Evropska unija, slično kao 1990-ih, vodi politiku povlađivanja Beogradu i još uvijek postoje njemački i evropski zvaničnici koji vjeruju kako je srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić glavni garant stabilnosti regije Zapadnog Balkana, te ga zbog toga trebaju podržavati, piše njemački list TAZ.

U autorskom članku se podsjeća kako je tokom jula Vučić, velikom ceremonijom, dočekao njemačkog kancelara Olafa Scholza u Beogradu kako bi se postigao dogovor o iskopavanju i izvozu litija iz Srbije u Evropsku uniju. Nastavlja se kako su svi argumenti pristalica ovog „prljavog dogovora“ ili slabi ili lažni jer se u Srbiji nalazi tek jedan posto svjetskih rezervi ove rude.

„Evropska unija mogla bi uvoziti litij iz ‘neproblematičnih’ demokratskih država poput Australije i tako ne bi morala podržavati jednog od posljednjih agresivnih autokrata Evrope. Također, Njemačka bi mogla iskopavati svoje vlastite rezerve litija, ali to vjerovatno ne bi bilo mudro iz ugla zagađenja okoliša i nadolazećih izbora. Sa druge strane, Srbija je dovoljno daleko i Berlin kao da je relativno indiferentan na djelovanje veoma aktivnih i hrabrih boraca za zaštitu okoline u Srbiji“, nastavlja se u članku.

Ratni zločini

Dalje se ukazuje i na interesantno mirnu reakciju ruskog ambasadora u Srbiji, Aleksandra Bocana Harčenka, kad je riječ o njemačko-srbijanskom dogovoru, a koji je rekao: „Nikad nisam ništa čuo od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića što bi nas moglo nagnati da pomislimo da Srbija mijenja svoju politiku“.

„Dovoljno za one koji vjeruju kako mogu kupiti srbijanske vlasti… Kao da se nisu desila tri rata između 1991. i 1999. u kojima je poginulo 150.000 ljudi i četiri miliona izbjeglica, a koje je započeo Vučićev prethodnik i bivši šef, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević“, ističe autor i nastavlja:

„Da, kao i u svakom oružanom sukobu, ratnih zločina je bilo na svim stranama. No, svi izvori, počev od NVO-a koji se bore za ljudska prava poput Amnesty Internationala i Human Rights Watcha, pa sve do Stručne komisije UN-a za ratne zločine i američke CIA-e , zaključuju kako su srpske snage počinile više od 80 posto zločina. I to je urađeno s ciljem ‘čišćenja’ teritorija pod srpskom kontrolom od nesrba. Ova ‘etnička čišćenja’, praćena masovnim ubistvima i genocidom, nisu ‘nusprodukt’ agresivnih borbi već njihov cilj.“

Potom se dalje navodi kako su upravitelji dijelova bivše Jugoslavije koji su bili pod kontrolom Srba bili „toliko okrutni da su do kraja rata ta područja bila 99,9 posto srpska“.

Teroristički napadi

„Skoro svi nesrbi su bili ili pobijeni ili protjerani, a detalji o tome se nalaze na milionima stranica Tribunala za ratne zločine u Hagu – to mogu pronaći svi koji i dalje imaju neke sumnje u srbijansku politiku“, piše TAZ i potom postavlja pitanje: Zašto je sve ovo važno 30 godina kasnije?

„Zato jer je Vlada Srbije u Beogradu konačno počela provoditi Miloševićev plan ‘Velike Srbije’. I, da ironija bude veća, bivši Miloševićev ministar propagande je danas predsjednik Srbije Aleksandar Vučić čiji su huligani napali NATO snage na, većinski srpskom, sjeveru Kosova maja prošle godine kada je povrijeđeno 90 mirovnjaka.“

Podsjeća njemački list i na septembarska dešavanja kada su „u napadu srpskih paravojnih snaga ubijeni jedan kosovski policajac i tri srpska napadača“, te kako su „kolovođa Milan Radoičić i 30 ljudi uspjeli pobjeći u Beograd gdje žive bez problema, čak su ih vlasti dočekale kao heroje“.

Autor navodi kako su sličnim „terorističkim napadima na policajce“, srpski separatisti započeli rat u Hrvatskoj 1990. i u BiH 1992. godine.

„Vučić je 1995. postao popularan kada je, tokom srpskog pokolja tokom genocida u Srebrenici, 20. jula zaprijetio u beogradskom Parlamentu kako će ubiti 100 muslimana za svakog Srbina koga ubije NATO, jednako kako su Hitlerovi poslušnici radili civilima tokom okupacije Jugoslavije.“

Dodik, dinar i rublja

„Ipak, jednako kao i 1990-ih, EU pokušava zadovoljiti Beograd. I upravo zbog takve politike, Vučić i Milorad Dodik, njegov zastupnik u većinski srpskom dijelu (entitetu) BiH, Republici Srpskoj, fabriciraju činjenice. Početkom juna su se sreli u Beogradu, na konferenciji pod geslom ‘Srbija i Republika Srpska – Jedan narod, jedan sabor’ kako bi dogovorili ujedinjenje većinski srpskih područja izvan Srbije“, dodaju iz TAZ-a.

Stručnjaci iz Ministarstva vanjskih poslova Njemačke su veoma svjesni kako je ovo igranje sa vatrom, piše autor i poziva se na riječi glasnogovornika Ministarstva Christiana Wagnera koji je osudio deklaraciju „jer sadrži stavove i retoriku koji, ne samo da dovode u pitanje cjelovitost BiH, već su nacionalistički“.

„Dodiku, koji sebe vidi kao nasljednika počinitelja genocida Radovana Karadžića, to uopšte nije zasmetalo: Postoje ‘dnevni zvanični’ radni kontakti ministarstava iz Srbije i RS-a kako bi se provela ova deklaracija kroz ‘operativno planiranje i djelovanje’, kazao je Dodik za jednu TV 25. jula, te kako je uloga Vučića ‘nezamjenjiva’ što pokazuje ‘koliko je važna RS za Srbiju“.

Podsjeća se i na Dodikovu tvrdnju da mu je jednom prilikom specijalni zastupnik Vlade Njemačke Manuel Sarrazin rekao kako će RS jednoga dana biti „nezavisna“.

„Navodno je Sarazzinu na pitanje da li će RS uvesti srbijanski dinar kao monetu Dodik negativno odgovorio i ironično kazao kako će RS koristiti rusku rublju… Sve ovo bi trebalo natjerati kancelara Scholza da razmisli sa kime pravi ‘dogovore’ i šta je sve u pitanju“, zaključuje se u tekstu.

(AJB, Foto: dpa)