Pred prepunom salom Biblioteke „Radosav Ljumović“ u Podgorici sinoć je održana druga promocija nove knjige Bobana Batrićevića „Dnevnik kontrarevolucije ili Kako nam je ukradena budućnost“.

Na promociji su govorili profesorica na Univerzitetu Crne Gore Olivera Komar, dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost i profesor Adnan Čirgić, profesor na FCJK Aleksandar Radoman i profesor na Karlovom univerzitetu u Pragu František Šistek.

Počinjući promociju, profesorica Komar dala je svoju impresiju o Batrićevićevom djelu, kazavši da je slika jednog burnog vremena za Crnu Goru, kakav je bio taj od izbijanja litija do potpisivanja tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, veoma hrabro interpretiran.

„Imala sam priliku, ili možda i nepriliku da čitam Bobanove kolumne u realnom vremenu, dok se to sve dešavalo, i tada je bilo lijepo čitati takve tekstove u kojima vidite da imate sagovornika u tim teškim vremenima. Ali, sada, kad pročitam sve iz cuga, knjiga u meni budi dosta gorak osjećaj. To je definitivno vrijeme koje bismo željeli da zaboravimo, a kada tako odjednom pročitamo, zaista nije lako. Boban koristi jako oštre forme u izražavanju, što meni prija. Takođe, bira riječi, ali rekla bih da ipak ne bira pridjeve, što se, meni makar, dopada“, poručila je Komar.

Dodala je da se u knjizi jasno opisuje kako i zbog čega nastaju istorijski falsifikati, kao i da autor navodi na koji način se takve forme zloupotrebljavaju.

„Knjiga je posebno interesantna sa stanovišta koje posmatra društvo puno novih, rebrendiranih pojava i izraza. Tako, građanke i građani postaju narod. Pa onda dovodimo u pitanje šta je to volja naroda, njihova očekivanja, dakle, u upotrebu vraćamo nekadašnje izraze. Takođe, i partije se odjednom preimenuju, pa tako imamo partije lijevog i desnog centra, koje su uzimaju i od ljevice i desnice što im odgovara, u različitim aspektima, recimo lijevo u nacionalnom pitanju i ekonomiji nije isto. Ono što je posebno negativno bilo u tom periodu jeste i zamjena teza, u smislu da antifašističku borbu predvodnici litija nazivaju ‘bratoubilačkim ratom'“, zaključila je Komar.

Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost Aleskandar Radoman Batrićevića opisuje kao neumornog istraživača koji nas je u posljednje dvije godine obradovao sa dva naslova.

„Batrićević je u ovoj knjizi prikazao neskriven refleks i osjećaj za savremene društvene procese. Kolumnama precizno i oštro ukazuje na iskrivljenosti u našem društvu. Kada je prije nekoliko godina krenula kampanja, koja je za cilj imala uništavanje crnogorskog društva do tančina, Boban je tada, i tako mlad, pokazao da je vrsni intelektualac i odlučan borac. Kroz tu borbu se nosio u stilu „ja nisam vaš od glave do pete, moji su dobili ’45-te“, kako bi to rekao Mile Kekin“, poručio je Radoman.

Radoman je istakao da ova knjiga ne pokriva sve teme kojima se Batrićević u protekle dvije godine bavio, te da u njoj on nastupa kao istoričar.

„Batrićević u ovoj knjizi prikazuje koliko je Crkvi Srbije dopušteno da ima moći u našem društvu. O tome najbolje govori podatak da u zemlji od 650 hiljada stanovnika, imate čak hiljadu popova! Ali, kako je književnik Andrej Nikolaidis, koji je govorio na prethodnoj promociji rekao, Batrićević je dokaz da kultura nepotkupljivog intelektualca ipak nije sišla sa crnogorske scene“, objasnio je Radoman.

On kaže da su sve ove pojave bile na marginama pažnje, kada su tek krenule da se bude, jer je postojalo uvjerenje da se sada, nakon trideset godina, neće u konačnici probuditi.

