Američki vojni udar u Venecueli, izveden u prvim danima 2026. godine, presedan je koji je šokantno uveo svijet u nova pravila igre. Istovremeno, pitanje Grenlanda je trenutno najveći izazov budućnosti NATO-a koji više neće uživati staro povjerenje među svojim članicama i koji je zreo za reformu, ocijenio je u razgovoru za Portal ETV politikolog i novinar Boris Varga.

On upozorava da bi Crna Gora, zbog ranijeg nepovjerenja američkog predsjednika Donalda Trampa prema njoj, mogla biti ruska meta unutar NATO-a, ali i da trenutna pozicija lidera u evropskim integracijama predstavlja ohrabrujući signal u nestabilnom i neizvjesnom globalnom okruženju.

Varga je za naš portal analizirao posljedice ključnih globalnih događaja iz 2025. godine i bezbjednosnim izazova u 2026, odnosno američkoj intevenciji u Venecueli, krizi i mogućoj transformaciji NATO-a, ratu u Ukrajini, globalnoj podjeli svijeta na zone interesa velikih sila, kao i o bezbjednosnim rizicima za Zapadni Balkan, ulozi Rusije i opstanku projekta „srpskog sveta“ u novim geopolitičkim okolnostima.

Grenland najveći izazov

Drugi ulazak u Bijelu kuću Donalda Trampa i nova međunarodna politika SAD-a su, smatra Varga, jedni od glavnih događaja 2025. godine.

„Događaje iz 2025. godine nemoguće je sagledati van onoga što se dogodilo u Venecueli u prvim danima 2026. godine. Dok je svjet još drijemao poslije novogodišnjeg slavlja, američki vojni udar u Venecueli napravio je presedan i šokantno uveo svijet u nova pravila igre. Tramp je u tom kontekstu ponovio i američke pretenzije prema Grenlandu, što se sada nedvosmisleno može razumjeti kao prijetnja“, kazao je Varga.

Prema njegovom mišljenju, intervencija SAD u Venecueli i otmica predsjednika Nikolasa Madura rekontekstualizuje prošlu godinu i ukazuje na globalne trendove u 2026. godini.

„To je međunarodna politika podjela na zone interesa između jakih država, prije svega SAD i Kine. To je politika sile, vrijeme jakih lidera i njihovih ogoljenih pragmatičnih interesa“, ističe on.

SAD izlaze iz desetine međunarodnih organizacija i sporazuma i moglo bi se reći, kaže Varga, da prošlogodišnji jubilej 80 godina od završetka Drugog svjetskog rata stavlja tačku na kraj jedne epohe.

„Tramp je sa novom Strategijom nacionalne bezbjednosti najavio preorijentisanje međunarodne politike SAD na kurs dopunjene Monroove doktrine, koju je sam nazvao „Donrova doktrina“, kao riječ kovanica od svog imena i imena petog američkog predsjednika Džejmsa Monroa. Trampovo tumačenje te doktrine je kontrola zapadne hemisfere, koja je podređena interesima SAD. Znači, od Grenlanada, preko sjeverne i južne Amerike do Pacfika. Sve oči su sada uperene u Arktik koji se topi i koji privlači apetite geopolitičkih interesa jakih“, ističe on.

Pitanje Grenlanda je, navodi Varga, trenutno najveći izazov budućnosti sjevernotlantske Alijanse. Bez obzira kako će se završiti rasplet sa Danskom, naš sagovornik je stava da NATO više neće uživati staro povjerenje među svojim članicama.

„Format hladnoratovskog NATO-a bio je istrošen mnogo prije početka rata u Ukrajini. Svakako je vrijeme za reformu i novi NATO. Da li će to biti samo „evropski NATO“ ili će to biti posebne evropske oružane nage, o čemu se posljednjih godina govori, svakako da će odbrana Ukrajine biti njihov prvi izazov. Zaštita Ukrajine je ujedno odbrana Zapadne Evrope. Rusija je u prvim danima 2026. nedaleko od zapadnoukrajinskog grada Lavova ispalila novu balističku raketu „Orešnik“ i to Evropa mora da shvati kao urgenciju u pronalaženju odgovora“, upozorava Varga.

