Poznato je da je Crna Gora ustavom definisana kao sekularna i građanska država. Realno, u Crnoj Gori sekularnost ne postoji zbog: nejednakosti i diskriminacija vjerskih zajednica, grubog miješanja SPC u državne poslove, finansiranja iz javnih sredstava vjerskih zajednica (posebno SPC), finansiranja gradnje vjerske škole, isticanja vjerskih simbola u javnom prostoru, javnog pokazivanja vjerske pripadnosti državnih službenika itd. 
 
U tekstu koji slijedi možete vidjeti kako je pitanje sekularne države riješeno u Francuskoj. 
 
Francuski sekularizam, poznat kao „laïcité“, je princip na kojem je izgrađen odnos između države i religije u Francuskoj. Ovaj princip je formalno ustanovljen Zakonom o odvajanju crkve i države iz 1905. godine (Loi du 9 décembre 1905 concernant la séparation des Églises et de l’État), koji je stvorio temelj za sekularnu i vjerski neutralnu državu. Cilj zakona bio je osiguranje slobode savjesti i garantovanje slobodnog obavljanja religijskih obreda uz neutralnost države prema svim religijama. 
 
Ključne odredbe Zakona iz 1905. godine 
 
Zakon iz 1905. godine propisuje da Republika Francuska ne priznaje, ne subvencionira i ne plaća nijednu religiju. Na taj način, država zadržava neutralnost prema vjerskim zajednicama, čime se osigurava da nijedna religija ne bude povlašćena ili diskriminisana. 
 
Ovaj Zakon garantuje slobodu vjeroispovijesti, omogućavajući građanima da slobodno praktikuju svoju religiju. Ova sloboda je temelj za pluralističko društvo koje poštuje različite vjerske tradicije i uvjerenja. 
 
Zakon iz 1905. prekida državno finansiranje vjerskih zajednica, čime se obezbjeđuje jasna razlika između državnih i vjerskih institucija. Imovina crkava postaje državna svojina ili svojina lokalnih zajednica, čime se dalje osnažuje sekularni karakter države. 
 
Porezi i javni resursi namijenjeni su za finansiranje javnih službi i opšteg dobra, kao što su obrazovanje, zdravstvo, bezbjednost, infrastruktura i socijalna zaštita i usluge. Upotreba javnih sredstava za finansiranje religijskih aktivnosti bila bi nepravedna prema građanima koji ne pripadaju tim religijama ili su ateisti. 
 
Dok sam Zakon iz 1905. godine ne govori direktno o obrazovanju, principi sekularizma direktno utiču na obrazovni sistem. Zakon iz 1882. godine (Loi du 28 mars 1882 sur l’enseignement primaire obligatoire) propisuje obavezno, besplatno i sekularno obrazovanje, čime se osigurava da obrazovne institucije koje finansira država budu neutralne prema religiji, što znači da javne škole koje se finansiraju iz javnih sredstava ne mogu imati vjersku nastavu. 
 
Sekularizam u javnom životu 
 
Javni službenici, uključujući političare, sudije, policajce i nastavnike, moraju zadržati religijsku neutralnost dok obavljaju svoje dužnosti. To znači da ne smiju pokazivati svoju vjersku pripadnost na radnom mjestu niti promovisati bilo koju religiju.  
 
Javni službenici ne smiju nositi očigledne religijske simbole dok su na dužnosti. To uključuje nošenje vjerskih simbola kao što su krstovi, hidžabi, kipe (jevrejska kapa), turbani, itd. 

Ovo je regulisano zakonima koji osiguravaju sekularnost javnih ustanova, kao što je Zakon iz 2004. godine (Loi du 15 mars 2004) koji zabranjuje nošenje očiglednih religijskih simbola u javnim školama. 
 
Javni prostori koje koriste državne institucije moraju biti neutralni kako bi osigurali jednakost i nepristrasnost prema svim građanima, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Ovo znači da iz javnih prostora moraju biti uklonjeni vjerski simboli kao što su krstovi, vjerske skulpture, ikone, vjerski natpisi i slično. 
 
Iako javni službenici moraju biti neutralni na poslu, oni imaju pravo na slobodu vjeroispovijedanja u privatnom životu. Ovo uključuje pravo da prisustvuju vjerskim službama i praktikuju svoju religiju van radnog vremena. 
 
Zakon iz 1905. godine o odvajanju crkve i države postavio je temelje za sekularnu državu Francusku koja garantuje slobodu vjeroispovijesti dok istovremeno zadržava neutralnost prema svim religijama. Ovi principi osiguravaju da Francuska bude pluralističko društvo u kojem se poštuju različite vjerske tradicije i uvjerenja, dok javne institucije ostaju neutralne i inkluzivne za sve građane. 
 
Crna Gora mora da donese Zakon o sekularnosti, na osnovu člana 14 Ustava Crne Gore, kojim bi se regulisala sva danas otvorena pitanja u vezi sa odvojenošću vjerskih zajednica od države, posebno pitanje neutralnosti države prema svim religijama, odnosno vjerskim zajednicama i sekularizma u javnom prostoru. 
 

(AntenaM, foto: Pixabay)