Već dugo cijeli demokratski svijet nije bio tako zadovoljan i sretan kao subotnjeg popodneva 7. studenog ove teške 2020. godine. Poraz Donalda Trumpa nije samo poraz uzurpatora, koji je veliku američku demokraciju pokušavao razmontirati, nego je to i olakšanje za cijeli demokratski svijet. Još uvijek, ipak, funkcionira Pax Americana, ne onako kao prije kojeg desetljeća, ali savezništva slobodnog svijeta ni danas nema bez snažnih i demokratskih Sjedinjenih Američkih Država.

Da je Trump ostao na vlasti, Amerika bi postajala sve više zagrižena, zatvorena, samoizolirana, bez interesa za saveznike u svijetu, bez spremnosti da podnese teret vodeće države. Unutar nje bi se krunio sustav ustuka i ravnoteže, a pitanje je koliko bi dugo preživjelo najveće djelo Otaca utemeljitelja – sustav u kome niti jedan uzurpator, bio on pojedinac, stranka ili frakcija, ne može ovladati svim departmanima vlasti. Trump je već ugrozio autonomiju sudbene vlasti, pogotovo posljednjim nelegitimnim kadroviranjem u Vrhovnom sudu.

Da je u Bijeloj kući ostao Trump malo je vjerojatno da bi NATO-savez preživio, a bez zaštite sustavom kolektivne sigurnosti pitanje je koliko bi dugo mogla preživjeti i konstrukcija integracije europskih demokratskih poredaka i kompetitivnih ekonomija. Europa će od iduće godine ponovno u Bijeloj kući imati partnera s kojim dijeli temeljne vrijednosti i dobro se razumije, koji je snažniji partner, ali ne docira i ne pokušava podvrgavati, s kojim je moguće graditi racionalne globalne ekonomske i političke odnose.

Populističko mudrovanje o ‘dubokoj državi’

Koncept kojim je Trump dobio izbore prije četiri godine bilo je populističko „mudrovanje“ o „dubokoj državi“ iz „teorija urote“, impostiranje samoga sebe kao borca protiv te „duboke države“ i osobe koja će dramatično smanjiti utjecaj washingtonske političke koterije i aktera, koji nikad nisu bili izabrani, a utječu na kreiranje javnih politika, i dramatično okrenuti tromi brod američke politike, kako unutarnje, tako i vanjske.

Po palubi broda posada i putnici nisu padali zbog mudrog vođenja, nego zbog zanemarivanja ekspertize. Iz procesa odlučivanja nisu istisnuti pripadnici vojno-industrijskoga kompleksa, nego obrazovani javni službenici, koji razumiju kako se kreiraju javne politike. Diletanti i neznalice poput Trumpa, kad su još k tome i nasilni, bez skrupula demontiraju racionalni sustav, ne razmišljajući o posljedicama takvih odluka. Cijena takvih politika obično na naplatu dolazi sa zakašnjenjem kad onih koji su izazvali probleme više nema u javnoj administraciji.

Upravo zato Joe Biden može biti veliki predsjednik. Neki ga cinično nazivaju tranzicijskim predsjednikom i smatraju da je osuđen na to da ostane slab. Čini se da će biti upravo suprotno. Nakon konfliktnog Trumpa, Americi je potreban miran, mudar i promišljen predsjednik. Umjerenost, koncilijantnost i tolerancija prema svim političkim opcijama, koje spadaju u ustavni luk, preduvjet je uspjeha tranzicije u koju će Biden povesti Ameriku kad bude inauguriran kao predsjednik.

Prve poruke nakon pobjede obično su sladunjave i isprazne. Bidenova nije bila takva: govori o ozdravljenju, povezivanju i vraćanju snage demokratskoj Americi. Zna da će vrlo tegobno morati rekonstruirati ono što je neodgovorni Trump „protrumpao“, od, na primjer, obnove sustava Obamacare, pa do povratka američkog liderstva u euroatlantskom sustavu, ali još više u vraćanju američkog prestiža u pacifičkom bazenu.

Kako su trumpisti osramotili republikance

Još ne znamo u kakvim će se uvjetima odvijati prve dvije godine Bidenova mandata, hoće li predsjednik kontrolirati samo Zastupnički dom, uz tijesnu republikansku većinu u Senatu, ili će i u Senatu uz, pomoć svoje potpredsjednice, ostvariti minimalnu većinu. Odgovor na ovo pitanje ključan je za razumijevanje institucionalne pozicije Bidenove administracije, ali treba znati da vjerojatno nema američkog političara koji je bolje pripremljen za postizanje kompromisa s drugom velikom strankom nego što je to Biden. Strašno je ono što se dogodilo republikancima, kao velikoj stranci, da je njome ovladao pridošlica s nejasnom političkom platformom, sumnjive prošlosti i bez elementarnog poznavanja demokratske procedure, a s vrlo upitnom političkom kulturom.

Vrlo je malo republikanskih lidera, kakav je bio senator John McCain, koji su jasno govorili o karakteru tog uzurpatora. Međutim, jasno je da su mnogi kalkulirali i prikrili se u teškim vremenima vladavine uzurpatora. Iako se mnogi boje da su Trump i trumpizam itekako živi, valja biti svjestan da će bivši predsjednik u narednim mjesecima i godinama imati preče egzistencijalne brige od petljanja u javni život i politiku.

