Koja je pozicija zemalja Zapadnog Balkana nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu i kako je to utjecalo na njihove odnose sa glavnim geopolitičkim igračima u regiji, pitanja su na koja se pokušalo odgovoriti na konferenciji u Beogradu.

Pod nazivom “Zapadni Balkan u kontekstu rata u Ukrajini”, konferencija u organizaciji Centra za spoljnu politiku iz Beograda i Hanns Seidel Fondacije, okupila je stručnjake iz regije koji su dali perspektivu svojih država.

Vuk Vuksanović, istraživač u Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku i saradnik vanjskopolitičkog instituta IDEAS pri Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE), istaknuo je da je rat u Ukrajini “noćna mora za ljude koji oblikuju vanjsku politiku Srbije”.

Ukazao je na to da je Srbija 2014. imala “dva koraka” – prvi je bio letjeti ispod radara, odnosno ne izjašnjavati se da bi se izbjegao “politički metak”, a drugi je bio “stara igra huškanja Zapada i Rusije jedno protiv drugog”. Podsjetio je i da je ruski predsjednik Vladmir Putin tada učestvovao na vojnoj paradi u Beogradu.

Srbija je, dodao je, svjesna da je ovaj put situacija mnogo ozbiljnija, te je njeno vodstvo kupovalo na vremenu, pogotovo tokom izborne kampanje, s obzirom i na veliku popularnost Vladimira Putina u zemlji. Međutim, smatra da će nakon izbora Beograd uvesti djelimične ili potpune sankcije Rusiji, jer su evropski instrumenti mnogo jači sada.

“U prošlosti je bilo ‘ovo nije ponašanje države koja želi u EU’, a vlada bi videla da Evropa blefira, pa bi rekli ‘vi nas ionako ne primate u EU’. Ali koje će sada poluge uticaja da budu – biće puno ozbiljnije, vlada to neće moći priuštiti, biće ‘ne sviđaju vam se naše sankcije, onda vam se ne sviđaju ni naši fondovi, ni bezvizni režim, ni evropski investitori‘”.

Mišljenja je da će biti “ozbiljne akrobatike”, a pitanje je, dodaje, i kakav će biti sastav vladajuće koalicije te u kolikoj mjeri će doći do usklađivanja sa EU, dok će druga “akrobatika” postojati što se tiče gasa.

“Kina će ovoga puta biti vešta da popuni prazan prostor što će izazvati udaljavanje od Rusije. Ne verujem u vraćanje rata na Balkanu, ali ovo je samo mali teaser za ono što će se desiti narednih decenija kada dođe do sukoba između SAD-a i Kine”, zaključio je Vuksanović.

Bosna i Hercegovina ‘zarobljena’ u krizi

Mirza Smajić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, kazao je da se Bosna i Hercegovina spominje kao periferna, ali važna država te da je vrlo često u narativima generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga, ali i lidera u regiji. Istaknuo je da je Bosna i Hercegovina u posljednje dvije godine u dubokoj političkoj krizi koja je zaustavila sve procese ka NATO-u i EU.

“Bosna i Hercegovina se 2006. brzim putem kretala prema NATO-u sve do 2010. I to je ključna godina. Mi smo već tada ukazivali da će doći do problema u kretanju ka NATO-u, već tu imamo uticaj Ruske Federacije koja je naglašavala da se s tim neće složiti. Onda opet imamo blago kretanje prema EU koje je zaustavljeno. Posljednje dvije godine smo zarobljena zemlja unutrašnjim političkim neslaganjima.”

Smajić je rekao da je Rusija intenzivirala svoj uticaj u Bosni i Hercegovini, pogotovo putem kočenja predstavnika iz entiteta Republika Srpska na putu prema NATO-u te je upozorio da su izjave ruskog ambasadora u Sarajevu, Igora Kalabuhova o tome da će Rusija reagovati ako Bosna i Hercegovina nastavi taj put zabrinjavajuće te da uznemiruju bh. javnost. Te izjave, dodao je, dovele su do sigurnosnih momenata, te izazvale reakciju EUFOR-a koji je poslao još 500 vojnika u Bosnu i Hercegovinu.

