Mediji ne bi trebalo da koriste tuđu muku da bi dobili koji pregled ili “share” više. Novinari bi posebno trebalo da povedu računa kada izvještavaju da činjenice i informacije stavljaju u pravilan kontekst.

Rat u Ukrajini stavio je na test cijeli svijet, pa samim tim i medije odnosno izvještavanje. Kako u svjetskim, tako i u crnogorskim medijima mogao je (i može se) pročitati lažni sadržaj ili makar dezinformacije što se tiče rata u Ukrajini. Uvijek je nezahvalna situacija biti između, ne zauzimati stranu. Međutim, uzeti u obzir i jednu i drugu stranu, biti objektivan, realno sagledati stvari, kada je novinarstvo u pitanju te stvari su ključne, predstavljaju osnovu.

I u Crnoj Gori kao i u svim drugim zemljama prisutna je podjela medija. Možda se olako daju etikete ali svrstavanje u opozicione medije i one koji su uz vlast, što je uglavnom važilo do smjene vlasti 2020. godine, nakon rata u Ukrajini “preimenovano” je u prozapadne i proruske medije. Iako je ta podjela oduvijek u suštini prisutna, pojedini mediji u zemlji se ipak donekle odupiru tim dvijema kolonama. Međutim, imamo medije koji otvorene podržavaju jednu odnosno drugu stranu. A to, ako nam je za utjehu, nije slučaj samo kod nas.

Dvije strane propagande

Kao i svaki sukob, tj. rat, i ovaj obilježavaju propaganda, lažne informacije, poluinformacije. Na početku rata, u crnogorskom medijima pojavila se informacija da je ukrajinski presjednik Volodimir Zelenski pobjegao iz zemlje, što se brzo ispostavilo kao netačna informacija. Vjerujem da je cijeli svijet mogao da vidi/čuje za dječaka od 11 godina koji je sam prešao granicu Ukrajine sa Poljskom. Međutim i to se ubrzo ispostavilo kao netačno. Još jedna od netačnih vijesti bila je da je ukrajinska misica uzela pušku u ruke. Lažnu vijest da Avalski toranj u Beogradu svijetli u bojama ruske zastave takođe se pojavila u jednom crnogorskom mediju propraćena tendencioznim naslovom.

Tekst u kojem se tvrdi da je Opština Žabljak ponudila finansijsku pomoć Ukrajini, takođe obiluje dezinformacijama i demantovao ju je predsjednik te opštine Veselin Vukićević. On je pojasnio da je posrijedi oslobađanje plaćanja boravišne takse za raseljene iz Ukrajine, a koja po licu, na dnevnom nivou, iznosi 0.80 eura u privatnom i euro u hotelskom smještaju.

Pregledom medija koji su objavili pobrojane netačne vijesti ili dezinformacije, može se vidjeti da se uglavnom radi o medijima koji su u Crnoj Gori prepoznati kao proruski ili proamerički (koji se u ovoj situaciji identifikuju sa ukrajinskom stranom) odnosno neskriveno opredijeljeni za jednu ili drugu stranu. Gotova da nema sumnji da ovi mediji svjesno biraju “škakljivije” naslove kao bi prikupili više pregleda. Isto tako može se reći, s obzirom na “bekraund” tih medija, da, nažalost, pristaju da budu propagandno glasilo jedne ili druge strane u ovom ratu.

Mediji sa većom reputacijom pažljivije filtriraju informacije, rijetko ili skoro nikako šire propagandu, ne služe se bombastičnim naslovima i naglašavanjem određenih informacija prilikom izvještavanja.

Osim pomenutih netačnih informacija, u Crnoj Gori najviše polemike u javnosti stvorilo se oko navodnog slanja vojnika Crne Gore u Ukrajinu, odnosno manipulisanja tom informacijom. Naime, sjednica Savjeta za odbranu i bezbjednost bila je zakazana povodom obaveza koje proističu iz članstva Crne Gore u NATO povodom situacije u Ukrajini, ali sjednica ipak nije održana zbog neispunjenja uslova.

Sa jedne strane vršilac dužnosti predsjednika Skupštine Strahinja Bulajić rekao je da je kao čovjek i političar protiv slanja crnogorskih vojnika van granica Crne Gore, te da vojska ne treba da učestvuje u bilo kakvim ofanzivnim vojnim akcijama, i napustio sjednicu. Crnogorsko Ministarstvo odbrane, sa druge strane, saopštilo je da se o tom predlogu uopšte nije raspravljalo i istaklo da imajući u vidu činjenicu da Ukrajina nije članica NATO, to znači da snage Alijanse neće biti raspoređivane na teritoriji te zemlje, što su istakli i zvaničnici Alijanse.

