Veliki uspjeh nezavisne Crne Gore u proteklih 15 godina je to što je kroz članstvo u NATO-u osigurala trajni suverenitet, ocijenio je u intervjuu za Glas Amerike Dejmon Vilson, izvršni potpredsjednik američkog Atlantskog savjeta.

Vilson smatra da je Crna Gora laka meta za strane uticaje, a da su prisustvo i angažman SAD-a na Zapadnom Balkanu ključni u pružanju bezbjednosti i stabilnosti.

Glas Amerike: Na referendumu 2006. godine, 55,5 odsto birača glasalo je za nezavisnost zemlje. Kada se osvrnete na proteklih 15 godina nezavisne Crne Gore, da li su donijeli pravu odluku?

Vilson: Nije na meni ili drugima da prosuđujemo da li je crnogorski narod donio pravu odluku. Suština je da je bio u mogućnosti da donese odluku o svojoj sudbini i budućnosti. To je prava stvar, pravi ishod. A u regionu sa teškom istorijom, i nedavnom i ne tako skorom, odlučiti o svojoj sudbini na miran način, na referendumu, uz međunarodnu podršku, bez sukoba sa susjedima i krvoprolića, to je prilično izvanredan ishod. Bilo nam je drago što smo mogli da poželimo dobrodošlicu nezavisnoj Crnoj Gori, podržimo njen narod i njihovu odluku o budućnosti.

Glas Amerike: Šta su po vašem mišljenju bila najveća dostignuća nezavisne Crne Gore u proteklih 15 godina?

Vilson: Najveći uspjeh, prije svega je to što je nezavisna, što je osigurala svoj suverenitet. Mislim da je izvanredan uspjeh to što je, pod liderstvom Mila Đukanovića, u to vrijeme i uz podršku 55,5 odsto građana, mirnim putem stekla nezavisnost i suverenitet. Takođe je izuzetno što je to urađeno na način kojim je podržana multietnička, demokratska sredina na Zapadnom Balkanu. U Crnoj Gori, ljudi su ponosni što su Crnogorci, zatim imate građane koji se identifikuju kao Srbi, muslimani ili druge manjine.

Riječ je o multietničkom društvu koje funkcioniše na demokratski način, naravno uz određeni neravnomjeran razvoj, ali je uspostavljen drugačiji, važan model u regionu. Jedno od glavnih dostignuća je naravno to što je osiguran trajni suverenitet kroz članstvo u NATO-u. To je stvarno veliki uspjeh za zemlju da za relativno kratko vrijeme postane saveznica Sjedinjenih Država i dio NATO-a. To je izvanredno dostignuće i potvrda liderstva zemlje, njenog doprinosa alijansi i riješenosti da bude mjesto stabilnosti u regionu, koje može da sarađuje sa susjedima.

Glas Amerike: A koje su to oblasti u kojima Crna Gora mora da dodatno napreduje?

Vilson: Crna Gora je zaista imala neravnomjeran razvoj kada je riječ o kvalitetu demokratije i demokratskih institucija – da li parlament funkcioniše, kako političke stranke djeluju u društvu. Vidjeli smo stvarne izazove kada je riječ o slobodi medija. Ekonomski razvoj je takođe bio neujednačen – vidjeli smo velike ekonomske prilike i razvoj duž obale, a zatim je bilo nekih zaista upitnih stvari kao što su kombinat aluminijuma ili put koji možda ne vodi nikuda, a koji su pokrenuli određena pitanja u pogledu ekonomskog razvoja.

Bilo je izazova i grešaka – rešavanja pitanja vladavine prava, korupcije koja su glavna ne samo u Crnoj Gori, već i u mnogim zemljama u regionu. To su stvari koje bi trebalo ozbiljno uzeti u obzir. Međutim, to nije neuobičajen proces za demokratije u razvoju. I što je najznačajnije, vidjeli smo prilično dramatičnu promjenu liderstva, vlade u zemlji, što je potvrda i njene demokratije, i iskreno demokratskog instinkta predsjednika Đukanovića, mada i tu postoje određeni izazovi kada je riječ o upravljanju zemljom u narednom periodu.

