Nije problem što je DPS izgubio, već ko dolazi i sa kakvim namjerama umjesto njega. Pokušaj da se DPS do kraja marginalizuje, kao i svi suverenisti, je ambicija Beograda (i Rusije) koji to pokušava preko tehničkog premijera, ocijenila je u intervjuu Pobjedi Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora u Srbiji.

Smatra da je Crna Gora raspolućena, konfuzna, bez jasnog cilja. Političke promjene su totalno razbucale društvo i bilo kakav smisleni koncept o Crnoj Gori kao evropskoj zemlji. Kao da nije sposobna da prekorači prag do kojeg je već došla. Regresija u koju tone prijeti da poništi sve napore da se definiše kao zemlja evroatlantske orijentacije.

POBJEDA: Za sada niko od političkih partija i koalicija nema parlamentarnu većinu da bi se izglasala crnogorska vlada. Da li su novi izbori na vidiku?

BISERKO: Crna Gora već tri godine prolazi kroz svojevrsnu političku tranziciju za koju nije jasno u kom pravcu ide. Evropa sad bez obzira na svoju navodno evroatlantsku orijentaciju nije pokazala da je dosadašnjom kombinatorikom u sastavljanju vlade to stvarno ono čemu stremi. Moglo bi se zaključiti da se radi o novoj generaciji političara koja nema čvrste vrednosne stavove kada je riječ o budućnosti Crne Gore.

Činjenica da ih je iznjedrila SPC i Beograd ne daje mnogo nade da će nova vlada biti kontinuitet u pogledu strateške orijentacije. Pokušaj da se DPS do kraja marginalizuje, kao i svi suverenisti, je ambicija Beograda (i Rusije) koji to pokušava preko tehničkog premijera. Činjenica je da se Zapad protivi uključivanju DF-a u novu vladu, ali očigledno nije dovoljno spretan da doskoči svim podvalama i manipulacijama koje mu podmeće nova elita po instrukcijama Beograda.

Nije problem što je DPS izgubio, već ko dolazi i s kakvim namjerama umjesto njega. Ne radi se samo o lokalnoj dinamici, već i o širem kontekstu koji će u krajnjoj liniji odlučiti i karakter nove vlade. To, naravno, nosi sve neizvjesnosti pred kojim se svijet nalazi, a prelama se u svim situacijama, pa i u Crnoj Gori. Sve navodi na zaključak da su mogući novi izbori što ne znači da će oni donijeti rješenje. Pored vanjskih aktera, odgovornost za aktuelnu situaciju imaju i građani Crne Gore jer su oni izglasali „Evropu sad“.

Dosadašnje reakcije društva ukazuju da se slabo razlikuju i razumiju nacionalni, državni ili lični interesi. Proces otrežnjavanja je u toku, ali je spor što još uvijek ostavlja prostor za manipulaciju proruskim i prosrpskim akterima. U tom slučaju veliku odgovornost snosiće i sami građani Crne Gore.

POBJEDA: Prije nego što su konsultacije o vladi i bile zakazane, predsjednik Srbije je 14. jula rekao da je završeno formiranje vlade i da su Srbi „dobili šipak“, a da Bošnjaci i Hrvati ulaze u nju. Dva dana kasnije ministar spoljnih poslova Ivica Dačić konstatovao je da će biti loša vijest ako u vladi ne bude Srba jer čine 30 odsto stanovništva. Nikada do sada nije bilo ovako otvoreno miješanje iz Srbije u sastavljanje vlade Crne Gore. Čime je Srbija sada osnažena pa to radi direktnim porukama, koje stižu poslije posjete predsjednika Jakova Milatovića Beogradu?

BISERKO: Beograd već čitavu deceniju operira u strateškom vakuumu i u tome je imao uspjeha. Nova međunarodna konstelacija koju je stvorio rat u Ukrajini aktivirala je i međunarodne aktere koji su na Balkanu prisutni sa većom ili manjim pozornošću preko tri decenije. Zapadna politika na Balkanu u posljednje dvije godine ima prioritet da neutrališe ruski uticaj što joj baš i ne polazi za rukom jer su dopustili da se Rusija tako duboko infiltrira u neka balkanska društva. Njihova aktuelna politika nedovoljno obuzdava srpski imperijalizam, jer i dalje podilazi Beogradu. Činjenica da je glavni promoter Srbije na Zapadu TV Pink sa argumentom da Srbi voze zapadne automobile je groteksna. Te iste automobile voze i Rusi i Kinezi pa su više nego ikada antizapadno orijentisani. To ne znači da Zapad ne pokušava da riješi problem, ali očigledno nije dovoljno efikasan, bar za sada.

