Novinarima Borisu Dežuloviću i Viktoru Ivančiću policija je došla na vrata jer je desničarska udruga, preko odvjetnika i člana Odbora za pravosuđe Hrvatskog sabora Srećka Ilića, pokrenula postupak odjave njihovih prebivališta

U srijedu, 21. siječnja, portal N1 Hrvatska objavio je kako je “novinar, kolumnist i književnik Boris Dežulović pozvan u Policijsku postaju Omiš jer je, kako piše u poslanom mu pozivu, temeljem članka 12. Zakona o prebivalištu pokrenut postupak odjave njegovog prijavljenog prebivališta u Pisku kod Omiša”. Dan kasnije, u četvrtak, 22. siječnja, isti je portal objavio ovo: “Nakon što nam je Boris Dežulović u srijedu ispričao kako je na poziv Policijske postaje u Omišu išao ondje izjasniti se o toj prijavi te, jednostavnije rečeno, potvrditi da živi tamo gdje živi, doznali smo da se i novinaru i piscu Viktoru Ivančiću (Dežulovićev kolega još iz vremena Feral Tribunea, nap. a.) otprilike u isto vrijeme dogodilo što i Dežuloviću.”
Veterani kritičkog novinarstva karakterističnom su ironijom komentirali te nove metode pritisaka. “Poručujem im da ostajem ovdje i ne napuštam svoje ognjište. Neće me ustaški ološ otjerati s mojih vjekovnih ognjišta“, rekao je Dežulović za N1. Ivančić, da “nahrani paranoju ustašofila”, poručio je da “iz Splita nikud ne ide”. Nije, međutim, isključio mogućnost da bi Split mogao jednom nekamo otići – onamo, uostalom, gdje je 73 godine i bio: “Čak i ako se jednoga dana preselim iz Hrvatske u Jugoslaviju, neću mijenjati sadašnje prebivalište“, rekao je Ivančić za N1. U intervjuu za tacno.net, utemeljitelj Feral Tribunea iznio je više detalja o toj bizarnoj provjeri njegova prebivališta.
TACNO.NET: Molim te da izneseš činjenice: kako si doznao da je DORH pokrenuo postupak ukidanja tvog prebivališta?
Nisam to shvatio čak ni kad mi je čovjek iz policije došao doma da provjeri živim li na adresi na kojoj sam prijavljen. Bio je, doduše, vrlo ljubazan, no nije htio reći po kakvoj prijavi postupa, ili možda ni on to nije znao. Sve je bilo dosta čudno, no nisam tome pridavao naročitu pažnju, mislio sam da je posrijedi neka birokratska glupost. Tek kad sam nakon par dana doznao da je i Boro (Dežulović, op. a.) prošao istu „provjeru“, shvatili smo da je druga stvar u igri. A onda smo doznali i da su postupak odjave naših prebivališta pokrenuli Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Hrvatsko društvo političkih zatvorenika preko svog odvjetnika Srećka Ilića. Oni su naposljetku to i potvrdili.
TACNO.NET: Zašto su to učinili? Je li netko nešto prijavio Društvu političkih zatvorenika pa su oni tu prijavu proslijedili DORH-u? Jesi li doznao što se točno dogodilo?
Nemam pojma zašto to čine, a teško mi je ulaziti u mentalni sklop ustašofila. To je najčešće neprohodna džungla. A oni sami o tome šute. Moj je utisak da nas žele maltretirati a da pritom koriste resurse državnoga aparata – policiju i tužilaštvo. Sad bi bilo logično da taj isti državni aparat reagira prema podnosiocima lažne prijave i pokrene postupak protiv onih koji zloupotrebljavaju policiju i tužilaštvo. No to se, dakako, neće dogoditi, između ostaloga i zato jer je odvjetnik Srećko Ilić član saborskog Odbora za pravosuđe. On dakle jest dio državnoga aparata, štoviše, stoluje u tijelu narodne vlasti kao stručni autoritet. A pošto je ustašofil, gori od želje da Boro i ja kao dokazani „neprijatelji hrvatske države“ ovdje ne živimo, pa mu se čini logičnim da se potrudi i pravnim nam putem odjavi prebivališta.
