Bilo je Srbinje, bio je Srbobran, bilo je Kneževo, bilo je Srpsko Sarajevo…, u epidemiološkoj manifestaciji poslijeratnog mijenjanja identiteta pojedinih bosanskohercegovačkih gradova i njihovog prisvajanja jednoj etničkoj zajednici.

Neki od tih gradova ili opština zadržali su imena i do danas, neki nisu, no ono što je najavio načelnik Općine Srebrenica Mladen Grujičić nadmašilo bi sve – promjena imena grada koji u cijelom svijetu predstavlja sinonim za najveći i najkrvaviji zločin nakon Drugog svjetskog rata na evropskom tlu, genocid u Srebrenici.

Ideja zvaničnika iz bh. entiteta Republika Srpska o promjeni imena Srebrenice uslijedila je, simptomatično, svega nekoliko dana nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih naroda velikom većinom glasova proglasila 11. juli za Međunarodni dan sjećanja i obilježavanja genocida u Srebrenici.

“Možda će nama svima biti žao ako dođe do realizacije jedne takve ideje, ali sigurno je da je Srebrenica oskrnavljena ovom Rezolucijom i da je njeno ime oblaćeno i stavljeno na spisak nepoželjnih mjesta za življenje i za investiranje, što mi ne želimo dozvoliti”, rekao je Grujičić za Radioteleviziju Republike Srpske, objašnjavajući motive koji stoje iza ideje, naglašavajući da je “ime Srebrenica zloupotrijebljeno od strane bjelosvjetskih manipulatora”.

‘Druga faza genocida’

Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik rekao je da u Srebrenici 11. jula “niko nije poginuo, niko nije ubijen, nije bilo operacija jedanaestog” te da promjenu naziva žele “neki ljudi u Srebrenici”

Navodno, razgovori o promjeni imena grada se vode i, teoretski i pravno, zaista se može desiti da Srebrenica više ne bude Srebrenica, jer se to u entitetu Republika Srpska može učiniti na najjednostavniji način – glasanjem. A u tom entitetu, zna se ko je većina.

Ukoliko bi se odluka o preimenovanju našla pred Skupštinom opštine Srebrenica, za nju bi (vjerovatno) glasalo 15 od 21 odbornika, onih iz reda srpskog naroda. Glasovi preostalih šest – Bošnjaka, ne bi mogli promijeniti ništa.

I dok su neki odmah komentirali da zvaničnici entiteta Republika Srpska pribjegavaju još jednom načinu negiranja genocida, postavlja se pitanje da li je riječ samo o tome ili entitetske vlasti pokušavaju gurnuti pod tepih ono što prema mnogobrojnim međunarodnim presudama zna čitav svijet. U najkraćem, zašto to rade?

Ovom tematikom bavio se David Pettigrew, profesor filozofije na američkom univerzitetu Southern Connecticut i član Programa proučavanja genocida na Univerzitetu Yale, koji je pisao o “geografiji genocida” u Bosni i Hercegovini, u kojoj je proučavao praksu nametanja etničke homogenosti jedne zajednice.

Za njega, ideja o promjeni naziva Srebrenice predstavlja „novi pokušaj negiranja genocida, u sklopu reakcije na usvajanje Rezolucije o Srebrenici u Generaloj skupštini UN-a“.

„No, prijetnja promjenom imena Srebrenice također se mora shvatiti kao nastavak, ili druga faza genocida u Srebrenici. Za Raphaela Lemkina, koji je skovao termin ‘genocid’, postoje dvije faze genocida: jedna faza uključuje uništavanje ciljane skupine i njihovih kulturnih tragova, a druga faza nametanje nacionalnog ili kulturnog obrasca počinitelja. U drugoj fazi, potpuno se brišu kulturni tragovi ciljane skupine. Promjena imena Srebrenice bila bi dio ove druge faze genocida i dovršetak namjernog brisanja“, rekao je Pettigrew Al Jazeeri.

‘Retraumatizacija preživjelih’

„Referirao sam se o takvom kulturnom brisanju u terminima ‘geografije genocida’ u Bosni [ili ‘genocidne geografije’] u sklopu koje su počinitelji nasilno transformirali teren precrtavanjem i preimenovanjem u svojim nastojanjima da postignu etničku homogenost. U presudi (osuđenom ratnom zločincu) Momčilu Krajišniku dokumentirano je, naprimjer, da su ‘iz Foče izbrisani svi tragovi muslimanske prisutnosti i kulture’.

Osim toga, 1994. godine grad je čak nazvan Srbinje kako bi se dovršilo uklanjanje nesrba. Ustavni sud BiH je 2004. godine presudio da je naziv ‘Srbinje’ diskriminatoran i neustavan, kao i slični nazivi koji su nametnuti u još 12 gradova, iako je naziv ‘Srbinje’ možda i najgrozniji od svih“, kazao je Pettigrew.

“Geografija genocida” američkog profesora baca svjetlo na učestalost mijenjanja i ulica i trgova u Republici Srpskoj, u sklopu sistemske strategije identifikacije sa jednim narodom, diskriminacije ostalih, te sprečavanja povratka onih koji su prisilno protjerani iz svojih domova.

