Krčma. Zrak ispunjen dimom. Škrta rasvjeta. Fotografije hrvatskih velikana na zidovima. Za stolom u uglu, konspirativno nagnuti, sjede ministar branitelja Tomo Medved, pračovjek HDZ-a Vladimir Šeks, bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i bivši potpredsjednik HDZ-a Milijan Brkić. Konobar stavlja krigle s pivom na stol.

Karamarko: Ja vam kažem, ljudi, da je ovo ozbiljna svinjarija. Ne možemo preko toga olako prelaziti…

Konobar (spuštajući zadnju kriglu): Kuća časti!

Šeks: Kakvo je ovo uopće mjesto?

Brkić: Što mu fali? Cuga je uvijek besplatna.

Šeks: „Uvrede i podmetanja“. To mi je malo čudno ime za birtiju.

Konobar: Išli smo po modelu naziva engleskih pubova. Znate ono, „Pacov i jedro“, „Vitez i gusjenica“, „Kraljica i teleći but“, i tako to.

Šeks: A, kužim…

Medved: Dobro, hoćemo li sad raspredati o imenu krčme? Tomo, reci zašto si nas zvao. O kakvoj svinjariji pričaš?

Konobar se lakim korakom udaljava od stola.

Karamarko: Zar nije svinjarija da predsjednik Vlade i stranke postavi za ministra obnove nekoga tko nije član stranke? I to nakon što si baš ti, Tomo, javno obećao da će novi ministar biti hadezeovac.

Medved: A jest, ta me je odluka jako iznenadila.

Karamarko: Normalno da te iznenadila. Što mi znamo tko je taj Ivan Paladina, osim da je bezobrazno bogat, da je šurovao s ruskim oligarsima, da je u sukobu interesa i da iza sebe ima kriminalnih repova koliko ti duša hoće? Ništa! Jedno što upada u oči je da nije član HDZ-a! To je presudno!

Brkić: I to nije bilo dosta, nego je onda iz iste kuhinje lansiran onaj kandidat za gradonačelnika Splita. Kako se zove, Đilkoš, Đankos…?

Šeks: Zoran Đogaš.

Brkić: Točno, Đogaš. Je li itko ikad čuo za tog Đogaša? Sve što se o njemu zna je da – nije član HDZ-a!

Karamarko: Molim vas lijepo, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, idu izvanredni izbori za gradonačelnika, a najveća stranka u Hrvatskoj za svog kandidata istura čovjeka koji nije član stranke. Pa je li to normalno?

Brkić: I plus taj Đilkoš izjavljuje da se ne namjerava ni ubuduće upisivati u stranku, kao i da bi prihvatio ponudu i da ga je kandidirala „neka druga grupacija“. Znači, HDZ ili „neka druga grupacija“, isti kurac! I sve to u režiji predsjednika HDZ-a!

Karamarko: Ja vam kažem, ljudi, to nije kadrovska politika, nego unutrašnji udar na partiju. S najvišeg mjesta!

Šeks: Priznajem da je sve skupa vrlo neobično. I loše za imidž. Jer se može steći utisak da mi u HDZ-u nemamo sposobnih kadrova za funkcije ministara i gradonačelnika, pa ih dovlačimo sa strane.

Medved: E jebem ja onoga tko stekne taj utisak. Zna se da se u HDZ-u kod izbora kadrova za više dužnosti nikada o sposobnosti nije vodilo računa. To nije bio kriterij. Evo uzmi moj slučaj…

Brkić: Pa to ti i govorimo, Tomo. Znači da je nešto drugo u pitanju.

Šeks: Što drugo?

Karamarko: Daj, Vlado, ne pravi se blesav. Imamo predsjednika HDZ-a koji zazire od hadezeovaca kao od kuge i kolere. Zar ti to, boga ti, ne smrdi do neba? Čovjek vodi stranku da bi nanosio direktnu štetu članovima stranke. Vodi specijalni rat protiv svoje partije.

Brkić: Slažem se. I tvrdim da je ovo s Paladinom i Đankosom tek početak. Ne bih se čudio da Plenković uskoro za ministra, umjesto nekog izvan stranke, postavi nekog iz opozicije. Jer ako su HDZ i „neke druge grupacije“ isti kurac, onda mogu i esdepeovci na vlast. Ionako su tu već Pupovčevi četnici!

Medved: Dobro, Vaso, sad stvarno kenjaš…

Karamarko: Zašto kenja? Pa zar ne vidiš, čovječe, da je Plenkoviću HDZ potreban samo kao glasačka mašina? A kada ta mašina obavi svoje, kada dobije izbore, on je razvlašćuje. I tako hadezeovci, poznati kao disciplinirani birači, izglasavaju vlastitu propast. Kužite tu podmuklu taktiku? Pobjedom na izborima HDZ osigurava gubitak vlasti. Ljudi, to je zavjera širih razmjera!

