Mile Kekin iz Hladnoga piva izjavio je da njegov bend neće nastupati u predizbornoj kampanji. Obrazloženje je više-manje u tome da im to samo može škoditi, to jest narušiti ugled, pa takve stvari valja raditi samo u krajnjoj nuždi.

Odbojnost spram politike i političara jako je proširena među onima koje za nekoliko tjedana očekuju glasačke kutije. U tim okolnostima, političari moraju mobilizirati sva sredstva privlačenja pažnje, pogotovo što se sadržajna rasprava i ne vodi. Morali bi nam odmah pokazati da su upravo oni naši, nama bliski i privlačni, za razliku od one druge strane.

Neke su stvari doista prepoznatljive na prvi pogled. Pozadina u kojoj se pojavljuje premijerka dijeli se na onu koja pokazuje prigodni okvir otvaranja, gdje se vide građevinski i slični radovi, a gospođa Kosor okružena svojim ministrima (oni viši se bolje vide), te na prizore iz dvorane s ikonografijom koja priziva nekadašnji HDZ, HDZ snažnoga pokreta.

Kukuriku koalicija odlučila se za oblik forumskoga okupljanja, govore okruženi građanima, a nadajmo se da paze da se okreću, tako da oni koje na ekranima vidimo kao pozadinu govornika, povremeno vide i njihova lica.

Branimir Glavaš s liste HDSSB-a kao zatvorenik može biti predstavljen samo arhivskim materijalom, što je naravno, najmanja anomalija njegovog slučaja.

Čini se, uostalom, da trenutno suci, odvjetnici i Mladen Bajić bolje plasiraju svoj javni lik i svoju pojavu. Političari ne koriste razmjerno veliki raspon koje im nude naši običaji: nitko kod nas ne mora nositi isključivo tamna odijela uz koja tek kravate mogu nešto iskazivati. Raspon boja u svojoj odjeći, međutim, pokazuje samo Čačić, a konvencionalna bi mudrost upravo njemu nalagala stanovitu suzdržanost. Kandidatkinje imaju veću slobodu, ali izgleda da je Jadranka Kosor potrošila svoju odvažnost za vrijeme lijepih dana sa Borutom Pahorom (sjetimo se one crvene boje!) a sada i odjećom nastoji slijediti Margaret Thatcher (iako je njezino nespretno ophođenje s torbicom više nalik na onu Milke Planinc).

Vanjska pojava političara mali je, ali značajan dio privida – dimenzije u kojoj se inače tako suvereno kreću.

Nadežda Čačinović, autorka teksta, redovna je profesorica estetike, filozofije kulture i filozofije roda na Odseku za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
(www.tportal.hr)