Od 2002. do septembra 2010. neuspešnim je proglašena privatizacija u 595 firmi, što je oko 26 odsto ukupno privatizovanih privrednih subjekata, podaci su Privredne Komore Srbije. Oni govore da je u Vojvodini najviše raskinutih ugovora, a zatim u regionu Niša, Kraljeva, Beograda i Kragujevca.
Od ukupno 210 poništenih privatizacija u Vojvodini, samo osam je prodato tenderski, sve ostalo aukcijom, a u trenutku promene vlasništva u njima je radilo oko 20.000 ljudi. U Vojvodini je proglašen nevažećim čak i najjeftiniji ugovor, vredan svega četiri hiljade dinara.
Prema rezultatima istraživanja Saveta za borbu protiv korupcije, osnovni uzroci za raskidanje ugovora o obavljenoj privatizaciji su: nepopisana ukupna imovina privatizovane firme, promena delatnosti preduzeća protivno odredbama ugovora o privatizaciji, neredovno plaćanje rata, neispunjavanje obaveza iz investicionog i socijalnog programa i prodaja imovine posle privatizacije.
Loše privatizacije i gašenje industrijskih centara ostavile su u pustoš nekim delovima Vojvodine, naročito u Banatu, a podaci iz prve socijalne karte koju je napravilo Ministarstvo rada i socijalne politike, pokazali su i javno ono što se već zna, da je malo vojvođanskih kuća u kojima bar jedno nije ostalo bez posla.
Trenutno je u Vojvodini 203.000 nezaposlenih, što je 20 odsto ukupnog broja stanovništva Pokrajine, a to znači da je svaki peti radno sposoban bez radnog mesta, što nikada bilo nije. U isto vreme, najmanju prosečnu platu u Srbiji prima Plandište koja je za oko 20.000 dinara manje od prosečne plate u Srbiji od 38.839 dinara.
(Autonomija.info)


STUPS: Telohranitelji