Jučer su kamioni pomoći iz Srbije stigli u Republiku Srpsku, medijski p(r)opraćeni tako da se ni slučajno ne može desiti da neko ne zna za to. Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, bio je decidan: “Ne radi se samo o materijalnim sredstvima koje ćemo dobiti, a koja su veoma važna, nego i o saznanju da Srbija brine o Republici Srpskoj. Kako sam u razgovoru s predsjednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, mogao da zaključim i po njegovim riječima¬ – dok je Srbije biće i Republike Srpske i to želim da prenesem svim ljudima i u Republici Srpskoj”.

Iz Srbije je, kako su mediji objavili, u Republiku Srpsku stiglo pet kliničkih i pet transportnih respiratora, 30.000 epidemioloških maski N95, 2.000 zaštitinih odijela, 200 naočala, 50.000 rukavica, te lijekovi. U ime Vlade Republike Srpske Vučiću se zahvalio i premijer Radovan Višković naglašavajući kako je “važno što prva pomoć dolazi iz Srbije“.

U vrijeme kada se cijeli svijet suočava s pandemijom koronavirusa nesumnjivo je značajna svaka pomoć koja dođe, pogotovo u medicinskom materijalu, kako bi građani imali što bolju zdravstvenu zaštitu, jer bitan je svaki ljudski život.

“Čelično prijateljstvo”

No, pitanje je da li se pomoć u vrijeme pandemije zloupotrebljava u političke svhe?

Aleksandar Vučić, predsjednike Srbije, obraćajući se građanima još 15. marta, dakle neposredno nakon početka pandemije koronavirusa, bio je više no jasan, “Kina je jedina koja može da pomogne Srbiji”, pri čemu je poručio i da “ne postoji velika međunarodna, niti evropska solidarnost”, nazvavši je “bajkom na papiru”. Zauzvrat je Vučić Kini ponudio “čelično prijateljstvo”.

Evropska unija, ali i NATO, izgrađeni su na zajedničkim vrijednostima od kojih je možda čak i na prvom mjestu – solidarnost. U vrijeme kada je Vučić davao ovu izjavu države su suočene s pandemijom zatvarale granice i uvodile preventivne mjere kako bi zaštitilie svoje građane od opasnog virusa iz – Kine. Upravo kriza izazvana pandemijom bila je povod desničarskim liderima u Evropi, prvenstveno u Austriji i Italiji, da napadnu na univerzalne vrijednosti među kojima je prva solidarnost, tvrdnjama kako je Italija ostavljena sama, te izjavama austrijskog kancelara da “u Europi možete vidjeti da solidarnost ne funkcionira kada situacija postaje ozbiljna”, dok je i njegova vlada poduzela jednostrane mjere.

Kao i bezbroj puta do sada Republika Srpska je pokazala da slijedi politike zvaničnog Beograda, a njeni lideri još ranije, javno su rekli da će u vanjskoj politici slijediti Srbiju. Srbiju koja se u ovoj krizi, kako već pišu analitičari, odlučila da se definitivno opredjeli na koju će stranu i da napusti politiku “sjedenja na dvije stolice”. Zbog solidarnosti, odnosno izostanka solidarnosti Zapada, kako je, je li, Vučić i najavio.

Dva dana nakon toga, 17. marta 2020, Vučić je izjavio da će Srbija narednih dana izvesti dio hrane, naročito brašna, u zemlje regiona, jer “hrane i prehrambenih artikala imamo i više nego dovoljno. Zbog toga, nešto hrane će biti izvezeno, najprije u BiH i Republiku Srpsku. Imamo molbu i iz Sjeverne Makedonije i to ćemo uslišiti. Probaćemo isto i sa Crnom Gorom da uradimo”. Podsjetimo, 16. marta je Vlada Srbije donijela odluku da neće izvoziti žito “zbog stabilizacije domaćeg tržišta”.