Glas Amerike: Posle izbora u Crnoj Gori ste izrazili određenu zabrinutost i naveli da postoje određeni akteri u novoj vladajućoj koaliciji koji možda ne vjeruju u nezavisnu Crnu Goru. Da li, nakon više mjeseci od izbora nove vlade, i dalje smatrate da postoji razlog za zabrinutost u pogledu situacije u Crnoj Gori?

Vilson: Na crnogorskom narodu je da donosi odluku o svojoj vladi i liderima. Izbori su bili prekretnica u smislu da su doveli do promjene vlade, a i to je bila potvrda za mnoge izvana koji su se pitali kakva je bila priroda izbora i stanje demokratije. To nisu jednostavna pitanja. Naravno, 55 odsto ljudi je glasalo za nezavisnost, ali ima onih koji nisu. Kako onda poštujete taj dio biračkog tijela i kako to funkcioniše kada ljudi koji možda nisu vjerovali u državu imaju istaknutu ulogu u njenom vođenju? To je zaista interesantna i važna istorijska i prirodna evolucija.

Odgovornost upravljanja nezavisnom zemljom utiče na to kako ljudi razmišljaju o svojim potezima. Smatrao sam da je zaista važno ne možda kakvi su stavovi ljudi o svakom pitanju, već neke fundamentalne stvari – a to su posvećenost državi, njenom suverenitetu i nezavisnosti, priznanju da se zemlja u okviru NATO alijanse obavezala da bude dio slobodnog svijeta, Zapada. To nisu obećanja koja se vezuju za osobu ili stranku. To bi trebalo da budu trajni temelji odnosa. Znači da novi tim razumije da rukovodi nečim veoma posebnim – nezavisnom državom koja je NATO saveznica. Da rukovode tim istaknutim uspjesima, čak i dok preuzimaju kontrolu nad oblikovanjem spoljne i nacionalne politike.

Glas Amerike: Da li je nova vlada preduzela bilo kakve poteze kojima se dovodi u pitanje dosadašnja orjentacija Crne Gore?

Vilson: I prije nego što su preuzeli dužnost, bilo mi je drago da čujem uvjeravanja i obećanja u pogledu nekih fundamentalnih stvari. Atlantski savjet je ponosan što je ugostio tri koaliciona lidera nakon što su preuzeli odgovorne položaje i što su se sastali sa istaknutim Amerikancima. Dobili smo jasna uvjeravanja kada je riječ o njihovom stavu o demokratiji Crne Gore i reformama koje žele da preduzmu, i kako se sve to uklapa u NATO alijansu. Vidjeli smo i razumijemo da žele drugačiji pristup, bez obzira da li je riječ o Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili odnosima sa Srbijom, i na njima je da odluče o nekim od tih pitanja, na način koji ima podršku parlamenta i naroda.

Za NATO nije problematično da naši saveznici imaju odnose sa zemljama kao što su Rusija i Kina. Sjedinjene Države imaju odnose sa njima. Međutim očekujemo, naročito od manjih saveznika i zemalja koje su na putu ka članstvu u Evropskoj uniji, da do određenog stepena to rade u koordinaciji sa našim saveznicima i partnerima da bi se osiguralo da ih neko ne iskorištava, da mogu da budu jednaki u tom odnosu, tretirani kao suvereni partneri i da postoje određeni parametri. Niko nije naivan u pogledu određenih pitanja i strahovanja – vidjeli smo pokušaj puča u Crnoj Gori ili druge ruske taktike miješanja u demokratije u Evropi i u Sjedinjenim Državama.

Ne želimo da budemo naivni u pogledu tih taktika. Takođe smo svjedoci diplomatije zaduživanja i pristupa Kine i kako se to odvijalo u zemljama kao što su Šri Lanka i Maldivi. I ne želimo da se to ukorijeni. Ne želimo da Crna Gora bude taj primjer u Evropi gdje ste gotovo finansijski talac zbog nekih od tih stvari, u ovom slučaju odluke koju je donijela prethodna vlada. Zbog toga, biti članica NATO-a, čvrsto na putu ka Evropskoj uniji može da pomogne da se osnaži suverenitet Crne Gore i njena sposobnost da sama donosi svoje odluke i da ih se drži. I to će ljudi pratiti. Kako se nova vlada snalazi sa tim komplikovanim pitanjima.

