Skip to main content

U Srbiji nema ko da povuče ručnu

Građani 19. јан 2012.
8 min čitanja

Histerija je blaga reč za reakciju srbijanskih medija, zvaničnika i javnih ličnosti na tekst crnogorskog književnika Andreja Nikolaidisa. Mržnja prema „inovernima“, koja je ovde konstanta, s vremena na vreme doživi klimaks. Niko se od svih onih koji reaguju, kukaju i viču nije dosetio da bi recimo trebalo pročitati to što je Nikolaidis napisao. Iskorišćena je činjenica da je Nikolaidis savetnik predsednika crnogorskog parlamenta, mada to nema nikakve veze sa ovim tekstom, da se artiljerijski sinhonizovano napadne Crna Gora.

Prenosimo tekst podgoričke „Pobjede“ o celom slučaju:

Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija (MVPEI) Crne Gore objavilo je u srijedu da stavovi Andreja Nikolaidisa, književnika i savjetnika predsjednika Skupštine Crne Gore iznijeti u posljednjem objavljenom autorskom tekstu ne predstavljaju zvanične stavove Crne Gore.

– Ministarstvo je konstatovalo da stavovi Nikolaidisa, dobitnika evropske nagrade za književnost za prošlu godinu, u tekstu koji je objavljen 11. januara na beogradskom portalu e-novine, ni u kom vidu ne odražava zvanične stavove Crne Gore, bilo koje njene institucije niti njenih zvaničnika – saopštio je direktor Direktorata za bilateralu MVPEI Ramiz Bašić.

Dodao je da se o tome „jasno i javno, što inače kao slobodni stvaralac čini dugi niz godina, odredio i sam autor teksta, koji je razne komentare ovim povodom odbacio kao zlonamjerne“.

Saopštenje je uslijedilo dan nakon što je Srbija uputila Crnoj Gori protestnu notu u kojoj je zatražila da se naša zemlja odredi o Nikolaidisovim stavovima. Protestna nota Srbije predstavljala je krunu najnovije anticrnogorske kampanje vođene proteklih dana u Srbiji.

Smeta i roman iz 2003.

Srbija navodi da smatra „krajnje neprihvatljivim“ stavove Andreja Nikolaidisa iznijete u tekstu „Šminkanje političkog mrtvaca“ objavljenom 13. januara na portalu Analitika (zapravo prenijetog teksta „Šta je odstalo od Velike Srbije“ koji je autor objavio dva dana ranije na beogradskom portalu e-novine). „Oštar protest“ je, navodi se dalje, upućen „u cilju zaštite digniteta i interesa Republike Srbije i njenih zvaničnika“.

– Pomenuti, izrazito nepolitički, lišen mere i, u krajnjoj liniji, neetičan tekst autora koji zauzima zvaničnu poziciju u državnom sistemu Crne Gore ne samo da ne doprinose razvoju dobrih odnosa između dve susedne zemlje, već i neskriveno ohrabruje politički ekstremizam i upotrebu nasilja prema zvaničnicima Republike Srbije – navodi se u protestnoj noti.

U protestu Srbije se dalje navodi: Stavovi pomenutog autora u vezi sa Republikom Srbijom, njenom politikom i njenim predstavnicima koje on kontinuirano iznosi i sa pozicije savetnika Predsednika Skupštine Crne Gore prelaze granice razumljive i prihvatljive kritike i sukobljavaju se sa opšteprihvaženim normama koje regulišu – kako profesionalna, civilizovana i dostojna – tako i pravno dopustiva ponašanja“. Srbiju, navodi se dalje, „posebno zabrinjava upornost, permanentnost i tendencioznost koju savetnik predsednika Skupštine Crne Gore pokazuje u zluradom stvaranju negatiovne slike u medijskom prostoru obe države o Republikci Srbiji, njenim najvišim predstavnicima, a često i o samom srpskom narodu“.

Srbija ne navela da očekuje od Crne Gore da se odredi o tim stavovima.

