Međunarodni naučni skup „Hrvatska ćirilična baština“ održava se danas u Zagrebu povodom 500. godišnjice štampanja prve hrvatske knjige na ćirilici, „Dubrovački ćirilski molitvenik – Od blažene gospođe ofičje“, javila je agencija Hina.

Skup se održava u Hrvatskoj akademiji znanosti i umetnosti (HAZU), i trajaće dva dana. Na njemu će danas i sutra izlaganja imati 25 stručnjaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Predsednik HAZU akademik Zvonko Kusiće naveo je u pozdravnom govoru da je hrvatska ćirilična baština „svesno ili podsvesno bila potiskivana“.

Prema njegovim rečima, tim pismom se pisalo od 11. do 18. veka u Dubrovniku, Poljičkoj Republici, Slavoniji, a njime su se služili i bosanski franjevci i hrvatski protestantski pisci.

Akademik Tomislav Raukar je ukazao da se kulturno bogatstvo hrvatskog srednjovekovlja najbolje očitava u „sintagmi akademika Eduarda Hercigonje o tropismenoj i trojezičnoj hrvatskoj kulturi“.

Neki od govornika su isticali da se hrvatskom ćiriličnom baštinom danas više bave inostrani nego domaći istraživači.

Sekretar Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje Željko Jozić izrazio je nadu da je ovaj skup – vraćanje duga jednom „poprilično zanemarenom hrvatskom pismu“.

Prema rečima predsednika Odeljenja za filološke nauke, akademika Augusta Kovačeca, hrvatska kultura je bila pod uticajem zapadnih i istočnih kulturnih uticaja, što joj je, kako je ukazao, omogućilo da održava plodotvorne odnose s okolnim kulturama.

„Isto onako kako je glagoljica dobila svoj karakterističan hrvatski oblik, tako je i ćirilica, odnosno arvacko pismo ili bosančica imala svoje karakteristične grafičke oblike“, rekao je Kovačec i ocenio kako hrvatska ćirilica veže Hrvatsku „uz pismenost Bosne i Hercegovine i uz pismenost slovenskih naroda istočne i vizantijske kulture“.

Akademik Stjepan Damjanović je ukazao da je od od 11. do 18. veka na velikim delovima hrvatske teritorije stanovništvo svoje kulturne potrebe izražavalo i ćirilicom.

„Već na srednjovekovnim kamenim spomenicima i to na krajnjem hrvatskom severozapadu nije redak slučaj da se mešaju glagoljica i ćirilica“, rekao je Damjanović i dodao kako posle takvih slede i epigrafi na kojima se nalaze samo ćirilična slova.

Napomenuo je kako su popovi glagoljaši po pravilu dobro znali i ćirilicu i ukazao da se obično govori o tri podvrste hrvatske ćirilice – dubrovačkoj, bosanskoj i srednjodalmatinskoj.

Damjanović je rekao da se ćirilica upotrebljavala i u drugim hrvatskim sredinama „jer sve što je u Slavoniji za vreme turske vlasti pisano hrvatskim jezikom pisano je – ćirilicom“.

„Važnu deonicu te pismenosti ostvarili su bosanski franjevci svojim pisanim i štampanim delima“, kazao je Damjanović i dodao da su i hrvatski protestanti hrvatskom ćirilicom štampali osam knjiga.

Akademik Anica Nazor je ukazala da se u predgovoru „Molitvenika“, u izdanju Srpske kraljevske akademije iz 1938. godine ova knjiga svrstava u srpsku tradiciju, ali da se ipak ističe da je „Molitvenik“ napisan zapadnom ćirilicom, koju su redovno upotrebljavali katolici i muslimani.

(Beta)