TACNO.NET: Koje je obrazloženje za to? Jesi li dobio ikakav papir, i ako jesi, što u njemu piše?
Ne zna se obrazloženje. Policija ne želi obznaniti sadržaj prijave, i vjerojatno za to ima neko zakonsko pokriće. Znam samo da je isti advokat u ime pet udruga – redom: Hrvatsko žrtvoslovno društvo, Hrvatsko društvo političkih zatvorenika, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata ’91., Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, Udruga policije branitelja Jastrebarsko – ovoga ljeta protiv mene i glavne urednice Novosti Andree Radak podnio kaznenu prijavu tvrdeći da sam u jednome tekstu vrijeđao hrvatski povijesni grb i time krnjio ugled Republike Hrvatske. Ista je garnitura podnijela kaznenu prijavu i protiv Bore zbog jednoga njegovog teksta. Sada je očito proširen prostor pravne borbe, tako da se s problematičnih članaka prešlo na problematična mjesta stanovanja.
TACNO.NET: Na temelju koje zakonske odredbe je taj postupak pokrenut?
Navodno se radi o članku 12. Zakona o prebivalištu, u čije mi se nijanse uopće ne da ulaziti. Uvijek je tu riječ o onoj epskoj dilemi – hoće li se ljudi ravnati prema zakonima ili će se zakoni ravnati prema ljudima. Da je netko podnio prijavu protiv Andreja Plenkovića, sigurno mu policija ne bi dolazila doma i sastavljala zapisnik o tome stanuje li na adresi na kojoj je prijavljen ili pak živi u oblacima. Mene je slučaj podsjetio na rane devedesete, kada nisam mogao dobiti hrvatsko državljanstvo premda sam, prema važećim nacionalističkim kriterijima, po majci i ocu bio Hrvat 2.0, k tome nastanjen u Hrvatskoj. No kada su kasnije odlučili da me mobiliziraju u vojnu jedinicu, po hitnome postupku su mi izradili domovnicu.
TACNO.NET: Jesi li razgovarao s Borom? Jesu li postupci protiv vas dvojice identični, ili ne?
Isti su. Ili barem vrlo slični.
TACNO.NET: Znaš li, je li postupak pokrenut još protiv nekoga, ili ste mete baš samo vas dvojica, neukrotivi utemeljitelji Feral Tribunea i najkritičkiji novinari u državi?
Ne znam da se još protiv koga ovako postupilo, valjda bi se taj dosad javio. Što ne znači da neće. Jer, kada je riječ o pritiscima na novinare, ipak je ovo jedna inovacija, otvorena je nova represivna mogućnost. Iznenadilo bi me ako se ona ne bi nastavila koristiti. Jer vidimo da su desni ekstremisti u posljednje doba silno razdraženi, posežu za svim raspoloživim sredstvima da prokletim izdajnicima začepe gubice. U krajnjem, da se ne lažemo, oni nisu zaokupljeni pitanjem zašto Boro i ja živimo ovdje ili ondje, nego zašto živimo uopće.
TACNO.NET: Kakav je to zakon koji državi omogućuje da čovjeku ukine prebivalište ako procijeni da on ondje ne živi? Što državu briga boravi li čovjek na adresi prebivališta ili ne?
Državu je briga za sve. Svi mi imamo pasoše, legitimacije, potvrde o državljanstvu, zavedeni smo u bezbroj evidencija… jer bez toga ne postojimo. Država nas silom usisava u sebe. Posvaja nas i protiv naše volje. Ako nisi državljanin, onda si nitko i ništa, gubiš prava građanina, a ako jesi, podložan si pravilima što ih diktira državni stroj, koji može biti i relativno pristojan i relativno odvratan, ovisi kakve si sreće. Paradoks je da čovjek mora pristati na taj vid zarobljeništva kako ne bi izgubio minimum slobode… Uostalom, probaj isto pitanje postaviti izbjeglicama koje ovih dana štrajkaju glađu u Ježevu, logoru koji se službeno zove „prihvatnim centrom“.
TACNO.NET: Kako tumačiš taj državni pritisak? Čemu to služi, i ima li svrhu?
