Kada je portugalski premijer Pedro Passos Coelho početkom godine rješenje za krizu u zemlji sažeo u jednoj riječi: “Emigrirajte!”, opozicija je bučno reagirala optuživši tog konzervativca za defetizam. Dok su neki preporuku premijera opisivali kao nedopustiv gaf i udarac biračima, mnogi su ipak poslušali njegove savjete. Tisuće Portugalaca, ali i njihovih susjeda iz Španjolske svakodnevno, naime, odlaze trbuhom za kruhom u zemlje Južne Amerike, Afrike…
Mahom mlade visokoobrazovane ljude put najčešće vodi u Brazil, Argentinu, Čile i Urugvaj. Iznimno je popularna i Angola, pa je u razdoblju od 2008. do 2011. broj Portugalaca u toj zemlji s 20.000 porastao i do 130.000. Kada je jedna južna njemačka pokrajina oglasila 7500 slobodnih radnih mjesta, oko 15.000 Portugalaca poslalo je svoj životopis. Portugalski slučaj nije, dakako, usamljen.
U svibnju je objavljen novi rekord euro-zone – na listi nezaposlenih je 17,4 milijuna Europljana. Stroge mjere štednje u državama euro-zone popele su stopu nezaposlenosti do 10,9 posto. Independent piše kako i Talijani, uz SAD i Kanadu, sve češće kruh traže u zemljama Latinske Amerike. Grci kucaju na vrata Turske, a sve češće se mogu pročitati novinski tekstovi o mladima iz Irske koji bježe iz zemlje glavom bez obzira. BBC navodi kako je 2011. godine oko 45.000 mladih Iraca otišlo raditi u inozemstvo, a ove se godine očekuju još poraznije brojke. Analitičari tvrde da mladi Europljani postaju najveći svjetski emigranti, a neki ih zovu “izgubljenom generacijom”.
Mladi masovno emigriraju jer u nekim europskim zemljama poput Grčke, na primjer, čak 51,5 posto mlađih od 25 godina nema posla, a slično je ili još gore u državama u našem okruženju poput Bosne i Hercegovine (55 posto) i Srbije (oko 50 posto). No, iako Europu trese kriza, zemlje koje su na koljenima, poput Grčke, privukle su oko milijun izbjeglica, mahom Nigerijaca, Egipćana… S druge strane, sasvim drukčiji proces odvija se u nekim zemljama iz kojih je stanovništvo godinama spas tražilo izvan granica domovine.
Tako se, primjerice, nekada poznati ilegalni meksički imigranti koji su bježali u “zemlju snova” sada masovno iz Amerike vraćaju u rodni kraj. Od 2005. do 2010. godine oko 1,4 milijuna Meksikanaca vratilo se iz SAD-a u svoju zemlju u potrazi za poslom. Stručnjaci objašnjavaju kako je razlog čvršća kontrola granica, kolaps američkoga građevinarstva, stroži zakoni, veći broj deportiranih i, dakako, jačanje meksičke ekonomije. I Indijci se u posljednje vrijeme masovno vraćaju kući, a ranije su u golemom broju bolji život tražili u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama. Očekuje se da bi se do 2015. godine u domovinu moglo vratiti oko 300.000 Indijaca. Sve je više i Brazilaca koji bi se vratili iz inozemstva jer sada im se privlačni i dobro plaćeni poslovi nude i u domovini… Neki stručnjaci kažu kako EU gubi svoje najbolje kadrove i šteta će biti nepopravljiva.
Drugi navode kako je porast mobilnosti radne snage zapravo normalna pojava jer su egzodusi povezani s gospodarskim razvojnim ciklusom. Dr. Anđelko Akrap, demograf s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kaže kako su ovakve selidbe normalne u situaciji kada je Europa u krizi. I nakon Drugoga svjetskog rata visokoobrazovani su odlazili u Sjedinjene Države jer su im nudili visoke plaće i bolje uvjete života. – Emigracija visokoobrazovanih kadrova je neodvojiva od razvoja i to nije novija pojava, naglasio je demograf. On podsjeća kako veće sredine uvijek više privlače. – To možemo vidjeti i na primjeru Zagreba koji uvijek privlači najbolje kadrove. U regiji je to primjer Splita koji ljude više privlači nego neko manje mjesto – kazao je profesor.
Od našeg sugovornika čujemo kako je između 1961. i 1971. godine, na primjer, u Njemačku otišlo oko 300.000 građana Hrvatske, a riječ je uglavnom o nekvalificiranoj radnoj snazi koja je do posla dolazila u prerađivačkoj i građevinarskoj industriji. Nakon naftnog šoka u prvom dijelu 70-ih godina manje su odlazili nekvalificirani radnici, a na put su krenuli visokoobrazovani, podsjeća demograf s Ekonomskog fakulteta.
– To se nikada neće zaustaviti. Eto, sada Njemačka zapošljava, a nekada su i njezini najbolji kadrovi odlazili prema Americi, kaže dr. Akrap.
Španjolska: 20.000 arhitekata na ulici
Zbog jeftinih kredita u Španjolskoj se gradilo cijelo desetljeće, a onda je 2008. godine balon puknuo. Po informaciji Wall Street Journala, na ulici je ostalo 20.000 arhitekata. Od deset zaposlenih građevinara osam je ostalo bez posla. Brazil pak vapi za arhitektima i građevinskim inženjerima. Prošle godine radnu vizu u Brazilu tražilo je 50 posto ljudi više nego godinu ranije.
Hrvati biraju Dohu i Dubai
Po nedavno objavljenim podacima portala MojPosao, Doha i Dubai su sve atraktivnije destinacije u koje odlaze hrvatski visokoobrazovani kadrovi. Tijekom 2011. bilo je gotovo 350 natječaja za rad u inozemstvu, a to je 31 posto više nego godinu ranije. Najviše poslova i dalje im nude poslodavci iz Austrije i Njemačke. Izvan EU-a nude se radna mjesta u Kataru i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Najčešće se traže programeri, inženjeri i elektroinstalateri.