„14. travnja je najavljen skup potpore hrvatskim generalima osuđenima u Haagu, a na dan godišnjice sramotne presude. Kako nacionalizam prelazi u nacizam molio bih objašnjenje?“, komentar je koji se tijekom vikenda pojavio na H-Alterovoj Facebook stranici. Čitava bura reakcija započela je najavom članova Hrvatske čiste stranke prava da će na godišnjicu izricanja prvostupanjske haaške presude prošetati ulicama Zagreba i održati pokoji nacionalistički govor. Ništa novo, reklo bi se, za naše uvjete ništa neuobičajeno. A da bi najavljena šetnja mogla prerasti u prvoklasnu neonacističku bakanaliju, jasno, za početak, ukazuje popis inozemnih gostiju koji bi trebali praviti društvo čistim pravašima.

Uz pripadnike Nacionaldemokratske stranke Njemačke, legalnog organa nacističkog pokreta i stranke koja je izravno povezana s nedavno otkrivenim ubojstvima stranaca, francuske Nacionalne fronte, populističke stranke pod vodstvom Le Penove javno negira postojanje Holokausta, najfascinantniji gosti ipak su pripadnici mađarskog Jobbika – Pokreta za „bolju“ Mađarsku. Jobbik je tokom svoga djelovanja više puta bio optuživan za provođenje neonacističke i antisemitske politike. Osim židovskog dijela stanovništva na meti su im Romi, koje smatraju jednom od glavnih prepreka na putu stvaranja „bolje“ zemlje. Zato je valjalo osnovati paramilitarnu grupu – Nacionalnu gardu, koja po uzoru na njemački SS maršira ulicama Budimpešte. Ali to nije sve. Jobbik se u svom osebujnom programu zalaže i za obnovu Velike Mađarske koja podrazumijeva i dijelove Hrvatske. Apsurda li, nisu li HČSP-ovci upravo oni koji se samoinicijativno proglašavaju zaštitnicima hrvatskih interesa?

Iako domaćini odbacuju svako povezivanje s fašizmom i neonacizmom, njihova lista grijeha upućuje na sasvim suprotno. Osim jeftine nacionalističke propagande u vidu bacanja kosti iz ormara u doba kada radnog čovjeka pritišće niz važnijih problema, ova ekstremno desna stranka, koja je nažalost sakupila popriličan broj glasova na posljednjim parlamentarnim izborima, diči se brojim nedjelima. Naslikavanje mladeži s uzdignutom desnicom, obilježavanje godišnjice smrti ratnog zločinca Jure Francetića uz transparent „Hrvatski ti narod kliče – za dom spremni krilniče“, preimenovanje Ureda za vezu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju UN-a u Republici Hrvatskoj u Ured za vezu Međunarodnog političkog suda za diskreditiranje hrvatskih branitelja u Haagu s poslušnicima u Republici Hrvatskoj, organiziranje anti gay skupova na kojima se orio poziv na ubilački pohod…

Nakon svega, članovi HČSP-a udostojili su se na odmazdu nad Maticom hrvatskom koja im je otkazala gostoprimstvo skupa, a na kojem su čisti pravaši trebali razmjenjivati iskustva sa svojom europskom profašističkom braćom. „Po čemu je to Matica hrvatska, očito samo po tomu što izdašno muze državni proračun, a po svemu ostalom može se zvati Matica antihrvatska„, poručili su HČSP-ovci. Kako god ju nazivali, jedno je jasno – žalosno je da je ovakva odluka čelništva Matice, unatoč izdašnom financiranju iz državne blagajne, zapravo jedan od rijetkih pozitivnih poteza te institucije. Ostaje još otvoreno pitanje da li je to Matica učinila pod pritiskom Vlade, koja tvrdi kako ne želi sudjelovati u financiranju ovakvih skupa, ali zato još uvijek odrješuje kesu kada je u pitanju godišnji mimohod na Bleiburg.

U Hrvatskoj se predugo šutjelo o postojanju profašističke struje. Zemlja koja bi se trebala dičiti svojom antifašističkom poviješću ne bi smjela dopustiti održavanje ovakvih sramotnih, huškačkih skupova. Godinama se olako prelazilo preko sustavnog govora mržnje, održavanja anti gay skupova, veličanja zločinaca i pozivanja na gušenje različitosti. I zato, ako već ne žele strukture vlasti, kojima bi i jedan pogled u zakone koje su sami skrojili bio dovoljan da zabrane održavanje najavljenog skupa, građani su ti koji bi jasno trebali poručiti kako im je dosta koketiranja s mračnom stranom prošlosti.

(H-Alter)