Kako Rusija i Srbija štite svoje interese

Zabrana izvoza pšenice iz Srbije predstavlja problem za Crnu Goru, kako je objavila beogradska Beta uz razgovor s vlasnikom kompanije Montemlin, Žarkom Rakčevićem, koji je rekao: “Ova situacija, realno, jeste roblem za Coru Goru, mada je meni sasvim razumljivo da Srbija, a pre nje i Rusija, štite svoje interese i vode računa o bilansnim potrebama svog stanovništva. Moja kompanija je do sada dve trećine pšenice uvozila iz Rusije, a 25 odsto iz Srbije.”

Crnogorski ministar poljoprivrede Tarzan Milošević optužio je Vladu Srbije da je zabranom izvoza žita prekršila CEFTA sporazum, ali i poručio da takva odluka neće izazvati nestašise pšenice i brašna u Crnoj Gori. Kako bi spriječili nestašicu brašna crnogorski mlinari su ugovorili nabavku 6.000 tona pšenice iz – Francuske.

I dok smanjuje svoju robnu razmjenu s Crnom Gorom, kritikuje Kosovo jer je donijelo odluku o potpunom ukidanju taksi na uvoz robe iz Bosne i Hercegovine i Srbije, s tim što se prema Srbiji postepeno uvodi reciprocitet, Vučić nesebično pomaže Dodiku i Republici Srpskoj.

Zašto je bitno naglašavati da je prva pomoć u Republiku Srpsku došla baš iz Srbije, da je došla zahvaljujući sposobnostima Aleksandra Vučića, i da je ta pomoć iz Kine?

Iz prostog razloga što to nije prva pomoć koja je došla u Republiku Srpsku za borbu protiv koronavirusa, ali čini se da nije politički “podobna”, jer se radi o pomoći Sjedinjenih Američkih država i Evropske unije.

Pomoć državi

Prva serija humanitarne pomoći Vlade Sjedinjenih Američkih Država stigla je u Bosnu i Hercegovinu – 23. marta 2020. Pomoć je stigla avionom vojske SAD-a koji je sletio na Međunarodni aerodrom Sarajevo, i donirana je Oružanim snagama BiH. U prvoj seriji pomoći nalazi se medicinski materijal i druge važne potrepštine, saopćila je Ambasada SAD-a na zvaničnom Twitter profilu. Dakle, pomoć cijeloj BiH, time i Republici Srpskoj.

Eric Nelson, američki ambasador u BiH, nekoliko dana kasnije je, gostujući u programu N1 televizije, izjavio: “Sad vidimo i neke rezultate naših napora. Razgovarao sam s ministrom zdravstva RS ovog vikenda i on mi je prenio koliko je pomoć našeg Centra za kontrolu bolesti, CDC-a, bila važna i kako je pomogla Republici Srpskoj da učinkovitije reagira na ovu situaciju. Godinama smo opredijeljeni i radimo kao dobar partner. Iako smo sada i sami pod napadom ovog virusa, još uvijek pružamo materijale i finansije za pomoć BiH. Prošle sedmice smo otvorili zračni most za dostavu materijala iz Evropske komande koji su namijenjeni Oružanim snagama za odgovor na krizu. Jučer smo izdvojili prvu tranšu za podršku aktivnostima SZO-a i UNICEF-a ovdje u zemlji.”

SAD izdvaja 1,2 miliona dolara pomoći BiH, ali kako je ambasador rekao: “Ministarstvo sigurnosti ima ulogu koordinatora, kako bi međunarodna zajednica, pod vodstvom UN-a, mogla imati jedinstvenu adresu s koje dobija zahtjeve po kojima onda može postupati. Taj proces mora biti transparentan i pod nadzorom. To je opredjeljenje SAD-a i mi očekujemo od UN-a, ali i od Ministarstva sigurnosti da odigraju tu važnu ulogu centralne koordinacije”.

Visoki predstavnik u BiH, Valnetin Inzko, nakon sastanka na kome bilo više od 50 učesnika, među kojima i sve članice PIC-a najavio je veliku pomoć BiH, kao i da će MMF Bosni i Hercegovini staviti na raspolaganje 150 miliona eura.

