Što je, zapravo zasmetalo neznalicama, režimskim botovima i neostvarenim ličnostima, revizionistima…

Ako danas, u vrijeme bujanja svih vrsta etnonacionalizma i neofašizma i brojanja krvnih zrnaca od strane političkih lidera – trovača, poželite jednostavnu novogodišnju želju – da fašista više nema, izgledna su dva scenarija.

Oba su se u ovom slučaju ostvarila. Iz mišjih rupa izmigoljili su lobotomci, stari i mladi prekrajači povijesti, mrzitelji svega i svakoga, a bilo je čak i poruka sa željama za smrću.

Što je, zapravo zasmetalo neznalicama, režimskim botovima i neostvarenim ličnostima, revizionistima…

Crvena zvijezda na vrhu novogodišnjeg bora ili zvijezda uopće!?

Uslijedile su optužbe i etiketiranje: „komunjara“, iako nisam spomenuo ni socijalizam ni komunizam.

Činjenica je da je u bivšoj SFRJ, 1952. godine, ukidanjem Komunističke partije, došlo do velikih promjena unutar vladajućeg režima. Bio je to pokušaj odmaka i distanciranje od klasičnog staljinističkog modela.

Dakle, poistovjećivati antifašizam i komunizam mogu samo oni koji svjesno žele frizirati povijest. Antifašizam je uostalom, usađen i u temelje društva cijele Europske unije, pa tako i u Bosni i Hercegovini i susjednoj Hrvatskoj, čiji je prvi predsjednik Franjo Tuđman, također nosio zvijezdu petokraku na glavi, boreći se na strani antifašista-partizana u Drugom svjetskom ratu.

Antifašizam je duboko usađen u temelje EU, i to izravno iz iskustva Drugog svjetskog rata.

EU je nastala kao projekt sprječavanja povratka fašizma, nacizma i ratova

Temelji se na:

• ljudskim pravima
• demokraciji
• vladavini prava

Osnivačke države (Francuska, Italija, Njemačka…) nastale su na porazu fašizma/nacizma

EU je normativno i vrijednosno antifašistička. No, istina je i da je Europska unija učinila užasno puno toga na dekonstrukciji antifašističkog naslijeđa.

Kada su pali komunistički režimi u istočnoj Europi, Europska unija je puno je učinila na revizionizmu. Antifašizam tada nije podrazumijevao u ovom današnjem smislu vladavinu prava, ponajmanje parlamentarnu demokraciju.

U slučaju Bosne i Hercegovine odgovor je nedvosmislen:

ZAVNOBiH (1943.) je temelj moderne državnosti BiH

Njegov poznati princip:

BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska.

To je: antifašistički dokument zasnovan na: jednakosti naroda, borbi protiv fašizma i domaćih kolaboracionista

Ustav BiH (posredno):

kontinuitet državnosti se veže uz antifašističku borbu

novembar (Dan državnosti BiH) = dan ZAVNOBiH-a

Antifašizam je temeljni povijesni i politički stub BiH.

Ustav Republike Hrvatske također se poziva na:

• odluke ZAVNOH-a
• antifašističku borbu kao dio državnog kontinuiteta

NDH je jasno označena kao:

• kvislinška
• fašistička
• zločinačka

Problem nastaje jer u javnom prostoru postoje pokušaji relativizacije ustaškog režima i izjednačavanja antifašizma i komunizma, baš kao i u slučaju o kojem pišem.

Dakle, antifašizam, tekovinu moderne civilizacije, s komunizmom izjednačavaju neuki, zlonamjerni neostvareni revizionisti, koji svim silama žele prekrojiti povijest, podmećući kukavičje jaja gdje god stignu.

Ako je problem samo zvijezda petokraka, onda su u velikom problemu i pivopije među inima, jer kako onda u ruke uzeti Heineken a da se ne „oprže“!?

Šalu na stranu, poruka za kraj. Raduje reakcija ogromnog broja civiliziranog svijeta, koji su prepoznali važnost novogodišnje poruku i proširili je dalje.

RIJEČ STRUKE

Na pitanje zašto revizionistima danas smeta antifašizam, Milivoj Bešlin, povjesničar s beogradskog univerziteta, za „Slobodnu Bosnu“ odgovara:

„Zato što je jasno da su svi jugoslovenski nacionalizmi završili Drugi svetski rat na strani fašizma. Svi jugoslovenski nacionalizmi u suštini su bili kolaborantski, dok je sa druge strane bio revolucionarni antifašistički partizanski pokret, kao takav.

Dakle, i danas svi nacionalisti vide opasnost u antifašizmu zbog toga što su njihovi ideološki preci završili Drugi svetski rat 1945. u Jugoslaviji na strani fašizma. Dakle, oni su tada bili na strani fašizma i danas su to isto, kazao je Bešlin.

Mario Iličić (Slobodna Bosna)