Naziv projekta

Rekonstitucija institucije Predsjedništva Bosne i Hercegovine i promjena izbornih normativa u skladu s tim.

Suhi sažetak

Umjesto da, kao predstavnici triju konstitutivnih naroda, u Predsjedništvu BiH sjede po jedan Bošnjak, Srbin i Hrvat, kao što je sada slučaj, u tom bi tijelu političke vlasti trebali stolovati Antibošnjak, Antisrbin i Antihrvat.

Antibošnjaka, Antisrbina i Antihrvata koji će biti članovi Predsjedništva BiH biraju punoljetni Bošnjaci, Srbi i Hrvati s pravom glasa na teritoriju Bosne i Hercegovine, u duhu solidarne i bratske netrpeljivosti.

Opći okvir

Predsjedništvo BiH, na način kako ono danas funkcionira, služi na sramotu i državi kojom nominalno rukovodi i narodima koje nominalno zastupa. Budući da se zalažu isključivo za interese nacija koje su ih delegirale, sadašnji članovi Predsjedništva BiH predani su iznad svega međusobnim gloženjima, produbljivanju međunacionalnih neprijateljstava, podizanju barikada, kopanju rovova, raspaljivanju šovinističkih strasti i, općenito, proizvodnji društvene atmosfere koja vodi ka novome ratu.

Mimo toga, izvan javne sfere, članovi Predsjedništva BiH navodno se druže sasvim lijepo, skupa žderu, loču, terevenče, zajebavaju se, a prema nekim neprovjerenim informacijama i međusobno spolno opće. Sastavljač ovoga Projekta mišljenja je da čak i potpuno disfunkcionalna i perverzno ustrojena država kakva je Bosna i Hercegovina zaslužuje kvalitetnije vodstvo!

Problemi koje kontinuirano generira Predsjedništvo BiH naročito su došli do izražaja po izbijanju „slučaja Komšić“, kada su se hrvatski nacionalisti s pravom užasnuli što su im bošnjački nacionalisti svojim glasovima nametnuli nacionalnog predstavnika, Željka Komšića, kojeg oni ne žele.

Nema nikakve dvojbe da su pripadnici hrvatskoga naroda u BiH izborom neželjenog zastupnika u visoko tijelo vlasti grubo izigrani. Jedina veća nesreća za pripadnike hrvatskoga naroda bila bi da je za člana Predsjedništva BiH izabran kandidat kojeg oni žele, Dragan Čović, uz napomenu da veći dio hrvatskoga naroda toga nije svjestan. Kao što Srbi i Bošnjaci nisu osvijestili činjenicu da bi im, umjesto delegata koje su s puno ljubavi izabrali u Predsjedništvo BiH – Milorada Dodika i Šefika Džaferovića – neusporedivo manje nesreće, zla i bijede nanosili predstavnici koje iskreno mrze.

Ukratko, zahvaljujući postojećim nacionalističkim propozicijama, različite varijante „slučaja Komšić“, sa šarolikim etničkim predznacima, nije moguće izbjeći. Stoga je čvrsto stanovište sastavljača ovoga Projekta da ih ne treba ni izbjegavati, nego – naprotiv – proširiti i konzumirati u što obilnijim obrocima. Drugim riječima: „slučaj Komšić“ prestat će biti relevantan kada se osigura njegova hipertrofija i ravnopravna raspodijeljenost na sve nacionalne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Tehnička izvedba

Svakom građaninu Bosne i Hercegovine, koji se po svome nacionalnom opredjeljenju osjeća Srbinom, Bošnjakom ili Hrvatom, na izborima za članove Predsjedništva BiH trebalo bi biti uskraćeno pravo da svoj glas dodijeli kandidatu koji pripada istome narodu kao i on. Zauzvrat, bilo bi mu omogućeno da, umjesto jednoga, koristi dva izborna glasa (čime bi se udvostručila njegova demokratska prava!), i to na način da ih po nacionalnom ključu ravnopravno rasporedi na kandidate drugih dvaju konstitutivnih naroda, onih kojima predmetni birač ne pripada.

Konkretno, dakle: Bošnjak će, nakon što mu je stornirano pravo glasanja za Bošnjake, imati slobodu dati po jedan glas hrvatskom i srpskom kandidatu, Hrvat srpskom i bošnjačkom, Srbin bošnjačkom i hrvatskom, a ostale ko jebe.