„Političke okolnosti su bile takve da se činilo da smo mirni, uljuljkani, čim smo ušli u NATO vjerovali smo da su naše teške borbe gotove. No, promijenilo se samo sredstvo napada. Milošević je u svoje vrijeme išao tenkovima u bitke, Vučić sada koristi medije“, zaključuje Radoman.

Profesor na Karlovom univerzitetu u Pragu i dugogodišnji saradnik FCJK František Šistek rekao je da je Batrićević „građen od drukčijeg materijala u odnosu na ostale istoričare“.

„Imate istoričare koji se striktno i rigidno bave svojom strukom, uz distancu. Boban Batrićević nema takvo ograđivanje od događaja, ne plaši se da rizikuje i nastupa i kao građanski aktivista. Što se Bobanove knjige tiče, istina je da odiše tim gorkim i teškim osjećajem, jer kada sam je čitao pitao sam se kako se osjećao Boban dok je pisao. Čitajući stičem osjećaj da on sve to piše hladnokrvno, stoički iz aviona koji samo pada sve dublje. I sada je u padu.

Ova knjiga sadrži ozbiljna istorijska istraživanja i sada je postavljen pravac u kojem definitivno treba ići, pa se nadam da će Boban objaviti još jednu knjigu u ovom duhu“, rekao je Šistek.

On je ukazao i da je začuđen što nijedna televizija nije ispratila ovaj događaj.

„Vjerovatno se boje jer ste Cetinjanin pa da ne kontaminirate sada i Podgoricu. Ali, posmatrajući sa strane kada vidim da neko vrijeđa pojedince samo zato što su Crnogorci, to je zaista tako čudno i izgleda grozno. Jedino imam da im poručim: Sram neka ih bude“, zaključio je Šistek.

Dekan i profesor FCJK Adnan Čirgić kaže da je Batrićević napustio zonu sigurnosti i tako istupio sa svojim stavovima i onda kada je to bilo najamanje popularno.

„Mogao je Boban Batrićević tihovati u nekoj biblioteci, na oba oka zažmuriti, mogao je biti uljuljkan u režim intelektualaca okupljenih oko Dragana Vukčevića, eventualno u društvu rektora UCG Vladimira Božovića, eventualno se pravdati kako ima ranije preuzete obaveze.

Boban je ipak odlučio da progovori o onima koji bi željeli da sruše mukotrpno izgrađeno, o Amfilohiju i Joanikiju, o Dritanu i izdaji. Ova knjiga je zaista svjedočanstvo da nepokolebljivi intelektualac nije sišao sa crnogorske scene“, analizira Čirgić.

Autor i profesor na FCJK Boban Batrićević, u zaključnoj riječi, poručio je da je trenutno crnogorsko društvo na testu, gdje treba da pokaže da li smo dorasli neprijatelju.

„Ovo je prilika za nas. Jer ako ne možemo odgovoriti neprijatelju, odbraniti se od sila koje sada nastoje da nas opsjednu, onda državu nijesmo ni zaslužili. Ukoliko smo državu 2006. obnavljali na tim vrijednostima, bolje da je nema. Mi moramo reagovati na svaku prijetnju. Kada nam se pojavi neko poput Andreja Milovića, potreban je zajednički odgovor, kako bismo dokazali da nećemo dopustiti velikodržavnicima da nas svedu na njihovih željenih 100 hiljada. Treba da se ujedinimo u zajednički blok protiv klerofašizma koji nas je zasuo, jer način na koji se do sada radilo nije dao rezultata. Iako smo imali takav osjećaj, ovo se nije iznenada desilo. Na pitanju takvog djelovanja Crkva Srbije i njeni partneri radili su čitavu deceniju, polako i taktički. Dok su se oni pripremali, mi smo birali fotelje za ministarske pozicije. Ali, prilika je da sada to promijenimo“, zaključio je Batrićević.

(tekst i foto: Antena M)