Upravo jučer, kad su stigli kamioni pomoći iz Srbije, stigla je i pomoć Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske i kantonalnim bolnicama u Sarajevu, Mostaru i Tuzli, odnosno 2.500 testova na koronavirus koje je finansirala Evropska unija, a čiju nabavku je obezbijedio Razvojni program UN (UNDP), saopšteno je iz Delegacije EU u BiH.

Lažne vijesti

Istovremeno, objavljeno je i da dok Kina, Rusija, Kuba i Vijetnam šalju zaštitne maske, Evropska unija priprema dosad najveći fond za pomoć gospodarstvima. Themoscowtimes.com je 26. marta objavio da je talijanski dnevni list La Stampa pisao kako je 80 odsto pomoći Rusije Italiji beskorisna, navodeći da je Rusija Italiji poslala 600 ventilatora, 100 vojnih virologa i epidemiologa nakon razgovora predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina i talijanskog premijera Giuseppea Contea. U tekstu se navodi i kako Putin koristi geopolitičke i diplomatske mogućnosti s paketima pomoći nazvanim “od Rusije s ljubavlju Italiji” koje Conte prihvaća zbog ličnih dobrih veza s Moskvom.

Upravo vrijeme koje je bilo potrebno da se donesu odluke u Evropskoj uniji i NATO-u pojedini desničarski lideri u Evropi, kao i balkanski, iskoristili su da pokažu kako je solidarnost bila samo slovo na papiru, da je pomoć izostala a kineksa i ruska je promovirana na velika zvona.

Švedski političar i diplomata i kopredsjedavajući Savjeta Evrope za spoljnu politiku, Carl Bildt napisao je na Twitteru, reagirajući na pomoć koju je Evropska unija poslala Srbiji zbog epidemije koronavirusa, da je primjetno odsustvo reakcije srbijanskih državnih zvaničnika na to, poput one koja je bila kada je stigao avion iz Kine. Bildt je napisao da je, kada je Kina poslala avion sa stručnjacima i medicinskom opremom, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić od toga “napravio veliku predstavu”: “Ali, kada je stigla daleko bitnija pomoć od Evropske unije, nigdje niste mogli da vidite ni fanfare ni predsjednika”.

Fanfare su Vučića pratile i dok je uručivana pomoć Republici Srpskoj, što je iskorišteno za slanje poruka i jačanje veza Srbije i Republike Srpske, što, valjda, ni do sad nije bilo upitno. Nekako istovremeno u Republici Srpskoj (Istočnom Sarajevu) osvanuli su (nepotpisani) bilbordi s porukom: “Ne u NATO”, iznad kojih piše “NATO avioni iz Italije odvezli pola miliona testova na koronavirus”. Što je, naravno, potpuno netačno, a ta netačnost je lako dokaziva.

Lažne vijesti uvijek su opasne, a najopasnije u vrijeme kriza kad mogu dovesti do širenja panike i mržnje. Pogotovo dobijaju na težini kad iza njih stoje određene politike. Pandemija koronavirusa najveća je opasnost s kojom se susreće moderno čovječanstvo i pokazala je da čak i velike i uspješne države teško da mogu same da se suprotstave tome i pruže adekvatnu zaštitu svojim građanima. Svakodnevno svjedočimo suradnjih svjetskih stručnjaka u zajedničkoj borbi, ali i pomoći koju, nakon prvog udara, zemlje pružaju međusobno.

Bosni i Hercegovini je svaka pomoć dragocjena, jer ona znači dodatno spašavanje ljudskih života. I ne bi trebalo da bude bitno odakle ona dolazi, pogoto se to ne bi smjelo politički “naplaćivati”. Manipulacija informacijama, pa time i građanima, može se obiti o glavu upravo onim liderima koji u ovakvim trenucima pokušaju da izgrade za sebe kult vođe, smanjujući ljudska prava i slobode čemu već svjedočimo u nekim zemljama. Solidarnost, međusobna pomoć i podrška jedino je što nas sve može spasiti.

(Dženana Karup Druško, Avangarda)