Organizovati derbi između Zvezde i Partizana u ovakvim okolnostima, sa 25 hiljada raspojasanih ljudi predstavlja dobro isplaniran čin bioterorizma prema vlastitom narodu. Nije to nikakav neplanirani, previđeni čin, koji se detektuje kako nekakva „neopreznost i opuštanje“. A ne!

Srpski novi talas

U srijedu je u Beogradu odigrana kup utakmica između Partizana i Crvene Zvezde. Pa šta, reći će mnogi?! Pa kako pa šta – utakmica se igrala pred prepunim tribinama. Dakle, negdje oko 20-25 hiljada navijača u toplim ljudskim, navijačkim i svim ostalim zagrljajima, skandiralo je svojim ljubimcima koji su dole na travnjaku ganjali loptu.

Niko nema što Srbin imade iliti prvi masovni sportski izlazak koroni na crtu.

Da, da, znamo da je prva biološka bomba u Evropi po pitanju COVID-19 bila utakmica u Milanu između Atalante i Valensije. Znamo i to da je upravo navijački sraz bio korona-okidač za gotovo sve naknadne silne smrti od sjevera Italije do Španije.

I šta rade vlasti u Srbiji, bezmalo četiri mjeseca kasnije i par stotina hiljada života više, položenih na oltar ubistvenog virusa? Pa naravno, otvaraju kapije i pozivaju navijače da veselo utrče u grotlo stadiona.

Svijet će reći „ludi Srbi“, dok se iščuđava tolikoj bahatosti i neodgovornosti lokalnih vlasti prema zdravlju jednog balkanskog naroda.

I to čuđenje svijeta ne čudi.

Mene zapravo najviše čudi potpuno pogrešna perecepcija silnih balkanskih analitičara i priučenih epidemiologa koji su ovaj potez Vučićeve vlasti ocijenili kao neozbiljan, rizičan, opasan po zdravlje, a najviše me je začudila ocjena po kojoj režim, pazite sad, „ne zna šta radi“, kad pušta 25 hiljada ljudi na gomilu.

Ne zna šta radi??? Naravno da savršeno dobro zna šta radi!!!

Pa srbijanskom režimu, osim bajatog hljeba i jeftinih igara i jeste cilj dopustiti gomili da se slobodno švrćka na kamari, ne bi li se situacija vratila na „staro“. A to „staro“ znači neko novo vanredno stanje, policijski sat i karantin.

I odmah da se razumijemo, to nema apsolutno nikakve veze niti sa zdravljem ljudi, niti sa bolešću i njenim posljedicama kao takvom.

Vanredno stanje vol. 2

Jer prvo, mora se priznati da je srbijanski režim najbolji na svijetu u planskom kažnjavanju i zlostavljanju svog naroda. Organizovati derbi između Zvezde i Partizana u ovakvim okolnostima, sa 25 hiljada raspojasanih ljudi predstavlja dobro isplaniran čin bioterorizma prema vlastitom stanovništvu. Nije to nikakav neplanirani, previđeni čin, koji se detektuje kako nekakva „neopreznost i opuštanje“. A ne!

Da se razumijemo, jebe se vlastima za koronom, ljudskim životima i opštim zdravljem. Korona je možda jedino sa početka pandemije shvatana ozbiljno, a nakon toga, sve je svedeno pod kapu šarlatana Nestorović doktora i njegovog „najsmešnijeg virusa u istoriji“.

Pa je tako osnovni cilj vlasti, negdje oko 25. juna napraviti novi karantin i zavesti policijski sat. Koincidira sa izborima, no to je najmanje važno jer Vučićeva neograničena vlast se uvjerila da uopšteno najbolje drobi svoju zemlju pod vanrednim stanjem.

To vanredno stanje drugog vala, namjerno izazvano, jer ne može slučajno dozvoliti javno okupljanje 25 hiljada ljudi na jednom mjestu, velim to vanredno stanje uklopiće se istina u postizborna prebrojavanja, namicanje rezultata i glasova i postizborne kombinatorike, ali ima nešto drugo:

Narod će ponovno, planski biti ubačen u Vučićev vorteks (kao da je nekada i izlazio) u kojem će Aco Nacionale sa PINK-a i ostalih satelita nebulozno pričati o nezaustavljivom napretku srpske privrede. Naravski, gledaoci neće moći da uživo omirišu bijedu Srbije u i nakon korone, jer, jebi ga, drugi talas…

Ili srbijanski novi val

Svijet (čitaj zemlje Zapada), ako i kad se budu otvarale, radiće to iznimno oprezno, jer cijene svoj narod, poštuju svoju populaciju, doživljavaju građane svojih zemlja kao najvrijedniji potencijal i resurs, a ne kao taoce huligana kojim se valja izaći u susret. Ovo je tako logično i očevidno da me je bilo sramota i napisati.

A narod u Srbiji? Da parafraziram ratnog zločinca Radovana Karadžića, čijom doktrinom se vodi srbijanski režim: NAROD? KO JEBE NAROD!!!

Narod taj hudi je što sam od sebe, što od režima doživljen i predstavljen kao svjetina bez kraja i konca, kojoj je jedini zadatak osim biološkog razmnožavanja, glasanje za taj isti režim. I da se razumijemo u kolektivitetu, koji nacionalistički razmišlja to je u zadnje tri decenije aksiom.

A te tri decenije su gotovo uvijek boldovane nekakvim utakmicama i „navijačima“ kao notornom i motornom snagom nazatka. Od Delija i Arkana u devedesetim do srijede i fudbalsko-državnog korona-partija.

Apsurdno-većinska Srbija koja NIJE građanska, divi se samoj sebi i svojoj „hrabrosti i viteštvu“ (zdrav razum bi rekao gluposti i ludilu), pa će i ovi nesvjesni i nesavjesni bioteroristi na partizanovom stadionu, bože zdravlja, uskoro postati nekakvi heroji i mučenici.

Koliko će to novooboljelih polučiti, koliko će biti teških naknadnih oboljenja, koliko traume za porodice oboljelih, koliko smrti u konačnici- koga boli briga u srpskom društvu tanatosa u kojem je domalo korona postala stvar prestiža i statusni simbol, umjesto oboljenja protiv kojeg se borimo.

Ako mene pitate, to je autogol za zdrav razum ili u prevodu, pun pogodak za vlast u Srbiji!

(Autonomija, foto: Beta)