Brkić: Apsolutno. Jedini način da se dokopaš funkcije nakon što HDZ dobije izbore je da nisi član HDZ-a. Taj je bolesni princip Plenković zaveo.

Karamarko: Gad je dospio na čelo stranke da bi joj skinuo glavu! I druge partije imaju ogorčene neprijatelje, ali ne na mjestu predsjednika.

Medved (vrteći glavom): Ja mislim, Tomo, da ste ti i Vaso malo paranoični. Utanjili su vam se živci, jer vas je Plenković odjebao.

Šeks: Slažem se…

Brkić: Je li? A zašto nas je odjebao, Tomo? Ja ću reći zašto: zato što smo iz HDZ-a! Hajde reci, jesmo li Tomo i ja po ičemu osobiti, osim što smo tipični hadezeovci?

Medved: Niste, to je točno.

Brkić: Eto vidiš. I dobro znaš da je Plenković dosad u svom mandatu odjebao čak dvadeset i dva ministra, što je svjetski rekord. Svi do jednog su članovi HDZ-a! Nije li ti bar to sumnjivo? Kad se pogleda šira slika, njegova vlada je klaonica hadezeovaca. Odjebao je čak i veterana Šeksa.

Šeks: Kojeg Šeksa?

Karamarko: Tebe, Vlado, ne pravi se glup. Kad te je zadnji put šef stranke, koju si osnivao skupa s pokojnim Tuđmanom, pitao za neki savjet?

Šeks: Zadnji put smo se čuli za pretprošli Uskrs. Kad sam ga nazvao, rekao je da je u gužvi i da će se javiti za pola sata. Tih pola sata traje do danas. Priznajem da me to u priličnoj mjeri rastužuje. Osjećam da bih još mogao pripomoći, imam toliko svježih ideja…

Karamarko: Puca njemu prsluk za tvoje ideje, Vlado. Tu i tamo te pusti da se naslikaš, da se izložiš kao arheološki ostatak izvorne partije, i ništa više od toga. Već te i neke novinarske budale, sigurno njegovi plaćenici, zovu pračovjekom HDZ-a.

Šeks: Mene to jako, jako žalosti. A svježe ideje mi nadiru, toliko bih još mogao pridonijeti…

Brkić: A ti si, Tomo, sljedeći od nas na redu.

Medved: Zašto ja?

Brkić: Zato što si autentični hadezeovac. Plenković te zasad koristi da amortizira nezadovoljstvo članstva. Služiš mu kao duda varalica. Jednog dana ćeš se samo probuditi i shvatiti da osim tebe nema ni jednog člana HDZ-a među ministrima. Bit ćeš posljednji Meksikanac.

Šeks: Mohikanac.

Brkić: Dobro, svejedno. Mohikanci ili „neka druga grupacija“, isti kurac. Glavno da nisu hadezeovci!

Medved (zamišljeno): Pa sad, kad tako izložite stvari, ima tu nekog vraga…

Šeks (zamišljeno): Jest, zvuči logično, što me dosta deprimira…

Karamarko: Samo je jedno pitanje ovdje važno – za koga radi Andrej Plenković?

Konobar lakim korakom dolazi do stola s novom rundom na pladnju.

Konobar (spuštajući krigle na stol): Kuća časti!

Medved (šeretski): A što kuća misli o premijerovim zadnjim kadrovskim akvizicijama? O Paladini i Đilkošu?

Konobar: Ovima što nisu članovi HDZ-a? Isto što i cijela Hrvatska.

Šeks: Što misli cijela Hrvatska?

Konobar: Nakon što je, poslije više pokušaja, ustanovljeno da u Hrvatskoj HDZ ne može biti poražen na izborima, smišljen je demonski plan: da se uz pomoć HDZ-ove pobjede na izborima HDZ smakne s vlasti. Izvršitelj specijalne operacije je briselski agent Andrej Plenković.

Karamarko: Eto ti. Glas naroda.

Šeks: Sad sam se sjetio… „Uvrede i podmetanja“, tako se zove kolumna onog nitkova!

Medved: Kojeg nitkova?

Šeks: Namjerno nas nalijeva besplatnim pivom da pljujemo po stranačkom predsjedniku! To mu je stara taktika.

Brkić: Pa šta onda?

Šeks: To kod mene ne pali, gospodo. Taman sam bio zamrzio Andreja, a sad mi je opet mio. Zbogom!

Pračovjek ustaje, stavlja šešir i vojničkim korakom odlazi iz birtije. Ostali nijemo gledaju za njim, uključujući konobara.

Medved: Šta je ovo bilo?

Brkić: Rekonstrukcija Vlade.

(Portal Novosti, Foto: N1)