Dvadeset pet godina nakon pada komunizma, građani Albanije moći će prvi put vidjeti svoje dosjee koje je napravilo 12 hiljada pripadnika tajne policije i njenih saradnika između 1944. i 1990.
Procjenjuje se da 30 posto građana ima barem jednog člana porodice koji je bio politički zatvorenik ili je bio bez mogućnosti kretanja.
Priču o tome što odluka o ukidanju tajnosti znači za žrtve nekadanjeg režima donosi Avni Ahmetaj.
Decenije u logoru
Put koji vodi ka bivšem logoru Spac u sjevernoj Albaniji, podsjeća Bedrija Coku na 23 godine provedene u logorima. Komunistička partija proglasila je njegovu porodicu neprijateljem države. Dva brata i otac odslužili su ukupno 64 godine zatvora.
„Kada vidim sve ove stijene, pustinju i opasan put, mislim i na članove moje porodice koji nisu bili u zatvoru. Kako su se oni i hiljade drugih porodica osjećali kada su dolazili da nas posjete u logoru koji se nalazio u ovoj provaliji. Kad je riječ o nama, zatvorenicima, mi smo bili robovi. Morali smo da radimo u rudniku. Ako ne bismo postigli normu, vezali bi nas za stubove i ostavljali tu cijeli dan bez obzira na vremenske uvjete“, govori Coku.
U nekadašnjem logoru, kaže, bilo je smješteno 700 zatvorenika u 600 kvadratnih metara. Samo u ovoj prostoriji bilo ih je 30.
Sa prozora se može vidjeti provalija i mjesto gdje su bili zakopani oni koji nisu preživjeli mučenja. Veliki broj njegovih prijatelja izgubio je život u jamama obližnjeg rudnika.
„Kada vidim ovo mjesto, osjećam veliku bol ne samo zbog sebe i svoje braće nego zbog svih onih Albanaca koji su patili ovdje“, dodaje Coku.
Tretman bivših policajaca
Više od 100 hiljada Albanaca prošlo je kroz logore ili su prisilno smješteni u kampove bez mogućnost slobodnog kretanja.
„Blizu sedam hiljada političkih protivnika strijeljao je komunistički režim. Zakon koji je usvojen predviđa da bivši pripadnici komunističke tajne policije ‘Sigurimi’ u budućnosti budu isključeni iz državne službe i javnih funkcija, dok oni koji trenutno vrše državne dužnosti neće biti otpušteni“, izvještava Avni Ahmetaj, reporter Al Jazeere.
Sa time se ne slaže Udruženje političkih zatvorenika. Predsjednik Simon Miraka ima 70 godina, rođen je u zatvoru, a 44 godine proveo je u kampovima za internaciju.
Kaže da ga slike albanskih intelektualca koji su patili pod komunističkim režimom, a više nisu među živima, podsjećaju na to zašto se ne slaže sa novim zakonom.
„Apsolutno ne. Ovaj zakon ne služi nama jer se njime ne kažnjavaju osobe koje su vršile torturu nad nama. Ponovo nas kažnjavaju. Tražili smo da se barem moralno kazne oni koji su uradili ovo. Ti ljudi ne bi trebalo da obavljaju dužnosti u javnim institucijama“, smatra Miraka.
Kršenja ljudskih prava
Šta se desilo tokom vladavine komunističkog režima, ispisano je na milion i po stranica dosjea tajne policije. Uskoro će i građani imati pristup ovim informacijama.
„Otvaranje dosjea i davanje pristupa građanima za njih je važno jer dokument mogu koristiti i prijaviti vlastiti slučaj kako bi zahtijevali pravdu. Riječ je o veoma teškim kršenjima ljudskih prava sa teškim posljedicama koje su rezultirale hapšenjem ili ubistvima. Građani do sada nisu imali mogućnost da dokumentiraju ono što se desilo, jer nisu imali pristup svojim dosjeima“, ističe Gentjana Mara Sula, zamjenica ministra za socijalnu zaštitu.
Oni bi trebalo da budu dostupni od naredne godine. Napušteni logor u Spacu, prema obećanjima zvaničnika, trebalo bi da postane muzej i podsjetnik novim generacijama na patnje zatvorenika komunističkog režima.
(Al Jazeera)