Pojašnjeno je da je predlog podrazumijevao upućivanje pripadnika Vojske Crne Gore (VCG) u sastav snaga NATO za sprovođenje aktivnosti odgovora na krize, kao i nacionalna ograničenja pripadnika VCG za vrijeme angažovanja u sastavu snaga.

Između „bratske“ Rusije i NATO partnera

Rat u Ukrajini, vjerujem kao i u većini država, podijelilo je javnost uglavnom na dvije strane. Zastrašivanje i emotivno maniplusanje političara, a koje se opet plasira preko medija, kako je “bratska” Rusija uvijek bila uz pravoslavni narod, ili sa druge strane “vidite šta bi moglo biti da nismo ušli u NATO, šta bi bez partnera iz Alijanse” uvijek se pokaže kao najisplativije i najsigurniji je put da partije utvrde biračko tijelo.

Upravo kroz te dvije percepcije, u zavisnosti od ličnih stavova, pojedinac kreira sliku o dešavanjima u Ukrajini. Da podjsetim da je i Podgorica jedan od onih gradova u kojoj su održani skupovi podrške i Ukrajini i Rusiji.

Ne dolivati ulje na vatru

Najčitaniji crnogorski mediji donekle se trude da u tekstu ispoštuju i jednu i drugu stranu. Ali pojedini mediji koji važe za dominantno proruske odnosno proameričke, kao što sam već pomenula, ciljano ističu, naglašavaju ili umanjuju činjenice prilikom izvještavanja. Upravo zbog toga, mogu slobodno da kažem, potrebno je da uđete na više “suprotstavljenih” stranih portala, da biste sklopili jednu pristojnu informaciju, ako vam je cilj da vaš čitalac bude objektivno informisan. Ne treba trčati “na prvu” i prenositi “zapaljive” informacije, u ovim ratnim (ne)prilikama za medije to je bitna stvar.

S obzirom na to da su portali postali najlakše dostupno sredstvo informisanja prosječnom građaninu, potrebno je preispitati da li brzina i pošto-poto objaviti informaciju, imati veći broj pregleda, veći broj zarade – treba da ima prednost nad istinitim, nepristrasnim i odgovornim izvještavanjem, pogotovo u ratnim vremenima.

Veći broj faktora utiče na sveukupnu sliku i povjerenje u određeni medij, ali ako strijemimo ka tome trebalo bi uvijek uzeti u obzir i jednu i drugu stranu, misliti hladne glave, poštovati osnovne postulate novinarstva.

Sve to je ključno za novinare i može da doprinesu većem cilju – bezbjednosti društva, države ali i regiona na koncu. U ovakvim situacijama, u kojima je jednoj državi pored stabilne vlade, prijeko potrebno odgovorno izvještavanje, ne može se umanjiti i neupitan uticaj medija na društvo.

Mediji ne bi trebalo da koriste tuđu muku da bi dobili koji pregled ili “share” više. Novinari bi posebno trebalo da povedu računa kada izvještavaju da činjenice i informacije stavljaju u pravilan kontekst. U medijima se često može čuti da je Balkan i dalje “bure baruta”, a samo odgovornim izvještavanjem novinari na ovom području mogu da doprinesu stabilnosti i kolektivnom miru.

Tamara Cupać radi u informativna agencija MINA u Crnoj Gori. U novinarstvu je od 2015. godine. Po zanimanju diplomirani sportski novinar, usput i magistar fizičkog vaspitanja djece. Po završetku studija predano prati društvena i politička dešavanja u državi, regionu i svijetu.

(Autonomija, naslovna fotografija: Facebook/ustupljeno Autonomiji)

Tekst je nastao u sklopu izdanja “Priča iz regije” kojeg provode Res Publica i Institut za komunikacijske studije, u suradnji s partnerima iz Crna Gora (PCNEN), Hrvatske (Lupiga), Kosova (Sbunker), Srbije (Autonomija), Bosne i Hercegovine (Analiziraj.ba), i Albaniji (Exit News), u okviru projekta „Poveži točke: poboljšane politike kroz građansko učešće“ uz podršku britanske ambasade u Skoplju.