Hrvatska parlamentarna delegacija, predvođena predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem, nakon nepunih šest sati boravka u Beogradu demonstrativno prekida službeni posjet Srbiji, premda je isti bio najavljen kao „povijesni posjet“. Skupštinski poslanik i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj prilikom dolaska hrvatske delegacije u zgradu Narodne skupštine Srbije uz pomoć poslanika Filipa Stojanovića navodno gazi hrvatsku zastavu i pokušava je pocijepati, a na izlazu članovima hrvatskoga izaslanstva psuje „ustašku majku“. Gordan Jandroković obraća se novinarima pred zgradom hrvatske ambasade u Beogradu, obavještava ih o povratku u Zagreb, jer „preko gaženja simbola hrvatske države ne možemo prijeći“.

Postupak hrvatskoga parlamentarnog izaslanstva odobrava kompletan hrvatski državni vrh. Događaj u Narodnoj skupštini Srbije ocjenjuje se kao „sramotan“, „nezapamćen“, „neciviliziran“ i „neprihvatljiv“. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović u svojoj izjavi konstatira da je „Šešelju i sličnima najveća kazna postojanje neovisne hrvatske države i potpuni slom projekta Velike Srbije“. Predsjednik Vlade Andrej Plenković kaže da je potez hrvatske delegacije bio „jedina primjerena reakcija u ovoj situaciji“, te da „očekuje od Srbije da osudi taj događaj“.

Ambasadorica Republike Srbije u Zagrebu Mira Nikolić poziva se u Ministarstvo vanjskih poslova Republike Hrvatske kako bi joj bila uručena službena prosvjedna nota. Ova notu odbija primiti, pa je ista poslana poštom s napomenom „hitno“. U diplomatskoj noti se od organa vlasti Republike Srbije zahtijeva „nulta tolerancija prema ovakvim incidentima i žurno poduzimanje odgovarajuće mjere“. Ambasadorica Mira Nikolić saopćava da je „predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić prilikom nedavne posete Zagrebu doživio i gore neugodnosti, ali nije napuštao Zagreb“.

Predsjednica Narodne skupštine Srbije Maja Gojković osuđuje incident u toj instituciji i kaže da isti „predstavlja uvredu i za srpski narod koji se diči tradicijom gostoprimstva“. Dodaje kako „provokacije ove vrste, bilo da se događaju u Beogradu ili u Zagrebu, ne mogu i neće dovesti u pitanje…“ Reagira i predsjednica Vlade Republike Srbije Ana Brnabić, tvrdeći da „pokušaj trganja hrvatske ili bilo čije zastave ili državnih simbola nije ponašanje koje predstavlja Srbiju“. Osudama se pridružuje predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež, riječima: „Mene osobno je danas sramota…“

Predstavnici hrvatske opozicije jednodušno podupiru postupak hrvatske parlamentarne delegacije. Događaj u Narodnoj skupštini Srbije ocjenjuju kao „sramotan“, „nezapamćen“, „neciviliziran“ i „neprihvatljiv“. Većina političkih aktera ističe da organi vlasti Republike Srbije, istina, jesu osudili skandalozan incident, „ali se nisu ispričali“. Isprika je utoliko nužnija, naglašavaju, ako je poznato da je predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić „političko dijete Vojislava Šešelja“. Nikola Grmoja, saborski zastupnik Mosta, inzistira na nepremostivim kulturnim razlikama i tvrdi da „nikome u Hrvatskom saboru ne bi palo na pamet napraviti takvo što“.

Gordan Jandroković po povratku u Zagreb na izvanrednoj konferenciji za štampu naglašava kako mu je misao vodilja prilikom prekida posjeta Srbiji bila „obraniti dostojanstvo Republike Hrvatske“, budući da je nemilim događajem „na jedan ružan i gnusan način narušen dignitet simbola hrvatske države“. Dodaje da je, po njegovu sudu, „službeni Beograd relativizirao incident“. Vrlo rijetki hrvatski mediji iznose stav kako je predsjednik Sabora Republike Hrvatske u Beogradu kukavički podvio rep i pobjegao, te na taj način opravdao nadimak Njonjo po kojemu je poznat u javnosti. U internetskim komentarima ispod tekstova često se spominje i riječ „pičkica“.

Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, gostujući u bordo džemperu u dnevniku RTS-a, osuđuje „gaženje zastave bilo koje suverene zemlje“. Po toj osudi se, kaže, „razlikujemo od Hrvata“, jer su u Zagrebu palili srpske zastave, njega su nazivali četnikom, jedan saborski zastupnik je za njim „trčao po ulicama“, pa mu svejedno nije padalo na pamet da prekine posjetu i vrati se kući. Naglašava da će Hrvati za koji dan u Zrinu u općini Dvor na Uni podignuti spomenik zločincu Alojziju Stepincu, „u mestu gde su bili nastrašniji ustaški zločini“, dok u deset gradova imaju ulice koje se zovu po Mili Budaku, „ustaškom ministru i zlikovcu“. Režimski mediji ne propuštaju izvijestiti da je Predsjednik tokom historijskog istupa oba jaja smjestio u lijevu nogavicu hlača.

