Skip to main content

Subotički studenti pešačili do Bajmoka: „Samo suze radosnice dolaze u obzir!“

Vojvodina 19. feb 2025.
3 min čitanja

"Mi ne stajemo dok se ne ispune zahtevi. Pumpamo do kraja!"

Subotički studenti su nakon 35 kilometara šetnje stigli u Bajmok, nakon čega su ih taksisti i građani vratili u Suboticu. Mladi su poručili: „Nismo se mi ovde skupili – mi smo se raširili, i tek ćemo da se širimo“, objavio je Magločistač na Fejsbuku.

Oni su svojim dolaskom podržali prosvetne radnike Osnovne škole „Vuk Karadžić“ gde su održali 15 minuta tišine u znak poštovanja prema žrtvama novosadske tragedije.

„Došli smo da podelimo i tugu i borbu i ljubav. došli smo da budemo bolji nego što smo juče bili“, poručili su studenti Bajmočanima koji su ih dočekali sa hranom, pićem i kolačima.

Prethodno je kolona studenata, pojedinih poljoprivrednika sa traktorima, ali i građana koji su se odazvali pozivu da se priključe današnjoj protestnoj šetnji “Studentskim koracima kroz ravnicu” – stigla u Tavankut.

U cik zore, njih oko dvestotinjak, uputilo se najpre u Malu Bosnu, gde je bila napravljena prva pauza ispred Osnovne škole “Ivan Milutinović”.

Debeli minus, ali, kažu, nije im hladno jer ljudi izlaze sa svih strana, pružaju im podršku, a to im puno znači.

„Nisam se ovako nikada osećala“, sumira svoje emocije za Magločistač jedna studentkinja Građevinskog fakulteta.

„Motivisani smo, prolazimo kroz naselja, ljudi izlaze i pozdravljaju nas, velikodušni su. Ja se nadam da smo mi blizu ispunjenju zahteva koje smo postavili, da će se iznaći rešenja, da će se uspostaviti normalni rad institucija, da svako radi svoj posao, pa tako i mi“, kaže ona.

Sve ovo, dodaje, njena generacija radi da bi svima bilo bolje, na prvom mestu mladima koji planiraju da ostanu ovde, ali se nada da bi mogli da se vrate i oni ljudi koji su većinom baš zbog lošeg sistema otišli odavde.

„Nema umora, navikli smo na pešačenje. Osećamo ekstra energiju, vidimo da su ljudi uz nas, to nam puno znači, imamo podršku od svih. Ljudi su Izlazili sa pumpama, pa su nam vikali da pumpamo, i mi smo pumpali“, kaže jedan student Visoke tehničke škole strukovnih studija.

On se nada da će istrajati u borbi za ispunjenje studentskih zahteva, štaviše, poručuje:

Mi ne stajemo dok se ne ispune. Pumpamo do kraja!“.

Među učesnicima protestne šetnje je i Stevan Vidaković, rođen davne 1945. On je još uvek aktivni planinar, pa ni njemu šetnja teško ne pada.

Na pitanje zašto je tu, kaže – iz solidarnosti sa mladima.

“Želim da oni žive u boljem društvu nego što smo mi. Moja generacija je zakazala. Mi smo, nažalost, završili sa jednim ratom i sa drugim nedaćama, isto tako zloupotrebili smo demokratiju, i sad želimo da nove snage budu pametnije. Nije samo parola da na mlađima svet ostaje, nego je to tako zaista. Ja zato s njima pešačim jer želim da izgrade bolje društvo za sebe i za sledeće generacije“, zaključuje čika Stevan.

Ispred Osnovne škole „Matija Gubec“ u Tavankutu, kolonu je pozdravio nastavnik Slavko Benčik, zahvalivši se studentima, ali i svima prisutnima na podršci koju pružaju prosvetarima, a posebno Tavankućanima i Ljutovčanima koji su organizovali ovaj, kako ocenjuje, fantastičan doček.

„Završiću s jednom poslovicom koju svi znamo, a to je da na mladima svet ostaje. Kada vidim ove mlade, studente i srednjoškolce, ja sam siguran da svet ostaje u boljim rukama. Hvala im na tome puno“, rekao je Slavko Benčik, dodajući da mladi danas pokazuju kako se istrajno bori za ostvarenje svojih ideala.

Nakon Tavankuta, protestna kolona uputila se, preko Mišićeva, ka Bajmoku. Pred njima je drugih 35 kilometara, koje prolaze poručujući – „Samo suze radosnice dolaze u obzir!“.

(Magločistač/Autonomija, foto: Magločistač)