Tek sad se, ističe Varga, osjećaju posljedice propusta što ranije nije napravljeno jako krilo evropskog NATO-a ili čak posebne EU vojne snage, koje bi dale odlučniji odgovor ratu u Ukrajini.

„Lideri tvrde ruke iz SAD, Kine i Rusije iako sa različitih strana, istovremeno su protivnici ekonomski, politički i vojno jake EU. Tragično je da su Tramp i njegova administracija strastveno protiv EU kao socijaldemokratskog projekta, dijeleći evropskim liderima lekcije o demokratiji, ljudskim pravima i slobodi medija. Ilon Mask i Tramp otvoreno se miješaju u politiku evropskih država i podržaju desničare, populiste i stranke koje prijete da Evropu vrate na kolosjek nekog novog fašizma„, naglasio je Varga.

Ne postoji alternativa EU

Takve okolnosti su, napominje, veliki izazov inertnoj, sporoj i često tromoj EU, te je pitanje da li će Brisel imati snage da se tim pritiscima odupre.

„Evropa će uvijek biti splet saveza ekonomskih interesa, ali bi u promjeni svjetskog okruženja EU mogla pretrpjeti određene transfromacije i promjene koje bi devalvirale humanističke vrijednosti u kojima je još Unija trenutni lider među demokratskim državama. Bez namjere da se idealizuje često kontroverzan, ponekad nefunkcionalan i glomazan birokratski aparat u Briselu, trenutno u demokratskom svijetu ne postoji alternativa EU“, tvrdi Varga.

NATO, stari ili neki novi sa evropskim vojnim snagama, za Beograd će ostati arhineprijatelj i to je, ističe naš sagovornik, skoro trajna tačka razilaska Srbije i Zapada, bez obzira kako će ubuduće izgledati EU i Alijansa.

Ulazak Crne Gore u NATO je, smatra, bio jedan od važnijih koraka proteklih decenija i Alijansa dodatno brani Podgoricu od „srpskog“ i „ruskog sveta“.

„Takođe, Crna Gora ima veću zaštitu od kineskog ekonomskog uticaja. Istovremeno, Crna Gora bi mogla biti ruska meta u NATO-u, jer se Tramp još u svom prvom mandatu veoma oštro i sa nepovjerenjem izražavao o Crnoj Gori. Trenutno je Crna Gora lider u evropskim integracijama i to je dobar signal u nestabilnom i maglovitom globalnom okruženju“, poručuje Varga.

Srbija ne odustaje od ekspanzionističke politike

Slabljenje transatlantskih veza i NATO-a neminovno će, smatra Varga, intenzivirati i ruske hibridne operacije u Evropi. Balkan je, kaže, posebna priča, budući da se od samog početka u Moskvi postkonfliktni prostor bivše Jugoslavije posmatrao kao pogodno tlo za „drugi evropski front“.

„Srpski svet“ će, navodi on, živjeti čak iako SAD i EU uspiju da protjeraju Rusiju sa Zapadnog Balkana.

„Ne po svaku cijenu oružjem, rupa na karti EU je za Rusiju već uspjeh. „Srpski svet“ je takođe veliki ruski uspjeh na Zapadnom Balkanu i predstavlja revanšistički obnovljeni projekt poražene ideje „velike Srbije“. „Srpski svet“, koji je pravljen po uzoru na „ruski svet“, mogao bi postati opasna politička agenda u slučaju velikih globalnih promjena“, ističe sagovornik Portala ETV.

On konstatuje da Srbija nikad nije odustala od ekspanzionističke politike prema Crnoj Gori, BiH, Republici Srpskoj i prema Kosovu, dodajući da zabrinjava činjenica da u toj zemlji ne postoji alternativa nacionalističkoj ideologiji.