Općenito, oni koji izgube izbore, pogotovo oni koji su se natjecali iz Ovalnog ureda, moraju nestati, jer su potrošeni. Trump, pak, ipak želi ostati na slobodi, a vrlo je upitno može li to postići nastavi li živjeti u Americi, jer vise mu postupci, od seksualnog uznemiravanja, preko utaje poreza, a da ne govorimo da itekako ima razloga strahovati od postupka zbog propalog pokušaja državnog udara. Njegova sljedba nema lidera, tu ulogu ne mogu preuzeti niti nekakvi Bannoni, Grenelli, Kushneri… Republikanci će se morati udaljiti od te populističke svjetine i ponovno postati demokratska stranka, a integrativni Biden pritom će im sigurno pružiti ruku.

Olakšanje za Evropu i Zapadni Balkan

Nacionalistički radikali, kvaziklerikalci, protudemokati, sva ona klatež što je u političkoj areni ojačala, između ostalog, zbog ilegalnog financiranja iz Putinove Rusije, danas zapomaže i tvrdi da je Amerika „banana republika“, nesposobna provesti transparentne demokratske izbore, jer znaju da njihova moć dramatično pada time što SAD ulaze u razdoblje konsolidacije liberalno -demokratskog poretka. Pritom su najgroteskniji kvaziklerikalci, pogotovo oni katolički, koji Bidena, krotkog američkog katolika, obiteljskog čovjeka, vjernika, predstavljaju kao izaslanika Sotone, a razbludnika, optuženog za seksualna uznemiravanja, pohotnika, koji živi u trećem ne baš uzornom braku, tretiraju kao sveca.

Europa je doživjela golemo olakšanje zato što Trump odlazi, a dolazi obrazovani pravnik i političar, koji razumije i pravila parlamentarne arene, ali i međunarodnih odnosa i koji je sklon reguliranju, standardiziranju, redu. Ipak, Balkan može slaviti daleko više i daleko emotivnije. I to ne samo zato što Biden dobro poznaje i razumije procese na Balkanu, što su oni koji su se branili od agresije Slobodana Miloševićeva imali malo takvih prijatelja u američkom Senatu kakvi su bili Biden i spomenuti senator McCain, Bidenov stranački konkurent, ali i prijatelj i osoba s kojom ga je povezivalo međusobno poštovanje.

Trump je na Balkanu činio najveće usluge svom tihom pokrovitelju Vladimiru Putinu, otvarao mu nišu utjecaja, jačao njegove klijente, rušio teško uspostavljenu ravnotežu i stvarao opasne okolnosti u kojima su velikodržavni projekti ponovno postali izgledni. Politike u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini (izuzev entiteta Republika Srpska), na Kosovu, a i konstitucionalistički suverenistički blok u Crnoj Gori, nisu ni prikrivali svoje prioritete.

Hrvatska se na kraju Trumpova mandata odhrvala pritisku državnog tajnika Mikea Pompea da zanemari europsku politiku reguliranja tržišta i uspostavljanja univerzalnih pravila i nije potpisala Trumpovu Izjavu o sigurnosti 5G mreža, kojom bi se obvezala zapravo samo na izbacivanje jedne kineske kompanije iz sudjelovanja u razvijanju te mreže. Naoko minorna stvar zapravo je trebala izbiti Hrvatsku iz sustava država koje poštuju transparentnu regulativu i uvrstiti je među one koje funkcioniraju po modelu Trumpova nasilništva.

Zaustavljena je Vučićeva hegemonija

Balkan se ozbiljno zatresao i uspostavljeni su odnosi u kojima je Aleksandar Vučić bio na korak do uspostavljanja hegemonije na ovom prostoru. Kosovo i Crna Gora ozbiljno su destabilizirani u korist Srbije, a u Bosni i Hercegovini dva Putinova lobista, ruku pod ruku, već odavno blokiraju državne institucije (naravno – Milorad Dodik i Dragan Čović) i pokušavaju rastočiti suverenu državu. Unatoč tome što je Dodik ostao na američkoj crnoj listi, za Trumpova mandata nije ga sustizala nikakva američka kazna, čak niti upozorenje.

Balkan danas nije američki politički prioritet i odnosi se neće promijeniti sutra, ali novi diplomatski timovi, koji će se formirati ubrzo nakon što sadašnji veleposlanici novom predsjedniku svoje mandate stave na raspolaganje, postepeno će se početi mijenjati slika i popravljati kaos što ga je Trumpova administracija i ovdje napravila. Ukratko, i dalje će biti teško, štete će se otklanjati polagano, nema brzih rješenja i naglog povratka na relativno dobro stanje kakvo je ostavila administracija Baracka Obame, ali olakšanje je nastupilo i postepeno će mnogo toga biti bolje. Demokratski svijet s Bidenom ima šansu.

Ipak, jedna vidljiva promjena već se dogodila. Vladimir Putin shvatio je da mu okolnosti ovaj put ozbiljno ne idu na ruku i zašutio je, nestavši u labirintima kremaljskog Zabranjenog grada. A već to je neprocjenjivo.

(Al Jazeera)