Prije 30 godina otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Nakon završetka igara bh. prijestolnici je ostalo skoro 3.000 novoizgrađevnih stanova, nova sportska dvorana „Zetra“, skakaonice na Igmanu, nove skijaške staze na Bjelašnici i Jahorini, bob-staza na Trebeviću, hoteli, poslovni prostori i 9.500 novih radnih mjesta. Trideset godina kasnije Sarajevu su ostale tek uspomene. Grad je podijeljen međuentitetskom granicom, a veliki dio olimpijskih borilišta tokom rata je uništen.
Godine 1978., tačnije 18. maja, u Atini je saopšteno da će Sarajevo biti domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara. Prvi put je tada prekinut program radija, a vijest iz Atine saopštio je Nikola Noka Bilić:
„Jugoslavija, glavni grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1984. godine biće domaćin Zimskim olimpijskim igrama.“
Odluku je u Atini čekao idejni tvorac sarajevske Olimpijade, prof. Ljubiša Zečević, koji je još ranije 1971. godine sačinio projekat kandidature Sarajeva za zimske olimpijske igre. Bez obzira na male šanse, kaže da je svo vrijeme vjerovao u tu ideju.
„Sjedili smo u hotelu. Ja sam razmišljao – jer ako ne dobijemo, valja kupiti krpe, trčati odmah nazad, a ako dobijemo, onda je ostao još veliki dio posla u Atini u dva dana“, prisjeća se Zečević.
A od 1978. do 1984. godine u Sarajevu se vrijedno radilo. Trebalo je napraviti gotovo sve, jer se u kandidaturu ušlo sa jednom ledenom plohom u Skenderiji i nekoliko skijaških staza na Jahorini.
„Nismo imali bogzna kako razvijene zimske sportove. Osim nešto u skijanju, drugi zimski sportova mi uglavnom nismo ni imali. I otuda je bila dosta iznenađujuća činjenica da smo se mi i pojavili sa kandidaturom“, kaže tadašnji generalni sekretar ZOI-a Ahmed Karabegović.
Prvi put u istoriji jednoj nesvrstanoj zemlji pružena je šansa da organizuje olimpijadu. Tadašnji direktor međunarodne djelatnosti i protokola ZOI-a 84., Hajrudin Somun, sjeća se da sarajevsku olimpijadu nije bojkotovala nijedna država.
„Možda zato što je Sarajevo bilo u centru Jugoslavije, a Jugoslavija je pripadala jednom svijetu koji nije bio ni Istok ni Zapad“, ističe Somun.
Statistika kaže kako se u februaru 1984. godine u Sarajevu okupilo 1.410 sportista iz 49 država, a podijeljene su 222 medalje. Organizacija Zimskih olimpijskih igara koštala je više od 140 miliona dolara, prodato je 250.000 ulaznica. No bile su to prve olimpijske igre koje nisu završile sa deficitom.
„Svi oni prije nas su imali značajne probleme da pokriju troškove. Mi smo isfinansirali objekte, neposrednu organizaciju – i ostalo nam je 12 miliona dolara“, navodi Karabegović.
Mnoge anegdote uoči Olimpijade
Za sarajevsku olimpijadu vežu se brojne anegdote. Naročito ona kako dan pred otvaranje nije bilo snijega. Počeo je padati noć uoči otvaranja, a stadion Koševo, da bi bio spreman za ceremoniju otvaranja, očistili su učenici Prve i Druge sarajevske gimnazije. Slične priče samo su pokazatelj ogromnog entuzijazma koji je vladao.
„Sarajevske olimpijade ne bi bilo da nije bilo integracije Sarajeva, BiH i cijele bivše Jugoslavije“, smatra Zečević.
Trideset godina kasnije, Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu sa sjetom se prisjećaju svi. Naročito sportisti, oni koji su na borilištima predstavljali svoju zemlju. Klizačica Sanda Dubravčić Šimunjak upalila je olimpijski plamen na stadionu Koševo.
„To je zapravo bilo, evo i sad se naježim kada to izgovaram, stvarno nešto specijalno – jer kao prva žena u povijesti upaliti olimpijski plamen to je čast koju vrlo rijetki sportaši dožive“, riječi su Dubravčić Šimunjak.
Poslije 30 godina, ostale su tek uspomene. Bez obzira na sve, ovih se dana sa TV ekrana ponovo smješi maskota ZOI 1984. Vučko, koji daje nadu da olimpijski duh možda i dalje stanuje u glavnom bh. gradu. Možda će jedan mali korak na tom putu biti Zimski evropski olimpijski festival mladih (EYOWF) koji bi 2017. godine trebali zajednički organizirati Sarajevo i Istočno Sarajevo.
STUPS: Bestijarijum