„Zato Aleksandar Vučić uspijeva deceniju i po da uz prevare i pokradene izbore apsolutistički vlada zemljom. Opozicija, aktualni studentski i građanski protesti takođe su u svojoj suštini novi patriotizam, ali stari nacionalizam. Oni imaju sličan stav kao Vučić u vezi NATO-a, Kosova, zločinima i politici prema regionu“, ocjenjuje Varga.

Trampova doktrina

Upravo u širem kontekstu slabljenja transatlantskih veza, o kojem govori Varga, treba posmatrati i promjenu američke spoljnopolitičke paradigme, oličene u Trampovoj doktrini, čije se posljedice ne zadržavaju samo na NATO-u, već duboko zadiru i u politiku proširenja Evropske unije.

„Trampova doktrina ne slabi samo transatlantske veze, već i program proširenja EU na Istok Evrope i Zapadni Balkan. EU je nakon izbijanja rata u Ukrajini državama Istočnog partnerstva – Ukrajini, Moldaviji i Gruziji – ponudio kandidature i pregovorni proces kao određenu vrstu političke i ekonomske zaštite. Moglo bi se to nazvati i kompenzacijom za bespomoćnost Brisela što ih ne može direktno zaštititi od ruske agresije“, istakao je Varga.

Promjena američke politike, dodaje on, mogla bi da pogazi kompletan program Istočnog partnerstva EU.

„Gruzija je već u orbiti Rusije i ubrzano se udaljava od eurointegracija. Moldavija je tokom prošle dvije izborne godine bila pod velikim pritiskom Kremlja, ali je uspjela da odbije ruski politički uticaj. Predsjednica Maja Sandu izjavljuje kako bi podržala pripajanje Moldavije susjednoj Rumuniji. Bezbjednost Kišinjeva direktno zavisi od situacije na ukrajinskom frontu, jer je u separatističkom kraju Pridnjestrovlju ruska baza koja preko noći može postati aktivni dio novog istočnoevropskog fronta“, navodi Varga.

Svijet u fazi totalnog naoružavanja

Vargina upozorenja o ugroženom istočnom partnerstvu EU dobijaju dodatni značaj ako se uzme u obzir rat u Ukrajini, koji redefiniše međunarodnu bezbjednost i stavlja fokus na odbranu.

Naš sagovornik konstatuje da rat u Ukrajini traje već duže od Drugog svjetskog rata, bez jasnih naznaka za mir.

Svijet je ušao u fazu totalnog naoružavanja. Od dugogodišnjeg stanja koje opisuje pojam „bezbjednost“, prešlo se, navodi Varga, u paradigmu „odbrane“.

„Putinovo ratovanje u Ukrajini treba gledati očima imperijalne Rusije, čijim se interesima i orijentiše ruski predsjednik. Izmijenivši Ustav Ruske Federacije i pripojivši četiri ukrajinske oblasti i Krim, ruski predsjednik je obnovio ruski imperijalizam. Putin je u tom kontekstu trenutno gubitnik, jer osim Krima nije uspio da u potpunosti kontroliše ni jedan od preostala četiri regiona. I tu svi mirovni pregovori padaju u vodu, ma koliko ubjedljivo sve to zvučalo u medijima“, ocijenio je Varga.

On navodi da rat u Ukrajini od samog početka nije bio regionalni. Iza tog sukoba stala je Kina i lično njen lider Si Đinping pružajući političku, ekonomsku i posrednu vojnu podršku Rusiji.

Upravo Kina, kaže Varga, najviše benefitira od svega što je izazvao rat u Ukrajini i ona jedina, smatra politikolog, može da obuzda Putina koji joj je trenutno u vazalski podređen.

Sa druge strane. Trampova igra podilaženja Putinu je, prema riječima našeg sagovornika, pridobijanje ruskog lidera ne samo da zaustavi rat i potpiše mirovni sporazum, već da se Rusija uz ogromne lične interese na način carskih pogodbi izvuče iz zavisnosti od Kine.