Ovo „ko jebe“ navedeno je iz zabavnih razloga, da ovaj Prijedlog učinimo malo interesantnijim. U stvarnosti, građani BiH ostalih nacionalnosti, umjesto dvostrukoga, imali bi pravo trostrukoga glasa, uz obavezu da te glasove ravnopravno rasporede na kandidate triju većinskih i konstitutivnih naroda.

Vrijedi razmisliti o tome da se, u znak podrške njihovu nacionalnom simbolu, Židovima omogući šesterostruko pravo glasa.

Očekivani ishodi

Oslonimo li se na dosadašnja iskustva, više je nego vjerojatno da će većina Hrvata, Srba i Bošnjaka u BiH, kada se na dan demokratskih izbora zateknu na biračkome mjestu, ukazivati povjerenje kandidatima za koje vjeruju da pripadnicima ostalih dvaju naroda idu ponajviše na kurac.

Konkretno, dakle: Srbi i Hrvati će za člana Predsjedništva BiH izabrati Bošnjaka kojeg Bošnjaci preziru, Hrvati i Bošnjaci Srbina kojeg Srbi mrze, a Bošnjaci i Srbi Željka Komšića. U potonjem slučaju, primjerice, Hrvati će se s pravom osjećati izigranima, no u isto vrijeme će imati demokratsku mogućnost ostalima uzvratiti istom mjerom: sada su pravila igre naštimana tako da se izigranima osjećaju svi.

Ukratko, sasvim je izvjesno da bi, uz novu inovativnu izbornu regulativu, mjesta nacionalnih predstavnika u Predsjedništvu BiH zauzimali prononsirani nacionalni izdajnici, i to bez iznimke!

Triling nacionalnih izdajnika u najvišem tijelu državne vlasti već je sam po sebi konceptualno uzbudljiva pojava, a ako se i ne pokaže osobito uspješnim, sigurno je da neće lučiti tako porazne rezultate i širiti tako kataklizmičke perspektive kao što je to sada slučaj.

Moguće je, naravno, da se i nakon ovako provedene izborne procedure u Predsjedništvu BiH zatekne poneki mamlaz i krvopija poput Milorada Dodika, no takav barem neće moći reći da tu ordinira i proizvodi destrukciju „u ime srpskog naroda“, pošto ovaj za njega nije glasao. Općenito govoreći, vrlo je teško steći legitimnost i karizmu nacionalnog vođe kada te biraju dušmani.

Vjerojatno je, s druge strane, da će Bošnjaci, Hrvati i Srbi zastupniku svoje nacije u Predsjedništvu BiH svakodnevno psovati majku, ali je razumno očekivati da mu se, zbog očiglednih razloga, barem neće najebati bošnjačke, hrvatske ili srpske majke. Ovaj Projekt predviđa politiku malih koraka: krećemo od pridjeva, kako bismo kroz dogledno vrijeme doprli do glagola i imenica.

Kada prosječan balkanski karijerist shvati kako šansu da se dokopa visoke političke funkcije ima, na primjer, samo onaj Srbin koji udovoljava interesima Bošnjaka i Hrvata (također i Bošnjak, također i Hrvat), te se u predizbornome ciklusu snishodljivo udvara narodima kojima osobno ne pripada, realno je očekivati da se tako nastavi ponašati i nakon što osvoji vlast, jer će u protivnome (pokaže li se da se uoči izbora samo mimikrirao, da bi nakon toga umjesto nacionalne izdaje prakticirao nacionalnu privrženost) izgubiti svaku osnovu za osvajanje sljedećeg mandata. Pobješnjeli elektorat će ga zasluženo zgaziti.

Predsjedništvo BiH kroz koje Bošnjak, makar i silom prilika, titra jaja Srbima i Hrvatima, Srbin Hrvatima i Bošnjacima, a Hrvat Bošnjacima i Srbima – ne zvuči li to prokleto okrepljujuće?

Za one građane hrvatske, srpske ili bošnjačke nacionalnosti koji nemaju poriv pristupiti izborima s motivom da preostale dvije nacionalne zajednice što kvalitetnije zajebu – pa im je utoliko i sama metoda demokratskog verificiranja članova Predsjedništva BiH kakva se zagovara ovim Projektom zazorna ili čak odurna – imamo važnu obavijest: izbori nisu obavezni.

Ili: glasaj po savjesti, mizerna manjino!