Pomenuli ste moje ranije komentare koji su zaista imali veza sa tim da kada ste u alijansi, trebalo bi da osigurate da na bezbjednosne položaje postavite ljude od povjerenja, kako biste imali sagovornike od povjerenja sa NATO savezom i drugim ministarstvima odbrane i obavještajnim službama vaših partnera, da komuniciraju sa nekim na koga mogu da računaju i kome mogu da vjeruju. Naravno, bila je izražena određena zabrinutost u pogledu dijeljenja povjerljivih informacija u Crnoj Gori, i to se događalo sa drugim saveznicima, ali očekujemo od vlada da to riješe i da se pobrinu da ljudi za to odgovaraju zato što želite da budete pouzdan partner i saveznik. Crna Gora će dijelom tako osigurati svoj suverenitet i sposobnost da sama oblikuje svoju budućnost.

„Razočaravajuća odluka o KFOR-u“

Glas Amerika: Crna Gora je nedavno objavila da neće slati pješadijski vod u misiju KFOR-a, pravdajući to pandemijom i nedostatkom budžetskih sredstava. Demokratski front se prije toga snažno usprotivio slanju crnogorskih vojnika u misiju na Kosovu. Kako će ta odluka uticati na odnose Crne Gore sa NATO-om i Sjedinjenim Državama?

Vilson: Važno je naglasiti da biti saveznik ne znači samo da je osiguran suverenitet Crne Gore i njena bezbjednost, već se obavezujete prijateljima, saveznicima da ćete odigrati svoju ulogu. Crna Gora je to uradila na interesantne načine – saradnjom sa organima za sprovođenje zakona na sajber, pomorskim i drugim pitanjima. Međutim, ovo pitanje je osjetljivo zato što je razočaravajuće ne imati crnogorske snage u KFOR-u, mislim da je to bio veoma važan doprinos, koji je naglašavao crnogorsku dugoročnu, još od sticanja nezavisnosti, riješenost da bude konstruktivan susjed i akter u regionu neko ko može dobro da sarađuje sa svim partnerima u regionu.

Razočaran sam što Crna Gora neće biti prisutna u KFOR-u. Zaista je važno što je Crna Gora priznala Kosovo i važno je da se to održi. Naravno ima članica EU koje to nisu uradile, ali mislim da je poslednja stvar koju Crna Gora želi da uradi je da promijeni neke od fundamentalnih odluka, da preokrene neke od ključnih odluka koje je donijela. Trebalo bi da postoji određeni kontinuitet i pouzdanost u pogledu nekih velikih strateških pitanja kao što je ovo. To ne znači da Crna Gora ne može da se zalaže za bolje odnose sa Srbijom. To je prirodno, riječ je o velikim ekonomskim partnerima, postoje i značajne istorijske veze. Međutim, to ne znači da bi Kosovo trebalo da bude žrtva tog procesa.

Glas Amerike: Sjedinjene Države su poslednjih 15 godina snažno podržavale Crnu Goru na njenom evro-atlantskom putu. Kako vidite ulogu SAD u Crnoj Gori u narednom periodu?

Vilson: Želim da Amerika bude više angažovana u regionu. Mislim da su prisustvo i angažman SAD na Zapadnom Balkanu ključni u pružanju bezbjednosti i stabilnosti, ali i da se osigura zamah u rastu i reformama. Sada imamo izvanrednu priliku, dok izlazimo iz velike tragedije. Upravo smo prošli kroz užasnu pandemiju i ekonomsku recesiju. To je nanijelo štetu svim našim građanima i društvima, i obnova na bolji način nije samo plan Bajdenove administracije za Ameriku, već i način na koji to rešavamo sa našim saveznicima i partnerima. I kako izlazimo iz ove situacije, postavlja se pitanje kako ćemo pokrenuti ekonomije, zaštiti javno zdravlje.