– Propuštanjem da na odgovarajući način reaguju i zaustave gruba kršenja elementarnih standarda javne komunikacije koju čine lica u sopstvenoj službi, makar ona dolazila i od strane službenika srednjeg ranga, nadležni organi Crne Gore bi ostavili mogućnost za novo vrednovanje njenih ranije proklamovanih principa upravljenih ka razvijanju primerene međudržavne javne komunikacije i dobrih bilateralnih odnosa sa Republikom Srbijom, kao što bi, po prirodi stvari, doveli u pitanje priznato pravo Crne Gore da isto zahteva od nadležnih organa Republike Srbije u istim ili sličnim situacijama – navodi se u protestnoj noti Srbije upućenoj Crnoj Gori.

U materijalu poslatom uz protestnu notu navedeno je više citata tekstova Andreja Nikolaidisa i to:: tri teksta objavljena na bosansko-hercegovačkom portalu Žurnal info, dva objavljena na crnogorskom portalu Analitika, jedan objavljen u Pobjedi, ali i tri citata iz Nikolaidisovom romana Memezis objavljenog 2003, prije nego je bio savjetnik predjsednika Skupštine Crne Gore i čak prije nego što je autor bio državljanin Crne Gore kao i posljednji objavljeni tekst „Šta je ostalo od Velike Srbije“.

Tuk na utuk

Naša zemlja je u odgovoru navela i to da „polazeći od toga (da) MVPEI ne dijeli ocjene sadržane u noti Ambasade Srbije da su nadležni organi Crne Gore ostavili mogućnost ’za novo vrjednovanje njenih ranije proklamovanih principa upravljenih ka razvijanju primjerene međudržavne javne komunikacije i dobrih bilateralnih odnosa sa Srbijom’, niti (da) se takve ocjene i kvalifikacije mogu iznositi samo zbog činjenice da je Nikolaidis i savjetnik predsjednika Skupštine Crne Gore za kulturu i slobodu javnosti“.

MVPEI Crne Gore još navodi da „iskazuje žaljenje zbog nesporazuma i potrebu za njegovim prevazilaženjem u duhu razumijevanja i dobrosusjedske saradnje, potvrđujući još jednom da je Crna Gora do kraja privržena razvoju prijateljskih i dobrosusjedskih odnosa sa Srbijom, u duhu zajedničkih strateških evropskih ciljeva“.

– Na to nas upućuje i međusobno ne tako davno iskustvo kada je Crna Gora, u dobroj vjeri i sa razumijevanjem prihvatala pojašnjenja zvaničnog Beograda u slučajevima grubih i uvredljivih izjava o crnogorskoj naciji, Crnoj Gori i pojedinim njenim zvaničnicima, koji su dolazili iz nekih kabineta najviših zvaničnika Srbije, ali i akademskih, medijskih i drugih krugova – navodi se u odgovoru Ramiza Bašića, direktora Direktorata za bilateralne poslove MVPEI Crne Gore.

Igra žmurke

Sam proces uručivanja protestne note Srbije Crnoj Gori ukazao je na to da su obje strane znale šta slijedi. Najprije je još prije nekoliko dana jedan medij sa sjedištem u Crnoj Gori koji se godinama finansira iz Beograda ne samo nezvanično već i javnim i u Srbiji publikovanim donacijama Vlade Srbije, objavio da će zvanični Beograd uputiti protestnu notu Crnoj Gori. Oštre kritike na račun autora teksta iznijeli su istog dana i dva crnogorska političara iz dviju manjih političkih stranaka i to onih koje su, prema izjavama više srpskih poslovnih ljudi, direktno finansiraju iz Srbije. Ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Milan Roćen izjavio je dan kasnije da smatra da do toga neće doći. Beograd je u utorak informisao svoje medije i političke pulene u Crnoj Gori da je tog dana uputio našoj zemlji protestnu notu.