„Američki predsjednik je sahranio stari svjetski poredak uspostavljen od Drugog svjetskog rata i u ovoj novoj situaciji ukrajinski analitičari se pribojavaju da bi Ukrajina mogla postati dio nagodbe Trampa i Putina, u kojoj bi ona djelimično ili cijela ušla u sferu ruske zone interesa. Djelimično je to već u praksi, jer mirovni plan je najsporniji oko teritorija Donbasa koje Rusija želi po svaku cijenu. Već duže vrijeme se nezvanično smatra da su SAD spremne da popuste Rusiji u vezi Donjecke i Luganske oblasti, a i Kijev je pristao da se zamrzne trenutna linija konflikta, samo kako bi se postigao mir koji je najneophodniji iscrpljenim i trenutno bukvalno smrznutim Ukrajincima. Oni sve to plaćaju svojom krvlju. Krvlju rat plaćaju i Rusi, ali su agresorska sila i Putin ne mari koliko će ih poginuti„, kazao je Varga.

Međutim, konstatuje da se u mirovnim pregovorima ne govori o Hersonskoj i Zaporižskoj oblasti koje je takođe ruski predsjednik upisao u Ustav Ruske Fedracije.

„Možda se napravi neka pauza, potpiše neko primirje kao 2015. godine u Minsku nakon aneksije Krima i hibridnog rata u Donbasu. Ali, zadatak nije izvršen i ekspanzija će se nastaviti nakon određenog vremena. Govoreći pomenutom logikom imperije, Putin je milionskom brojkom ruskih žrtava na ukrajinskom frontu već sada ostavio krvavi zavjet svom narodu i budućim liderima da je odustajanje od Ukrajine – izdaja„, naglasio je Varga.

Što može zaustaviti Putina

On smatra da prisustvo stranih vojnika, a posebno zapadnih instruktora ili baza nije nikakva garancija mira u Ukrajini.

„Rusija je već pogazila obaveze iz Budimpeštanskog memoranduma iz 1995, kada se Kijev odrekao svog nuklearnog arsenala, zatim je Putin prosto bacio pomenuti Minski mirovni sporazum iz 2015. godine“, podsjeća Varga.

Dvije stvari će, prema njegovom mišljenju, zaustaviti Putina od daljeg osvajanja Ukrajine.

„Prvo, vojni poraz ili unutrašnja kriza u Rusiji. Drugo, ukoliko Moskva prihvati novu globalnu doktrinu i barem privremeno zaustavi ratovanje, s tim da umjesto ukrajinskog regiona dobije Gruziju i sve do turske zone interesa na južnom Kavkazu. Rusija možda osvaja pojedina sela i mjesta duž ukrajinskog fronta, ali ona je i globalni gubitnik. Moskva je izbačena iz Azerbejdžana i Nagorno Karabaha. Izgubila je važan uticaj u Siriji, na Bliskom istoku i u Venecueli. Kina preuzima uticaj u bivšim sovjetskim republikama Centralne Azije. Paradoks ovog rata je da zaglavljena Moskva u ratu u Ukrajini odgovara kako njenim najvećim neprijateljima, tako i najbližim saveznicima, a mnogi bi imali velike koristi od propasti Rusije“, ocijenio je Varga.

Rat u Ukrajini i promjena globalne paradigme međunarodnih odnosa ne može zaobići Zapadni Balkan. To je, navodi Varga, prije svega bezbjednosno fragilan region koji se već decenijama ne može stabilizovati i integrisati u EU.

Faktički, to je region između Beograda i Tirane, centara koji bliske države vuku u dva različita pravca. Godinama Zapad zatvara oči na činjenicu da Srbija od dolaska na vlast Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke podriva eurointegracije Zapadnog Balkana, posebno Crne Gore, BiH i Kosova. Srpski nacionalizam ne vidi sebe kao dio ujedinjene Evrope, a „svi Srbi“ ne vide sebe „u jednoj državi“ – u EU.

Tirana je, kaže, sasvim suprotna priča. Albanija je među državama sa ogromnim evroentuzijazmom.