Želim da se Sjedinje Države, nadam se na samitu G7, preusmjere sa fokusa na brigu o američkom narodu poslije pandemije na predvođenje globalne kampanje za podršku saveznicima i partnerima u njihovom ekonomskom oporavku i napretku u javnom zdravlju. Potrebno nam je više toga. Dio toga je i kako da nastavimo da radimo na tome da Crna Gora bude atraktivno mjesto za zapadne investicije, naročito američke. DFC (Međunarodna finansijska razvojna korporacija , prim. nov) je prisutna u regionu, sa sjedištem u Beogradu, i volio bih da to dijelom rezultira konkretnim projektima u Crnoj Gori, napretku u formiranju integrisanijeg zapadnobalkanskog tržišta. Postoji mnogo načina na koje možemo zajedno da se oporavljamo od kovida.

Međutim, konačno je važno da su Sjedinjene Države bezbjednosno prisutne u regionu, da se održi zamah i i podrška procesu integracije u EU. Želimo da Crna Gora sprovede neophodne reforme za to i da zaista izvršimo pritisak na naše prijatelje u Evropskoj uniji da ispune svoje obaveze u daljoj izgradnji slobodne, cjelovite i mirne Evrope. Čak i kada nisu najaktivnije – imamo evropske aktere koji rade veoma važne stvari – Sjedinjene Države su i dalje važan podsticajni partner, naročito kada je riječ o Crnoj Gori.

„Crna Gora laka meta za strane uticaje“

Glas Amerike: 15 godina nakon referenduma, i dalje se mnogo govori o stranom uticaju u Crnoj Gori – uticaju Srbije, Rusije ili od nedavno Kine. Koji vas od tih uticaja najviše zabrinjava?

Vilson: Crna Gora je mala zemlja i ranjiva. Veličine je pojedinih američkih okruga. I postaje laka meta u tom smislu. Male investicije mogu da se značajno isplate u mjestima kao što je Crna Gora. To smo vidjeli u velikom obimu tokom kampanje da se podrije javna podrška za put Crne Gore u NATO. Vidjeli smo svugdje bilborde i odakle se finansirala anti-NATO kampanja. Mislim da je odrađen dobar posao da se ukaže da to naravno nije sve došlo iz domaćih izvora. Vidjeli smo to naročito na prošlim izborima gdje je bilo mnogo spoljnih uticaja, uključujući nesumnjivo i iz Srbije.

I to smo vidjeli tokom pokušaja puča i atentata kada je mala frakcija povezana sa ruskim obavještajnim službama bila u mogućnosti da na teritorije Srbije planira, nevjerovatan čin. Ne možemo da budemo naivni. Kinezi igraju malo drugačiju igru sa ekonomskim uticajem. Ono što želite da imate je transparetnost, snagu, otpornost, da ne budete podvrgnuti manipulacijama partnera sa lošim namjerama. Zato je Crna Gora u NATO-u i na putu ka članstvu u EU – zato što SAD i Evropska unija ne igraju tu vrstu igre. Da, imamo zahtjeve, poglavlja koja treba zatvoriti u procesu pristupanja EU, ali to su stvari koje su dogovorene sa crnogorskom državom na transparentan, javan način, sa ciljem da se poboljša kvalitet života crnogorskog naroda. I u interesu je crnogorske vlade da odluči da želi da to uradi.

Glas Amerike: A šta SAD mogu da urade da osiguraju da strani uticaji koje ste pomenuli ne prevladaju u Crnoj Gori?

Vilson: Treba jasno staviti do znanja da je Crna Gora naš saveznik i da postoji put do snažnih odnosa sa Sjedinjenim Državama, bez obzira na liderstvo zemlje. Radićemo sa svim strankama, parlamentima. Posvećeni smo dugoročnoj prirodi našeg saveza. Drugo, mislim da je američka aktivna diplomatija ključna i da imamo ne samo ambasadore, što je važno, već da visoki zvaničnici obraćaju pažnju na to globalno geopolitičko takmičenje. Da smo prisutni i da šaljemo prave poruke upozorenja našim protivnicima i podrške partnerima i saveznicima. Možemo da budemo ekonomski prisutniji da bi podstakli otpornije ekonomije sa većim brojem prilika zasnovanim na zaslugama i vladavini prava.