„Stoga bih promjenu imena Srebrenice protumačio kao oblik negiranja i kao nastavak genocida. Takvo poricanje je jasan znak da bi se zločini mogli ponoviti i ima za cilj retraumatizirati preživjele“, rekao je američki profesor.

Historičar Tvrtko Jakovina najave iz entiteta Republika Srpska smatra, pak, „djetinjastim“ i smatra da takav potez, ako bude načinjen, neće promijeniti ništa.

„Neće se promijeniti ništa. Meni je to zaista neshvatljivo. Rekao bih djetinjasto. Ispada da je to nešto kao – ako zažmirite, onda se nije niti dogodilo“, rekao je Jakovina. „Zaista ne znam na koji način bih to mogao komentirati, jer je toliko nesuvislo. Nakon rata bilo je toliko preimenovanja, a završavalo je loše i politički se nije održalo, jer to nisu potezi kojima se gradi suživot i ide ka pomirenju. Zločin se ne može odvojiti od lokacije na kojoj se desio“.

‘Da imena Srebrenice više nema’

A, šta na to kažu Srebreničani?

„Ne bi nas iznenadilo da Prijedor pokušaju nazvati Stakićevo, Banju Luku Brđaninovo, Sarajevo Karadžićevo, Srebrenicu Mladićevo, a prijedlog razdruživanja Dodika od BiH i njegovu imaginarnu državu – Dodikovo. Na njihovu žalost, njihove zločine i zločinačke planove presudili su MKSJ i Sud pravde te zabilježili i imena stratišta. Mijenjati mogu imena gradova, ali istinu sakriti ne mogu“, ukazuju Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa.

Ahmed Hrustanović, Srebreničanin koji je u krvoproliću 1995. godine izgubio veliki broj članova porodice, kaže da je Bošnjacima iz tog grada više mučno gledati ovo „mešetarenje“ sa Srebrenicom.

Stava je da entitetski zvaničnici mogućim promjenom imena grada nastoje sakriti ono što se radilo 1995. godine.

„Da ne postoji […] Sutra, kada ljudi i istraživači u bibliotekama budu čitali o tome, da imena Srebrenice nema. Misle da, kada se promijeni ime grada, mijenjate sve. To im je cilj, izbrisati sve što je urađeno. Nije to ništa novo za njihovu politiku, da sakriju zločin narednim generacijama“, kaže Hrustanović, koji je siguran da u tim namjerama „neće uspjeti“.

„Ako ima normalnih ljudi, a ima ih u svijetu, ako već nema ovdje, onda im se to neće dozvoliti“, kazao je.

Slično je mišljenje i historičara Milivoja Bešlina, koji je, kaže, uvjeren da se historija o Srebrenici ne može ničim izbrisati.

„To je pokušaj da se zaboravi počinjeni genocid, da ista politika i ideologija koji su odgovorni za njega, prikriju svoj historijski bilans tako što će promeniti ime grada koji je već planetarni simbol zločina genocida. Misle da će promenom tog istorijskog imena zapravo gurnuti zločine i svoja planetarno prepoznatljiva nedela pod tepih. Ali to se ne može desiti, niti se zločin može prebrisati“, mišljenja je Bešlin.

Genocid neće biti zaboravljen

Foča je 1994. godine preimenovana u Srbinje odlukom tadašnje Skupštine Republike Srpske, ali je 2004. Ustavni sud Bosne i Hercegovine uz pomoć Ureda visokog predstavnika i prilika međunarodne javnosti, poništio odluku. Donji Vakuf je u ratu nosio naziv Srpski Donji Vakuf, a 1994. je preimenovan u Srbobran, no taj naziv prestao je postojati potpisivanjem Dejtonskog sporazuma.

Mnogi historičari smatraju da se i ova odluka, ako zaista bude donesena, neće moći održati, kao što tvrdi i Pettigrew.

Ugledni profesor očekuje da će, u krajnjoj liniji, morati reagirati međunarodna zajednica i Ured visokog predstavnika.

„Ako se ime Srebrenice promijeni, očekivao bih da će Visoki predstavnik, na temelju svojih konačnih ovlasti, odmah intervenirati kako bi poništio promjenu. Preživjeli žrtve genocida i drugih ratnih zločina moraju biti zaštićeni i mora se spriječiti ponavljanje zločina“, kaže.

„Uprkos svim naporima u Republici Srpskoj, Srbiji i Rusiji, genocid u Srebrenici neće biti zaboravljen. Memorijalni centar Srebrenica nastavlja širiti svoj važan rad na dokumentiranju istine i podizanju svijesti o genocidu. Štoviše, Rezolucija UN-a rađa nove komemoracije i obrazovne programe širom svijeta, uključujući komemoraciju koja se organizira u mojoj rodnoj državi Connecticut gdje je zakonom 11. juli proglašen ‘Danom sjećanja na genocid u BiH’. Žrtve će se sjećati i širenje svijesti pomoći će u sprečavanju budućih genocida. Ovi pokušaji poricanja neće uspjeti. Srebrenica je postala dio moralne svijesti svijeta i ime joj se ne smije mijenjati“, rekao je Pettigrew.

(Al Jazeera/foto: Autonomija)