„Aktuelna situacija u Bosni i Hercegovini je rezultat nedostatka dialoga, političke volje, konstruktivne i profesionalne komunikacije, nedostatka konsenzusa i zajedničke vizije – kako na lokalnom, tako i na regionalnom i međunarodnom nivou. Globalna pandemija i njene posljedice su također učinile svoje, zato iznošenje ideja o dezintegraciji i dodatnim podjelama u već jako teškim vremenima nije prihvatljivo, i definitivno je opasno za samu politiku, stanovništvo i pristup Evropskoj uniji“.

Ovo su riječi Tanje Fajon, slovenske zastupnice u Evropskom parlamentu i predsjednice slovenskih Socijaldemokrata.

Bivša novinarka i dopisnica slovenske televizije iz Brisela vrstan je poznavatelj stanja u regiji Zapadnog Balkana, koji je često predmet njenih zastupničkih aktivnosti, a mnogi će reći i jedan od rijetkih glasova razuma koji se suzdržavaju dodatnog potpirivanja buktinje netrpeljivosti u regiji. Štaviše.

Slovenska ljevičarka i kritičarka desičarskog slovenskog predsjednika Janeza Janše, zalaže se za što brže reforme i pristup zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, koji bi, kako tvrdi, sadašnje granice, o čijem se prekrajanju u posljednje vrijeme mnogo govorilo, učinilo nevažnim.

U intervjuu za Al Jazeeru, Fajon je govorila o aktuelnoj situaciji u BiH i regiji, trnovitom putu BiH u Evropsku uniju, te se dotakla i famoznog non-papera čiji je sadržaj podigao mnogo prašine, ponajviše u BiH, koja je na papiru, praktično podijeljena.

„Svaka ideja o postavljanju i pomicanju granica između zemalja, posebno u Bosni i Hercegovini – koja je pretrpjela najveću štetu poslije raspada Jugoslavije, predstavlja izuzetno opasan potez. Ovakvi dialozi nas vraćaju u prošlost. Trenutno trebamo razmišljati o rješenjima koja će učiniti Bosnu i Hercegovinu funkcionalnijom zemljom. Sa pridruživanjem Evropskoj uniji, granice treba da postanu simbolične“, kaže Fajon.

Jedna od gorućih tema u BiH su promjene izbornog zakona, koje zagovaraju hrvatski predstavnici iz BiH i Hrvatske. Njemačka je nedavno iznijela zvanična stav da je protiv opcije ‘legitimnog političkog predstavljanja’, koju oni zagovaraju. Kakav je opći stav EU-a po tom pitanju i kakav zakon Unija želi?

– Evropska unija želi izborni zakon koji omogućava svim građanima BIH pravo da glasaju i budu izglasani. Potrebno je provesti ustavne izmjene vezane uz presude Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, jer bi se samo tako osigurala jednakost političkih prava svim građanima.

Stiče se dojam da u posljednje vrijeme, iako izrazito krizno za BiH, postoji samo deklarativna podrška njenom evropskom putu, kao i monotone osude pogoršanja situacije, retorike političara, veličanja ratnih zločinaca, negiranja genocida i prijetnji secesijom RS-a. Je li to odraz stvarnog interesa EU-a za konkretnu pomoć BiH?

– Strateški cilj pristupa EU-a treba podršku na svim nivoima. Na lokalnom nivou je javna politička opredijeljenost također u velikoj mjeri i dalje samo deklarativna i nije pretvorena u konkretne aktivnosti. EU vidi BiH kao perspektivnu, ujedinjenu, prosperitetnu i građansku državu ali opće mišljenje, izraženo i u izvještajima Vijeća i Komisije, je da je još uvijek ukorijenja retorika koja BiH vraća u prošlost, utiče na političku klimu i usporava tempo reformi. Zato mislim da treba saradnju i angažman nagraditi, kako sa strane BIH tako i sa strane EU-a. Mogu reći samo da želim stabilnu BiH, koja će zasnivati na evropskim vrijednostima pravne države, demokratije, ljudskih prava i temeljnih sloboda – BIH koja će što prije nastaviti svoj evropski put.

Nekoliko američkih eksperata – Kurt Bassuener, Daniel Serwer, David Pattigrew – nedavno su Al Jazeeri iznijeli stav da je u BiH više zakazala pogrešna politika EU nego SAD-a? Slažete li se s tim da se odlučni koraci ipak prije mogu očekivati od Washingtona nego od Brisela?

– Mislim da je bitno da dođe do značajnijeg povezivanja i dialoga između EU-a i SAD-a, kako bi došlo do implementacije jasne strategije pristupa BiH ka EU. Bosna i Hercegovina je dio Evrope i uvijek će biti, zato EU mora nadograditi rad na području cijelog Zapadnog Balkana, jer regija predstavlja ogroman potencijal i stanovništvo ovih zemalja zaslužuje mir, prosperitet i sve mogućnosti koje pruža evropski put.

Vjerovatno ćemo se složiti da ovakva BiH nije niti zrela za prijem u EU, koji se uporno spominje kao njena sudbina. Šta još EU sa svoje strane može učiniti da to ubrza?