Upućivanju protestne note, međutim, prethodila je diplomatska igra iz koje je naša zemlja izašla kao pobjednik. Nakon što je Beograd preko marionetskih političara i medija u našoj zemlji najavio da će izraziti protest naša diplomatija je ozbiljno razmatrala i varijantu da odbije da primi protestnu notu – što je potez poznat i moguć u diplomatiji. Srbija je, naslutivši ili možda saznavši za takvu mogućnost odlučila da, kako bi izbjegla odbijanje note, spusti protest na niži nivo i da umjesto da notu uruči ambasadoru Crne Gore u Srbiji Igoru Jovoviću to učini u Podgorici. Zatražen je sastanak u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Crne Gore. Budući da ambasador Srbije Zoran Lutovac nije u Crnoj Gori protestnu notu bi uručio diplomata nižeg ranga. Nakon informacije da će otpravnika poslova Srbije, kako je to u diplomatiji običaj, primiti službenik nižeg ranga od zvaničnika koji bi primio ambasadora, Srbija je odlučila da protestnu notu ne uruči već da je pošalje redovnom poštom.

Srbija je u međuvremenu pozvala našeg ambasadora u Beogradu u svoje Ministarstvo inostranih poslova. Tamo mu je saopšteno da je Srbija poslala Crnoj Gori protestnu notu.

Protestne note samo sa Srbijom

Crna Gora od obnove nezavnisnosti nije uručivala protest ni jednoj zemlji osim Srbiji, niti je od neke države osim Srbije dobijala proteste.

Crna Gora je do sada uručila Srbiji dvije protestne note – jednu 10. marta 2011. zbog dokumenta Vlade Srbije – Strategije odnosa prema dijaspori i Srbima u regionu i drugu 4. novembra ove godine zbog stavova iznijetih u dopisu upućenom Evropskom sudu u Strazburu u kojem se negira crnogorski narod i crkva. U oba slučaja ocijenjeno je da je riječ o zadiranju u unutrašnje poslove naše zemlje. U prvom slučaju – kada je riječ o Strategiji – iz istih razloga je Srbiji protestnu notu uručila i Hrvatska.

Ovo je drugi protest Srbije upućen Crnoj Gori. Srbija je prvi protest uručila našoj zemlji 7. oktobra 2009. jer je naša zemlja priznala Kosovo. Tada je Srbija proglasila našu ambasadorku Anku Vojvodić nepoželjnom osobom. Srbija je iz tog razloga protjerala samo još ambasadora Makedonije dok mjera nije izricana ambasadorima ostalih država koje su priznale Kosovo.

O najnovijoj anticrnogorskoj kampanji u Srbiji, za čiji je povod poslužio Nikolaidisov tekst za Pobjedu govore, među ostalima, Branko Baletić, reditelj i direktor Crnogorske kinoteke, ličnost koja je dio života provela u Srbiji i redovni profesori istorije i psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Nikola Samardžić i Žarko Korać.

Korać: Neko u Beogradu mora da povuče ručnu

Lider Socijaldemokratske unije profesor Žarko Korać kaže da je zapanjen time što je čitava priča oko spornog teksta Andreja Nikolaidisa dignuta na nivo međudržavnih odnosa. Korać je za Pobjedu kazao da je stekao utisak da je neko „samo čekao povod da uputi zvanični demarš Crnoj Gori“.

– Moram reći da sam već umoran od tekstova kojima se Crna Gora prikazuje kao najkriminalnija država na svetu. Ne živim u Crnoj Gori, pa ne znam šta se tamo dešava, ali vidim šta se dešava u Beogradu. Očigledno je da neko u Beogradu ne može da oprosti Crnoj Gori što je postala nezavisna država – kazao je profesor Korać.

Lider SDU smatra da u Srbiji ne treba o tome da voditi polemiku o tome ko se slaže, a ko ne slaže sa djelovima Nikolaidisovog teksta, već da treba razgovati o tome da li zašto neko iz Beograda želi da šalje poruku da se u Crnoj Gori neprekidno vodi nekakva antisrpska kampanja.

– To je dotle otišlo da se, i to u jednom novinskom tekstu, „vide“ atentati na najviše političke i vjerske lidere. Da nije tragično to bi bilo smešno – poručio je profesor Korać, dodajući da smatra da bi neko u Beogradu trebalo da povuče ručnu kočnicu i prekine anticrnogorsku kamapnju.

Iako Nikolaidis trenutno vrši funkciju savetnika predsednika Skupštine, on je i poznati intelektualac i pisac. Ne radi se, dakle, o čoveku koji je samo savetnik nego o čoveku koji ima svoje ime, svoj opus i vrlo česte javne tekstove – kazao je profesor Korać.