Biskupijski ordinarijat u Sisku, pod komandom biskupa Vlade Košića, oštro reagira na televizijski nastup Aleksandra Vučića. U saopćenju se kaže da je Zrin jedina župa na području biskupije gdje nema ni jednog katolika, „jer su je prije 75 godina razorili partizani i pobunjeni Srbi“. „Stanje je potpuno obrnuto od onoga što tvrdi Aleksandar Vučić“, tvrdi biskup Vlado Košić: „Zrin je mjesto gdje su hrvatski ljudi doživjeli agresiju i genocid“. Navodi i kako se spomenik blaženome Alojziju Stepincu neće podizati u Zrinu, već ispred sisačke katedrale, i to u znak „zahvale za njegova nebrojena dobročinstva“.

Vojislav Šešelj na konferenciji za štampu, okružen s petnaestak marioneta iz Srpske radikalne stranke, potvrđuje da je u Narodnoj skupštini gazio hrvatsku zastavu i psovao ustašku majku članovima hrvatske parlamentarne delegacije. Najavljuje i skup radikala u Hrtkovcima 6. svibnja, gdje će poslati jasnu poruku Hrvatima koji tamo još uvijek žive. Na pitanje novinara kako to da nema snimke njegova gaženja zastave, popuštaju mu živci: „Ma ko nije gazio? Pa i onaj Srbin među njima je čuo kad sam mu jebao majku! Šta hoćete da kažete, da smo sve izmislili? Pa šta bi se onda oni vraćali u Zagreb?“

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović za vrijeme obilaska otoka šibenskog arhipelaga izjavljuje kako ne zna tko je srbijanskome predsjedniku Aleksandru Vučiću rekao da je tokom njegova boravka u Zagrebu spaljena srpska zastava, ali da „to nije istina“, što može potvrditi i ambasada Republike Srbije u Zagrebu. Ukoliko je, pak, istina da je Vojislav Šešelj gazio hrvatsku zastavu, ističe, „trebao bi za to biti adekvatno kažnjen“.

Brojni političari i javni intelektualci upozoravaju da će se skandalozni događaj negativno odraziti na položaj Hrvata u Srbiji, kao i na položaj Srba u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se, uz unisono zgražanje svih aktera, otvara široka debata o tome kako je uopće moguće da osoba osuđena za ratne zločine bude poslanik u Narodnoj skupštini Srbije. Očekuje se da se u raspravu uključi i Branimir Glavaš, saborski zastupnik koji je osuđen za ratne zločine.

Analitičari ocjenjuju da odnosi između „službene Hrvatske“ i „službene Srbije“ nikada nisu bili na nižoj razini. Dobronamjerni među njima apeliraju kako je krajnji čas da se komunikacija između „službene Hrvatske“ i „službene Srbije“ normalizira. Jedino beogradski portal Peščanik objavljuje rečenicu: „Kada ‘službena Hrvatska’ i ‘službena Srbija’ krenu popravljati odnose između Hrvatske i Srbije, to je kao da se ubojice, pljačkaši i silovatelji angažiraju na suzbijanju stope kriminala.“

Premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade Republike Hrvatske, sada energičnijim tonom, očito nezadovoljan reakcijama političara u susjedstvu, zahtijeva „od Srbije da oštro i nedvosmisleno osudi ovaj akt“. Predsjednica Vlade Republike Srbije odgovara iz Beograda da njena izjava „ne može biti jasnija“. Objašnjava i kako je Andreja Plenkovića pokušala dobiti telefonom, ali joj se ovaj nije javio, što „nije dobar signal“.

Šefica eurodiplomacije Federica Mogherini, na zajedničkoj konferenciji za štampu s predsjednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem, kaže da epizode poput one s Vojislavom Šešeljom „ne služe na dobro ni samoj Srbiji“, podsjećajući kako je prošle godine u srbijanskome parlamentu i osobno „imala slično iskustvo“. Naglašava kako je „važno održati dijalog“, jer je to jedini put ka europskim integracijama.

Predsjednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, na zajedničkoj konferenciji za štampu sa šeficom eurodiplomacije Federicom Mogherini, osuđuje događaj u Narodnoj skupštini i ponavlja da su uvrede upućene njemu tokom posjeta Hrvatskoj bile „mnogo teže“, no na njih „ni u Hrvatskoj, ni iz EU-a niko nije reagovao“. Moli da se njegova suzdržanost u izjavama „ne shvati kao znak slabosti, već kao briga za narod“, i dodaje: „Hoćemo li dočekati da neko kaže da je to što se nama događalo i što grade spomenik Stepincu gore nego što je Šešelj učinio? Znam da nećemo!“

A meni se za sve to živo jebe.

(Peščanik)