Mediji u Srbiji objavili su vest da su se Kolinda Grabar Kitarović i Aleksandar Vučić dogovorili da se bivšim hrvatskim zarobljenicima omogući poseta logoru u Stajićevu. To isto – da posete logor – tražila su udruženja iz Hrvatske u više navrata do sada, ali im nikad nije bilo udovoljeno. Ovdašnja udruženja uporno su se protivila nameri hrvatskih branitelja da u Stajićevu postave spomen ploču. Štrajkovalo se glađu i zahtevala smena tadašnjeg predsednika zrenjaninske skupštine Aleksandra Martona, a posete su odlagane, jer policija nije mogla jamčiti sigurnost bivšim logorašima.

Možda će se ovoga puta, baš zahvaljujući dogovoru sa srbijanskim predsednikom, hrvatskim braniteljima i posrećiti, ako to nije previše cinično reći, da posete logor u kojem su, pored vojnika, bili zatočeni i civili. Srbijanske vlasti, međutim, ne bi smele stati samo na tome da omoguće posetu, one bi morale ići i korak dalje.

Naime, pitanje logora u Vojvodini, a dakako i u Srbiji, moralo bi se, bez ikakvih kalkulacija, otvoriti i detaljno istražiti. U otvaranju tog pitanja moralo bi se doći do odgovora kako je došlo do toga da se u Srbiji otvaraju logori za ljude, borce i civile, zarobljene na teritoriji druge države? Po čijoj odluci je to učinjeno i kada je i na osnovu čega takva odluka doneta? Moralo bi se, takođe, ustanoviti i koliko je ljudi bilo zatočeno u tom logoru? Koliko vojnika, a koliko civila? Koliko muškaraca, a koliko žena? Osim toga, trebalo bi odgovoriti na pitanja kako se sa tim ljudima postupalo u logoru? Da li je bilo silovanja i mučenja zatočenika? Koliko je ljudi ubijeno u logoru? Da li je neko, kad i kako odgovarao toga? Da li su logor obilazile misije Crvenog krsta i kakve su izveštaje misije tom prilikom i kome distribuirale? Napokon, kada su logori zatvoreni? Na osnovu čije odluke? Pored ovih, trebalo bi vojvođansku javnost, pre svega, upoznati i sa time koliko je logora, osim ovog u Stajićevu, postojalo na teritoriji Vojvodine i gde su se sve oni nalazili.

Na sva ova, ali i druga pitanja koja bi mogla postaviti u vezi sa gore navedenima, trebalo bi pružiti jasne i nedvosmislene odgovore. Jer, ništa toliko ne narušava samopoštovanje Vojvodine koliko manipulisanje i skrivanje neprijatnih činjenica iz, ovoga puta, bliže prošlosti. Suočavanje sa mračnim stranicama nije samo dokaz političke zrelosti, nego i prvi praktičan korak prevazilaženja neprijatnih i frustrirajućih istorijskih epizoda.

(Autonomija)

Fotografija: Mesto logora – Stajićevo (izvor fotografije: wikipedia)