Antizapadni sentiment koji se u većini balkanskih zemalja njeguje već desetak godina zahtijeva sofisticiranije strategije u adresiranju nekih strateških pitanja. Ukoliko ne bude pod evroatlantskim kišobranom Balkan će ostati vječito ,,bure baruta“ sa potencijalom da bude okidač za veće sukobe.

Posjeta predsjednika Milatovića Beogradu pokazala je nedostatak iskustva i inferiornost, dok je Beograd tom prilikom demonstrirao aroganciju i nepoštovanje Crne Gore. U suštini, očitovalo se kako stvari realno stoje u odnosima te dvije zemlje.

POBJEDA: Pored Srbije, Crna Gora je i pod pritiskom EU i SAD oko formiranja vlade. Zašto samostalno ne može da završi taj posao?

BISERKO: Crna Gora je raspolućena, konfuzna, bez jasnog cilja. Političke promjene su totalno razbucale društvo i bilo kakav smisleni koncept o Crnoj Gori kao evropskoj zemlji. Kao da nije sposobna da prekorači prag do kojeg je već došla. Regresija u koju tone prijeti da poništi sve napore da se definiše kao zemlja evroatlantske orijentacije. To mnogo govori i o društvu (ne samo crnogorskom) koje nije sposobno niti spremno da se žrtvuje za tu budućnost. Ovo zvuči kao floskula, jer i Zapad se suočava sa izazovima koji ugrožavaju liberalne vrijednosti. Dakle, na svima nama je da se izborimo za te vrijednosti, jer ništa bolje nije na vidiku.

POBJEDA: SAD je Aleksandra Vulina, šefa BIA, stavila na crnu listu. Navodi se da je umiješan u transnacionalni organizovani kriminal, ilegalni šverc narkotika, pomaže nelegalni izvoz oružja, podržava ruske aktivnosti koje destabilizuju region… Predsjednik Vučić je sve to zanemario. Kakvu igru igra Vučić sa Vulinom?

BISERKO: Vulin je Vučićev lični izbor. On mu je uvijek bio lojalan, a Vučić se nerado lišava takvih ljudi. Te sankcije su ozbiljne i po definiciji ugrožavaju državu Srbiju. To neće imati efekta sve dok SAD suštinski ne promijene svoju politiku prema Srbiji. Sve njihove dosadašnje sankcije nijesu dale rezultata. Čuli smo dosta kritika i u Senatu i Kongresu koje su ukazivale na to da treba promijeniti odnos prema Beogradu. Pojavili su se i brojni tekstovi i analize koje takođe govore o neophodnosti drugačijeg pristupa. Međutim, Beograd i Banjaluka u međuvremenu pojačavaju svoje lobiranje u Vašingtonu. Postavlje se pitanje za šta oni lobiraju, da li se pripremaju za smjenu u Bijeloj kući, jer predsjednik Tramp ili neko poput njega je njihova nada. Možda nama nešto izmiče, ali Zapad ne može praviti kompromis sa srpskim imperijalizmom koji ugrožava cio region. Mora biti odlučniji kako bi spriječio ruski imperijalizam da i dalje koristi region za svoj obračun sa Zapadom.

POBJEDA: Vulina brane i desničari koje podržava Rusija. Da li Srbija može da suzbije ruski uticaj koji se svakodnevno promoviše ili je zakasnila?

BISERKO: Da bi se suzbio ruski uticaj, potrebni su ozbiljni sistemski zahvati. Prije svega, promjena medijske politike pogotovu one većinske pod kontrolom Vučića. To se, nažalost, ne dešava. Vučić priznaje ruski uticaj, ali isto tako sada koristi Mitrovića (TV Pink) kao primjer koji navodno podržava stavove ambasadora Hila.

Mislim da svi kasne jer je rusifikacija javnog, kulturnog i medijskog prostora otišla predaleko. Tako samo 30 odsto mladih ljudi podržava Srbiju u EU. Ne vjerujem da sadašnja politička elita u Srbiji želi članstvo u EU. Pri tome je posljednjih deset godina kreirala javno mnjenje koje takođe to ne želi. Da bi se zaustavio ovaj krajnje negativan trend, Zapad mora da donese strateške odluke koje bi Balkan definitivno vezale za evroatlantske integracije. To je jedina garancija da se region konsoliduje, da se obuzda srpski imperijalizam (i da se spriječi oživljavanje drugih) očuva sekularni okvir i pluralizam. U datim okolnostima, bez SAD angažmana EU nije sposobna da to samostalno iznese. Međutim, nijesam sigurna da stvari idu u dobrom pravcu, jer ruska destruktivna politika je mnogo efikasnija i razornija. Nažalost, ima oslonac u regionu koji joj to dopušta.

(Pobjeda)