentnom i pravnom i medijskom aparatu.

(Radiosarajevo.ba)