– Kriteriji koji su potrebni za pristup EU-u su jasno zapisani u izvještajima Vijeća i Komisije, zato su ovdje zaista potrebne institucionalne reforme. Proces proširenja funkcioniše preko različitih delegacija i u njihovom interesu moraju biti građanske, stabilne i sigurne države Zapadnog Balkana. U izvještajima Komisije zabeleženi su rezultati napretka svih zemalja i jasno je da u cijelom regionu ima još mnogo posla – zato fokus mora da bude na zajedničkoj borbi protiv korupcije, kriminala i kršenja ljudskih prava. U zadnjem izvještaju zapisano je da Ustav Bosne i Hercegovine i dalje nije skladan sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (ECHR), u smislu predmeta Sejdić – Finci i drugih povezanih predmeta. Nije bilo napretka u poboljšanju izbornog okvira u skladu sa evropskim standardima kao ni u pogledu osiguranja transparentnosti finansiranja političkih stranaka.

Kako komentirate učinkovitost rada Ureda visokog predstavnika? Valentin Inzko je nedavno rekao da nema dovoljno podrške za odlučnije djelovanje u BiH. Ako je to tako, ima li ona takav OHR smisla?

– OHR je nezavisna institucija i ima svoje specifične pristojnosti. Ponovno je potrebno uspostaviti korektan dijalog i komunikaciju, jer samo tako može doći do promjena. Zatvaranje ureda OHR bi značilo da je proces pomirenja završen i da je BIH spremna za pristup EU. Nažalost, postoji još mnogo promjena koje je potrebno sprovesti. U zadnjem mišljenju Evropske komisije je navedeno još 14 kriterija, a za godinu i po su bh. vlasti djelimično ispunile samo tri.

Prema svakoj logici, bošnjački lideri bi trebali najviše zagovarati evroatlantsku budućnost zemje i njen prosperitet, no, u posljednje vrijeme, čini se da ostavljaju dojam samo jedne od tri strane koje populizmom potpiruju podjele. Kako to komentirate?

– Mislim da bi svi lideri trebali zagovarati evroatlantsku budućnost BIH podjednako, jer promjene u smjeru pristupa EU nisu samo zato da postaneš država članica na papiru, već služe poboljšanju kvaliteta života svih građana, poštovanju ljudskih prava i vladavine prava. Zato prosperitet multietničke države mora da bude zajednički cilj. Politički lideri treba da daju ljudima podršku i konkretne odgovore, bez praznih obećanja. Ne mislim samo lidere u BiH, nego općenito. U zadnje vrijeme vidimo sve više populizma, djelovanja u smjeru parcijalnih interesa i ne za dobro ljudi.

Dotaknimo se malo bh. susjeda – gdje je Srbija na putu za EU? Samo na riječima ili bilježi pomak?

– Interes građana i demokratija Srbije moraju biti iznad svih političkih borbi. Već smo počeli međustranački dialog između koalicije i opozocije, tako da pokušavamo postaviti zajedničke ciljeve i omogućiti što brži pristup EU. Međustranački dijalog je u najboljem interesu Srbije, posebno zbog njegove direktne povezanosti procesom članstva u EU.

Vučić Vas uporno krizitira zbog navodnog animoziteta prema Srbiji. Šta bi on htio od Vas?

– Kritike ne tumačim kao lične napade, sve je to dio našeg posla. Nije bitno da li je u pitanju gospodin Vučić ili bilo koji drugi političar. Već sam navikla na vrijeđanje ili lažne izjave u domaćem političkom prostoru. Ono što me brine je, međutim, da je diskreditacija političkih protivnika, nestrpljiva i neprijateljska retorika sve prisutnija u glavnoj politici i medijima. To truje društvo i opasno je za povjerenje ljudi u institucije.

Kako ocjenjujete politiku Hrvatske i Srbije prema BiH i koliko su one krive za rasplamsavanje podjela i destabilizaciju BiH?

– Trebalo bi pojačati pritisak na zemlje cijele regije, ne samo na Srbiju i Hrvatsku, da pomognu funkcionisanje Bosne i Hercegovine, iz solidarnosti, jednoj od vrijednosti na kojoj je izgrađena Evropska unija, ne samo unutar država članica već i između zemalja u susjedstvu Unije. Bosna i Hercegovina i cijela regija Zapadnog Balkana prva je na redu koja treba dobiti svu našu pomoć i podršku. Nadam se da će i Slovenija, kada preuzme predsjedavanje u drugoj polovini ove godine, pojačati pritisak na sve države regije da pomognu funkcionisanje BiH.

Kada smo već kod Slovenije, čini se da se Vaša zemlja pod Janezom Janšom sve više ugleda na Mađarsku i njenog desničarskog predsjednika Viktora Orbana. Kuda ide takva Slovenija i kakve bi mogle biti dugoročne posljedice Janšinog očiglednog odstupanja od temeljnih vrijednosti EU-a?

– Dugoročne posljedice će se definitivno primijetiti poslije pandemije, ali nadamo se da neće biti nesavladive. Slovenija ima važnu ulogu na području Zapadnog Balkana, jer je historijski i geografski bliska cijeloj regiji, zato će u budućim mjesecima saradnja između Slovenije i regije Zapadnog Balkana biti jako bitna. Sama dinamika u državi, kao što sto naveli, vodi ka ugrožavanju ljudskih prava i slobodnih medija. Zato naša stranka SD i stranke opozicije već neko vrijeme zahtjevamo nove izbore i vjerujemo da stvari mogu biti drugačije. Za obavljanje određene političke funkcije potrebno je diplomatsko, odgovorno i racionalno ponašanje, kako u oblasti rada, tako i na ličnom polju. Jednostrane kampanje širenja netolerancije, laži, mržnje i paranoje su nešto što si niko od nas ne može priuštiti, a posebno premijer. Nažalost, njegovo ponašanje negativno utiče na ugled Slovenije na evropskoj i međunarodnoj areni.

(Al Jazeera)