Glas Amerike: Pojedini eksperti ovdje u Vašingtonu vjeruju da bi Srbija mogla da djeluje kao faktor širenja ruskog i kineskog uticaja u Crnoj Gori i regionu. Da li mislite da je to slučaj?

Vilson: Ne bih to baš tako postavio. Mislim da Srbija ima jasne interese za koje se zalaže u pogledu Crne Gore, bez obzira na to da li je riječ o pristupu luci, saobraćaju, pitanjima povezanim sa Srpskom pravoslavno crkvom. Postoji cijeli niz stvari gdje Srbija ima jasan uticaj. Srbija je takođe pokazala da će pokušati da izvuče šta može od Rusije, Kine, Evropske unije, Sjedinjenih Država, zarad svog interesa i koristi.

Mislim da su stvari malo drugačije kada je riječ o Crnoj Gori, zato što je ona poručila da je dio strateškog zapada, NATO-a i na putu je ka EU. Tako da Crna Gora neće pokušavati da utvrdi kako može da podstakne konkurenciju Rusa i Kineza sa Amerikancima i Evropljanima. Mi smo iznad toga u našim odnosima sa Crnom Gorom. Postoje racionalni razlozi da se razmatra uspostavljanje konstruktivnijih odnosa sa Srbijom.

Crna Gora ne želi da bude u retoričkom ratu sa svojim susjedom. Iskreno, jedno vrijeme smo zaista vidjeli prilično nezdrave odnose Srbije i Crne Gore. Međutim, to znači i da Crna Gora mora da zaštiti svoje interese. Sada je nezavisni akter i nezavisna država i Srbija mora to da razumije i poštuje. Međutim, mislim da Srbija više vodi računa o svojim interesima, a ne o tome da širi ruski ili kineski.

„Stvarni izazovi u narednom periodu“

Glas Amerike: Kako vidite budućnost Crne Gore?

Vilson: Mislim da predstoje neki stvarni izazovi kada je riječ o upravi, reformama, postoje i neka ozbiljna ekonomska pitanja. Imate komplikovanu, raznoliku koaliciju koja se samo usaglasila u pogledu protivljenja DPS-u. To su teške stvari koje treba prolaziti. To je politika, realnost. Može da bude haotično i biće tako. I imate malu zemlju na koju mogu da utiču mali potezi velikih zemalja bez obzira da li je riječ o Srbiji, Kini ili Rusiji. Svjestan sam toga. Međutim, ovdje je riječ o zemlji koja je uspjela da zadrži svoj identitet, osjećaj istorije iz svoje velike prošlosti, koja je obnovila nezavisnost, prolazeći kroz katasatrofalne decenije na Zapadnom Balkanu, a da nije postala žrtva krvoprolića i podjela prisutnih u cijelom regionu.

Da se postavi kao konstruktivan akter sa svim susjedima, da razvije demokratske institucije, iako ne savršene, koje su dovele do promjene vlade. Postoji i živa debata u medijima, mada i tu ima izazova. Uspjela je da stekne povjerenje pridruživanjem drugim saveznicima, NATO alijansi i da postane prva u redu da bude sledeća članica EU. I kao Amerikanac, ponosan sam što nam je Crna Gora partner i saveznik. I zaista sam optimista u pogledu budućnosti naših odnosa. Ne uzimam ih zdravo za gotovo. Moramo da svakog dana radimo na tome. Teško je ovdje u SAD, još ranjivije u Crnoj Gori, ali se nadam da ima ljudi koji su odlučni ne samo da budu pasivni akteri koji prate šta se događa, već žele da budu aktivni u oblikovanju budućnosti zemlje u partnerstvu sa SAD.

Milena Đurđić (Glas Amerike)