Uprkos negodovanju Državne revizorske institucije, vlast ostaje pri stavu da zagađivačima treba smanjiti kazne za ispuštanje otpadnih voda sa mizernih 25 dinara na još mizernijih 0,025 dinara po danu. Ove povlastice zagađivači voda ostvariće čim budu usvojene izmene zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara, koje je Vlada Srbije upravo uputila Skupštini u proceduru.

Zagađivači imaju zakonsku obavezu da utvrđeni dnevni iznos plaćaju u vidu naknade za zagađenje voda ukoliko ispuštaju prečišćene ili neprečišćene otpadne vode u reke i druge vodene površine.

Visina kazni je i do sada bila simbolična – visina naknade za ispuštanje projektovane prečišćene otpadne vode samo je 10 dinara dnevno, dok je naknada za ispuštanje neprečišćene ili nedovoljno prečišćene otpadne vode 25 dinara dnevno.

Izmenama zakona ovi iznosi će biti još niži, a redefiniše se i šta je prečišćena voda – ona postaje „ispuštena otpadna voda u kojoj je dostignuta granična vrednost“. Dosadašnja naknada od 10 dinara dnevno za ispuštanje prečišćene, odnosno „otpadne vode u kojoj je dostignuta granična vrednost“ spušta se na 0,010 dinara dnevno, a za ispuštanje neprečišćenih otpadnih voda pada sa 25 dinara na 0,025 dinara dnevno.

Javnost je za ove planove nadležnih mahom saznala iz izveštaja Državne revizorske institucije, koji je analizirao i 021.rs u februaru ove godine. Prema toj detaljnoj analizi DRI, država nije preduzela niz mera kako bi sprečila zagađenje svojih voda, pa tako nedostaju osnovna strateška dokumenta, nadzor, pa i pravovremena inicijativa da se ova oblast uredi.

Revizori su konstatovali da zagađivači voda u Srbiji nisu kontrolisali šta ispuštaju u vode, niti postoje postrojenja za tretman otpadnih voda pa se najviše neprečišćenih voda ispusti u vodotok. Postoje i firme koje ispuštaju otpadne vode u recipijent bez pribavljene vodne dozvole, ali za to ne odgovaraju.

Najveći gradovi u Srbiji – Beograd, Novi Sad i Niš, nemaju postrojenja za preradu otpadnih voda.

Zašto se kazne uopšte smanjuju?

Odluka da se naknade za zagađenje voda smanje potiču od nezadovoljnih zagađivača – najčešće organa, koji su pritiskali vlast da im izađe u susret. Oni su se žalili na svoja rešenja o naknadama, tvrdeći da su kazne previsoke i da bi ih plaćanje istih dovelo u tešku finansijsku situaciju. Neka preduzeća, koja revizor ne navodi, čak su i pokretali upravne sporove.

Zbog ovih žalbi su održavani sastanci nadležnih organa u Vladi Srbije, što je rezultiralo zvaničnim predlogom izmena i dopuna Zakona o naknadama za korišćenje javnih dobara.

Povlašćeni bez kazni i za motorna vozila u zaštićenim područjima

Inače, izmenama se uvode i nova oslobođenja plaćanja drugog tipa kazne, odnosno naknade za korišćenje zaštićenog područja (poput parkova i šuma).

Zakon definiše da se naknada za korišćenje zaštićenog područja plaća za različite poslovne delatnosti u zaštićenom području poput delatnosti turističkih agencija, restorana, splavova, trgovine, zanatstva, rudarstva, energetike i saobraćaja, za postavljanje vikendica i drugih nekomercijalnih objekata u zaštićenom području.

Takođe se ovaj vid kazne/naknade plaća za upotrebu vozila na motorni pogon na zaštićenom području, za manifestacije, korišćenje imena i oznaka zaštićenog područja, posetu zaštićenom području i za zauzeće površina. Naknadu za korišćenje utvrđuje upravljač zaštićenog područja svake kalendarske godine (na primer, JP „Nacionalni park Fruška gora“ za područje ovog parka), a može da se plaća i dnevno u vidu dnevnih poseta tim zaštićenim područjima.

Do sada su plaćanja ove naknade bili oslobođeni zaposleni u zaštićenim područjima koji na tim lokacijama obavljaju poslove, oni koji žive u zaštićenim područjima, predškolci, osobe sa invaliditetom, penzioneri sa najnižim penzijama, oni koji neposredno doprinose uređenju i promociji zaštićenog područja (značajna udruženja i organizacije), kao i pčelari.
Izmenama zakona, plaćanja naknade oslobođeni su oni koji žive i rade u zaštićenim područjima, a koriste motorna vozila.

Motorna vozila će od sada bez plaćanja naknade u zaštićenim područjima moći da voze i penzioneri i osobe sa invaliditetom, ali nije definisano da su oslobođeni turisti – što znači da treća lica i posetioci i dalje ne mogu bez kazni da voze automobile i motore po zaštićenim područjima.

(Radio 021, foto: Beta)