„Kosovo čuva snage Alijanse, susjedne države Sjeverna Makedonija i Crna Gora su članice NATO-a, a šira albanska zajednica vidi EU kao rješenje svog političkog zajedništva. Međutim, nepoznato je kako će se nova svjetska doktrina odraziti na albanske nacionaliste koji se zalažu za „veliku Albaniju“ – kazao je Varga.

Bliski istok – zona ukršatanja interesa

Dok Varga upozorava na nove rizike u svijetu i fragilnost Zapadnog Balkana, istovremeno napominje da slična geopolitička kompleksnost i sukobi interesa ne jenjavaju ni na Bliskom istoku, gdje rat u Gazi i rivalitet velikih sila dodatno testiraju međunarodni poredak i sposobnost Zapada da uspostavi jedinstvenu politiku.

„Rat u Gazi bio je prvi pokušaj relativizacije Putinovih zločina i pomjeranje svjetskog fokusa sa Ukrajine. Prekid vatre u Gazi nije nikakvo trajno rješenje, već je zaustavljeno razaranje, patnja i stradanje civila. Izrael je ključni saveznik SAD na Bliskom istoku, trenutno sa važnom ulogom u rušenju režima u Iranu. Međutim, poslije niza priznavanja Palestine, posebno među zapadnim državama, pitanje je vremena kada će ta tema morati da se riješi“, istakao je on.

Zapadni lideri su podijeljeni i oko priznanja Palestine. Trampova i Bajdenova podrška režimu Benjamina Netanjahua ne predstavlja samo dodatno srozavanje Sjedinjenih Američkih Država, već i, naglašava Varga, potpuno urušavanje relativno novog i veoma krhkog međunarodnog poretka pravde.

„Nikada nije postojala međunarodna politika jednog aršina. Bliski istok ostaje mjesto gdje će se i dalje ukrštati zone interesa, bez obzira na nadolazeći poredak podjele uticaja“, zaključuje Varga.

Nadolazeći svijet jakih lidera i neslobodnih država

Govoreći o bezbjednosnim rizicima u 2026. godini, Varga kaže da istraživanje o globalnom stanju demokratije posljednjih godina upozorava na uspon autoritarnih tendencija u svijetu.

Demokratija, navodi on, prolazi kroz više svojih kriza, od nefunkcionalnosti i populizma, do sve većeg ograničavanja ljudskih prava i slobode govora. Autokratije su kratkoročno prividno efikasnije, čime, kako kaže Varga, manipulišu lideri tvrde ruke.

„Teoretičari su upozoravali prvo na sukob civilizacija, onda na novi konflikt između demokratija i narastajućeg neototalitarizma. Praksa sve više ukazuje da velike sile postaju lični režimi, a demokratija u 21. vijeku ostaje bez svog jakog globalnog igrača, što su bile SAD. Znači nadolazeći svijet jakih lidera i neslobodnih država“, ističe on.

Simbolična je, kaže, i upozoravajuća filozofija onoga što je svijet dobio na jubilej pobjede nad fašizmom i nacizmom.

„Uloge su preokrenute, Rusija je od oslobodioca postala agresor, sa svim elementima fašizma. Vlada Izraela je između etničkog čišćenja i genocida, za šta bi trebalo da odgovara pred međunarodnim sudom. SAD kuju imperijalne planove, u čemu će ih sigurno slijediti Kina“, ocijenio je Varga.

On napominje da treba imati na umu da su ti gvozdeni lideri ograničeni mandatima u Americi ili samo životnim vijekom u Kini.

„Govoreći trivijalnim jezikom, to nisu mladi političari poput Kaje Kalas, Gabrijela Borića ili pak Volodimira Zelenskog, već je tu kambek 20. vijeka sa mačo tradicionalistima – Donald Tramp ove godine puni 80, a Si Đinping je prekoračio 70. Ako žele napraviti, kako najavljuju, epohalne promjene moraće to uraditi već od ove godine“, zaključio je Varga u razgovoru za Portal ETV.

Tamara Klikovac (Portal ETV, foto: Autonomija)