“Postoji određena doza straha kod građana, ali u Bosni i Hercegovini je zasad mirno i mislim da će tako ostati… Teško je porediti Bosnu i Hercegovinu i Ukrajinu. Iako nisu članice NATO-a, ipak u Bosni i Hercegovini imamo Dejtonski mirovni okvir, gdje je EUFOR prisutan, NATO je formirao štab i mislim da to čuva stabilnost u Bosni i Hercegovini. Imamo proizvodnju političkog straha, ulazak iz jedne u drugu krizu, i to stvara prostor da se građani ne osjećaju sigurno, a država ne pokušava da savlada posljedice rata u Ukrajini, ni ekonomske ni političke”, rekao je Smajić.

‘Nova vlada u Crnoj Gori mora biti prozapadna’

Savo Kentera, predsjednik Atlantskog saveza Crne Gore, rekao je da je rat u Ukrajini pokazao pravu situaciju u Crnoj Gori, te “ogolio namjere” određenih partija, pojedinaca i zemalja, kada je Balkan u pitanju. Prema njemu, odugovlačenje uvođenja sankcija Rusiji razotkrilo je karakter vlade Zdravka Krivokapića, koji je izbjegao sjednicu na kojoj se glasalo o sankcijama.

Također je dodao da je u Crnoj Gori postojao veliki broj pokušaja izazivanja nestabilnosti od strane Rusije, počevši od, kako je kazao, neuspjelog državnog udara 2016, pa do drugih operacija koje su imale za cilj da pokažu da Crna Gora kao članica NATO-a može biti nestabilna i podijeljena država te da NATO nije funkcionalan ako ima takvu članicu.

“Rusi su imali veliku logistiku na terenu, u vidu partija, pojedinaca, medija, nevladinih organizacija, koji su spremni da za račun interesa Rusije štete interesima Crne Gore i naših saveznika. Naredna vlada će morati da radi na tome da se razračuna sa ovim elementima i da pokaže da jeste članica NATO-a i da niko ne može izazivati nemire, haos i nestabilnost. Već smo protjerali pet ruskih diplomata, vjerujem da će se to nastaviti.”

Stoga, kako je dodao, nova vlada mora prije svega biti prozapadno, proevropski i pro-NATO orijentisana.

Šire geopolitičke promjene

Senada Šelo Šabić, viša naučna saradnica u Institutu za razvoj i međunarodne odnose u Zagrebu, istaknula je da se događaju puno šire geopolitičke promjene te da zemlje Zapadnog Balkana moraju shvatiti svoje mjesto i svoju odgovornost, ne samo za evropski kontinent nego i za svijet.

“Neko očekivanje da će neko izvana rješavati stvari te da će Brisel diktirati tempo reformi, a da ćemo mi u konačnici biti nagrađeni za nešto, to je već jasno da se ne događa, i moramo sebi približiti tu ideju da taj proces neće ići onako kako ga predstavljaju birokrate iz Brisela i naši političari.”

Naglasila je da se prema njenom mišljenju situacija u Bosni i Hercegovini pogoršava u posljednjih deset godina te da neće biti stabilna sa dejtonskim sistemom, što ne žele prihvatiti u međunarodnoj zajednici. Dodala je da i Hrvatska i Srbija imaju veliki interes da očuvaju taj sistem, zato što imaju onda polugu putem koje mogu kontrolirati unutrašnje događaje u Bosni i Hercegovini.

“Na taj način i Rusija želi zadržati dejtonski sistem, čak reducirati neke stvari koje su se napravile u jačanju države. Hrvatskoj je u ovoj priči interesantna Bosni i Hercegovini u vanjskopolitičkom smislu, to je i službeno rečeno… Hrvatska se ne izjašnjava o Srbiji, ali to je samo dok se ne riješi pitanje Bosne i Hercegovine. Srbija će doći na red za hrvatsku vanjsku politiku kada se riješi pitanje Bosne i Hercegovine.”

Zaključila je da EU treba tretirati prostor Zapadnog Balkana kao sigurnosno pitanje, gdje birokratski autopilot kojim se otvaraju i zatvaraju poglavlja postaje besmislen.