Samardžić: Psihijatrijska terminologija

Profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu Nikola Samardžić kazao je za Pobjedu da smatra da je protestna nota upućena zbog teksta Andreja Nikolaidisa „jedna prilično samostalna odluka ministarstva spoljnih poslova Srbije, verovatno i samog ministra Vuka Jeremića“.

On smatra da čitava struktura tog ministarstva ne potpada samo pod pilitičku „nego i pod psihijatrijsku terminologiju”.

– Političkom terminologijom taj postupak se ne može dovoljno objasniti. Da li je potrebno podsećati i ambasadora Srbije u Podgorici i ministra Jeremića da živimo u 21. veku i da je ovakva reakcija negacija svih slobodarskih tradicija koje potpada i njihova tobožnja solidarnost sa Republikom Srpskom – kazao je profesor Samardžić.

Prema njegovim riječima funkcija Andreja Nikolaidisa, kao savjetnika predsjednika parlamenta, nema veze sa činjenicom da se određene književne i političke slobode u današnje vrijeme podrazumijevaju.

– Sam kontekst događaja opominje na jednu prošlost za koju nemamo dovoljno hrabrosti da o njoj otvoreno razgovaramo. Mislim da je to osnova poruka Nkolaidisovog teksta, da je potrebno ustanoviti jednu novu nultu godinu u našem razvoju kako nam ne bi i dalje ispadali kosturi iz ormara. Mislim da je predsednik Tadić danas svestan u kojoj meri ga kompromituje orden koji je dobio od Republike Srpske ne kao simbol srpskog naroda u Republici Srpskoj, nego simbol zločina koji su u ime tog naroda počinjeni – kazao je profesor Samardžić.

Baletić:Tragikomedija i farsa

U događajima koji su u vezi sa tekstom Andreja Nikolaidisa prepoznajem elemente tragikomedije i farse. To oružje u sali u kojoj je održan skup na koji se osvrnuo Nikolidis navodi me na zaključak da je riječ o režiranoj predstavi. Nekim ljudima je je bila potrebna gužva i dobili su ono što su tražili. Kada van konteksta čitamo rečenicu o kojoj se govorio kao o govoru mržnje, može se pomisliti da to jeste tačno. Međutim, ako nam je stalo do istine važan je čitav tekst. Tu je problem. Ljudima koji razapinju Nikolaidisa smetaju činjenice koje se u tom tekstu nalaze i koje su neumitne. Vjerujte, koliko god dizali galamu oko te rečenice, ona im je najmanje važna. Njih iritira Nikolaidisova precizna analiza mentalnog stanja na političkoj sceni Srbije.

Važno je znati i da se cijela ova gungula napravila u trenutku kada su nekim jakim političkim igračima, pred predstojeće parlamentarne izbori u Srbiji pozicije jako poljujane , tako da je Nikolidis zgodno došao da se napravi predstava o navodnoj antisrpskoj kampanji. Bilo bi sve to zajedno otužno da već nijesmo navikli taj model proizvodnje afera u čijem je centru Crna Gora. Očigledno su ponovo aktivne one službe koje su slične stvari radile i za račun Slobodana Miloševića. Nikolaidis je lolateralna šteta.

Kada bi čovjek pažljivo listao srpsku štampu, svakodnevno bi nailazio na rečenice zbog kojih bi građano Crne Gore mogli da reaguju i kažu: Ovo je govor mržnje . Pritom, diskutabilne tvrdnje u vezi sa Crnom Gorom često dolaze sa važnih adresa u Srbiji. Šta bi tek mogli raći na račun „kolumnista” koji Crnu Goru predstavljaju kao raj za kriminalce ili antisrpsko gnijezdo..

Otužno je sve to. Otužno jer pripada pršlom vremenu. Istovremeno, to je dokaz da projekat Velike Srbije u osnovi nema politiku. Riječ je o bolesti. Autogolovima srpske političke elite nema kraja. Njihova krajnja žrtva je srpski narod – kaže za Pobjedu Branko Baletić.

Srđan Kusovac, Balša Knežević, Vesna Šofranac

(Pobjeda)