Generalno, uvijek služi ograničavanju slobode. A u konkretnome slučaju, koji se upravo uvježbava na Bori i meni, cilj je maltretiranje. Konkretni pravni učinak je od sporednoga značaja. Ja sam, recimo, potpuno siguran da su u policiji unaprijed znali kako su prijave protiv nas lažne, ali su ipak – slijedeći hijerarhijski lanac – odlučili „uredovati“ i primijeniti meki oblik represije. Rezultat je, dakle, sinkrono djelovanje proustaških aktivista i državne službe, gdje oba aktera imaju svoje izgovore i alibije. S jedne se strane tako stvara direktan pritisak – koji mene, doduše, neće pogoditi, jer sam ostario i otupio – a s druge šalje jasna poruka drugoj novinarskoj čeljadi: budete li čačkali mečku u značku, vidite što vas čeka…
TACNO.NET: Kako bi ti opisao stanje u državi do koncerta Thompsona u Zagrebu i nakon njega? Ima li razlike?
Taj koncert – a još više ono ceremonijalno rukovanje premijera s pjevačem – poslao je poruku da više nema razloga za skrupule. Ali ipak: Thompsonu ne pakovati! On je simptom, a ne uzrok ustašizacije Hrvatske. On u toj priči samo parazitira i ostvaruje pristojnu zaradu. Plenković je o „dvostrukim konotacijama“ ustaškoga pozdrava govorio još u prvoj polovici svog mandata, a i time je samo artikulirao vjekovnu šprancu HDZ-a. Partijska vaga nagnuta je čas udesno, a čas još desnije, ali u podlozi je uvijek isti model: kako u isti mah reafirmirati fašističku Endehaziju i kititi se antifašističkim perjem? Taj nesporazum leži u samoj suštini HDZ-a, jer se, još od Tuđmana, radi o cinično ustrojenoj stranci, koja nastoji – a dobrim dijelom i uspijeva – proizvesti cinično društvo, i to u svim segmentima. Ako imamo ratne zločince koje tretiramo kao nacionalne heroje, zašto ne bismo imali ustaše koji će se smatrati antifašistima? U odnosu na prije par godina situacija je dakle nešto gora, ali ništa drugačija.
TACNO.NET: A Plenković, Jandroković i ostali iz vlasti? Ima li razlike u njihovu ponašanju prije i nakon koncerta?
Ima, naravno, no riječ je o političkim njuškama čiji ideološki gard uvijek proizlazi iz konjunkture. A prošlost nam ne nudi dokaze da su, na primjer, uvjereni nacisti bili išta lošiji od onih koji su nacizam podupirali iz oportunističkih razloga. Profil Njonjo je, recimo, okorjeli oportunist, i nema toliko crne ideologije kojoj se on neće prikloniti u interesu vlastita probitka. Glava je temeljno prazna i uvijek se može napuniti onim sadržajem koji trenutno odgovara guzici.
TACNO.NET: Zoran Milanović svojedobno se pokušavao prikazati kao brana ustaštvu. Je li ikad bio? Kako sada komentiraš njegovu šutnju?
Ta šutnja je sramotna. Svojedobno sam i sam povjerovao u vjerodostojnost njegovih političkih motiva. Bila je to glupa greška.
TACNO.NET: Devedesetih, ustaštvo i četništvo na Balkanu činili su se kao atavizmi koji će nestati kad i ovdje napokon trijumfira zapadna demokracija. Danas, Amerikom vlada čovjek u usporedbi s kojim čak i balkanski satrapi izgledaju poput uljuđenih parlamentaraca. Što nas čeka, i što možemo učiniti?
Nisam dobar u dijeljenju savjeta. Žalosno je da se ideja demokracije reducirala na izborne i parlamentarne lakrdije. Politička klasa je praktički kidnapirala taj pojam. Ono što je potpuno sigurno jest da u okviru postojećega političkog i ekonomskog sistema – „zapadne demokracije“, kako joj se tepa – Donald Trump i banditi slični njemu nisu nikakve anomalije, već prirodni, logični i zapravo neminovni produkti. Bilo bi, prema tome, korisnije raditi na promjeni poretka, nego na zamjeni bandita. A izbori nisu dovoljni za to.
Boris Pavelić (Tačno.net, foto: N1)


STUPS: Klaster 1