Polazišna načela

Cilj ovoga Projekta nije da iskorijeni neprijateljstva među narodima u Bosni i Hercegovini, već – nasuprot tome – da mudrijim političkim korištenjem postojećih antagonizama umanji društvenu štetu kojima ovi tendiraju.

Nacionalne podjele trebaju biti prevaziđene metodom produbljivanja nacionalnih podjela!

Sveprisutni nacionalizam valja poraziti zaoštravanjem njegovih kriterija, kako bi ovi nakon stanovitoga roka dobili prihvatljive parodijske oblike.

Općepoznato je da Hrvati, Srbi i Bošnjaci – ne samo oni u Bosni i Hercegovini, već i šire – spadaju među najgluplje narode na svijetu. Stoga im je potreban iznimno dug period da se u pogledu vlastite sudbine dozovu pameti. Mnogo je bolje da razdoblje te tranzicije protekne u atmosferi političke lakrdije, nego ratnoga razaranja, plača majki, logora i masovnih grobnica.

Sastavljač ovoga Projekta rukovođen je dubokim mislima koje je irski suverenist Stuart O’Neill Jr. početkom prošloga stoljeća izrekao na sjednici Komiteta radikalnog oslobođenja: „Ako ovaj narod želi da jede govna, tko smo mi da mu to uskratimo? Naše je samo da spriječimo krvoproliće!“

Ideološka pozadina

Namjera je ovoga Projekta, osim što će pripitomiti svakodnevni politički život, da afirmira nacionalnu izdaju kao koristan i odgovoran vid društvenoga angažmana.

Historijsko iskustvo potvrđuje da su nacije sretnije kada su lišene ljubavi svojih predvodnika. Nacije imaju šansu za spasenje tek kada bivaju istrgnute iz ralja političkih vođa koje se u njih zaklinju. Nije znanstveno utemeljeno tražiti etimološku bliskost između riječi „zakleti“ i „zaklati“, ali je preporučljivo.

Pozor: ljubav prema vlastitome narodu može biti bezgranična koliko i ambis!

Nacionalno orijentirani domoljubi su neusporedivo veće štetočine od nacionalnih izdajnika. Izdajom se naciji ne može nanijeti ni približno toliko nesreće, zla i bijede koliko neumjerenim obožavanjem. Izrodi su, najkraće rečeno, nacionalni heroji nepriznata statusa.

Isto vrijedi za sve oblike etnički i plemenski konstruiranih fikcija, kao što su Domovina, Tradicija, Preci, Identitet, Opanci i sl. Sastavljač ovoga Projekta rukovođen je dubokim mislima koje je Samuel Johnson Hr. izrekao prije spavanja: „Uslijed prevelike ljubavi prema domovini, narod obično završi na kupusu i grahu. Patriotizam je posljednje utočište pasulja.“

(Priča da mu je supruga na to dobacila „Samuele, ne prdi!“ bez sumnje je tendenciozno smišljena legenda koju ovom prilikom najodlučnije odbacujemo.)

Usputna napomena

Onima koji smatraju da konstruktivna sabotaža nacionalnog zastupništva u Predsjedništvu BiH, kakva je predviđena ovim Projektom, predstavlja udar na nacionalni identitet, možemo poručiti da Predsjedništvo BiH nije folklorno društvo. Folklorna društva su, uzgred budi rečeno, organizacije u okviru kojih većina pleše kako manjina svira, pa se dakle – budući da svi nose iste narodne nošnje – radi o kostimiranim modelima izrabljivanja.

Usputna napomena br. 2

Rekonstitucija institucije Predsjedništva BiH i promjena izbornih normativa u skladu s tim, može se smatrati eksperimentalnom fazom ovoga Projekta, a nakon što dobrobit i prednosti cijele zamisli budu potvrđeni u praksi, neće biti opravdanog razloga da se isti obrazac po hitnome postupku ne primjeni i na ostala tijela vlasti čiji se demokratski legitimitet ovjerava izborima.

Pokušajte, dakle, zamisliti sastav parlamenta koji bi po ovdje izloženoj matrici bio izabran i navalite na burek. Ili, ako vam je tako lakše, pogodite u koju bi ludnicu Milorad Dodik bio otpremljen da se takvo što zbije.

Poruka od našeg sponzora

Kada ljudsko biće sa sveukupnošću svoje građanske egzistencije biva svedeno na Hrvata, Srbina ili Bošnjaka, to je mali korak za čovjeka, ali veliki za nečovječnost.

(Tačno)