Milorad Dodik ima ‘tri prijatelja’

Gjeraqina Tuhina, dopisnica Radija Slobodna Evropa iz Brisela, ponudila je evropsku perspektivu na ono što se dešava na Zapadnom Balkanu u kontekstu krize u Ukrajini, rekavši da EU voli lidere koji mogu da isporuče, pa se zbog toga i gledalo kroz prste na velike propuste u nekim državama u regiji, misleći tu na Srbiju.

Tako je Srbija, dodala je, išla od “najboljeg đaka” do “problematičnog djeteta” koje je postalo “još problematičnije” nakon 24. februara. Tuhina je podsjetila da svaka zemlja koja je kandidat za članstvo u EU, kao što je Srbija, ima obavezu da uskladi vanjsku politiku sa politikom EU, te je istaknula da je Beograd tu “pametno odigrao” pa se usklađivao sa manje važnim odlukama EU, ali nikada sa odlukama o Rusiji i selektivno sa odlukama o Bjelorusiji.

“Međutim, pošto je sada rat u Ukrajni pitanje po kojem se određuje da li ste na pravoj ili krivoj strani, Srbija se našla pod većim pritiskom… Postoje naznake da je Srbija obećala da će uvesti sankcije nakon izbora 3. aprila. Iz Brisela se smatralo da je Srbija dobila na vremenu glasanjem u UN-u o osuđivanju Rusije, ali to je bilo kratkotrajno i sada se vrši pristisak i očekuje se od nje da potpuno uskladi to sa vanjskom politikom EU. Mnoge diplomate ovdje strepe da se ponovo ne odigra manevar kao u UN-u… Zbog toga se govori da sankcije Rusiji nisu restoranski meni pa možeš da biraš, već je uzmi ili ostavi, a ako ostaviš ozbiljno ugrožavaš evropsku perspektivu”, objasnila je Tuhina.

Također je istaknula da su interesi EU na Zapadnom Balkanu najugroženiji u Bosni i Hercegovini, zato što Milorad Dodik “ima tri prijatelja – jednog u Moskvi, jednog u Beogradu i jednog u Budimpešti”, a najopasniji je, kako je dodala, upravo Viktor Orban u Mađarskoj zbog kojeg EU nikada neće uvesti sankcije Republici Srpskoj.

“Čak prema nekim nezvaničnim informacijama, njegovo usklađivanje sa sankcijama EU Rusiji bilo je pogodba da se to neće desiti u slučaju Bosni i Hercegovini, odnosno Republici Srpskoj.”

Tuhina je zaključila da su za EU ključna tri elementa na Zapadnom Balkanu – to je otvaranje pregovaračkih procesa sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom, vizna liberalizacija za Kosovo, te ako ne potpuna suspenzija pregovaračkog procesa sa Srbijom, onda prestanak otvaranja nekih poglavlja, čak i pod cijenu da Srbija uvede svih pet paketa sankcija Rusiji, samo da bi se kaznila zbog svog stava na početku invazije.

Njemačka politika promijenjena u nekoliko sedmica

Eckart D. Stratenschulte, profesor na Freie Universitat Berlin, objasnio je poziciju Njemačke i kako se ona promijenila nakon ruske invazije na Ukrajinu. Podsjetio je da njemačka ne izvozi oružje u zone konflikta zbog uloge u Drugom svjetskom ratu te da je zbog “historijske krivnje” morala imati posbene odnose sa Sovjetskim savezom i sada sa Rusijom.

“Rano su uspostavljeni ekonomski kontakti, 50-tih su postavljene prve cijevi za gasovod, ovo je zaustavljeno tokom Kubanske krize i ponovo započeto 70-tih. Politika je bila ‘mi dajemo cijevi, oni plaćaju gasom’. Sve do danas Rusi su bili dobri partneri jer nikada nisu prestali izvoziti gas čak ni u vremenima krize.”

Istaknuo je kako se njemačka politika promijenila u nekoliko sedmica – od početne ponude od 5.000 šljemova Ukrajini, sada se govori o tenkovima i teškom naoružanju.

“Odnosi sa Rusijom su uništeni. Njemačka vlada je možda spremna da igra veću ulogu nego sada”, zaključio je.

(Al Jazeera, foto: Beta/AP)