Skip to main content

PAVLE RADIĆ: Diktatorska vojna parada

Autonomija 07. окт 2014.
3 min čitanja

U čijoj li je glavi rođena i u čijem je kabinetu razrađena ideja o vojnoj paradi povodom godišnjice oslobođenja Beograda? U glavama Šešeljevih ili glavama Miloševićevih đaka? Teško da je u glavi i kabinetu nekadašnje Miloševićeve mlade uzdanice Ivice Dačića. U koalicionoj vladi, Dačić i SPS za malo se šta pitaju. Još manje im se dopušta da o nečem značajnijem odlučuju. Štaviše, malo-malo pa ih poneko iz SNS onako usput opljune. Kao pre neki dan, kad su Dačić i valjda mu zamenik Ružić, od visokog funkcionera SNS javno nazvani kriminalcima. I pojeo vuk magarca. Malo za šta se pita Dačić i oko spoljne politike, čiji ministarski resor mu je dodeljen. Verovatno pod uslovom da se ne meša u spoljnu politiku Srbije, sem teatralno, i da funkciju ministra spoljnih poslova ne shvati suviše ozbiljno. Štono se kaže, neka se on i SPS samo kite njome. Zna se ko u Srbiji odlučuje o svemu. Ne samo u vladi. Zato je, kad je reč o pompezno najavljenoj vojnoj paradi sred ekonomskog sloma, pravo pitanje je li o tome odlučeno u Vućićevom ili Nikolićevom kabinetu? Javnost može samo da nagađa ko je došao na ideju o vojnoj paradi kad joj vreme nije. Nisu je organizovali ni oslobodioci Beograda, saborci poginulih i ranjenih, ni onda kad su bili u najvećoj moći.
Nije bez osnova uverenje da je ideja o paradi – u stvari zgodna forma iskazivanja divljenja Vladimiru Putinu, zaogrnuta tobožnjim pijetetom prema godišnjici oslobođenja glavnog grada – možda rođena u glavi nekog od Nikolićevih savetnika? U Nikolićevom kabinetu ne manjka svojevremenih zaljubljenika u ideje Vladimira Žirinovskog, kojima je ovaj devedesetih zadivio srpske radikale. I koji u ponašanju sadašnjeg vladara Kremlja s pravom prepoznaju neke od mesijanskih ideja Žirinovskog. Možda je četnički vojvoda prihvatio savetničku ideju o paradi i naložio njezinu realizaciju, bez obzira što su četnici bežali pred oslobodiocima Beograda kao đavo od krsta. Ako je možda oko parade sve tako počelo, onda je ostalo stvar spin-majstora. Domaćih, ali i ovde dobro raspoređenih Putinovih. Tako će mitomani rusofili, putinoljubi, doći na svoje. Videće Putina, kojem će tokom boravka u Beogradu – najavljeno je – biti uručeno najviše državno odlikovanje koje do sada Srbija još nikome nije dodelila! Eh, gde bi mrziteljima Zapada i ljubiteljima bratske pravoslavne Rusije bio kraj da je po njih kojom srećom devedesetih u Kremlju stolovao Putin! Da je on odlučivao o balkanskoj klanici, o evropskim i svetskim prilikama. Mi bi, veruju praznoglavi putinoljubi, ostvarili svoje snove o jedinstvu „svih srpskih zemalja“. I danas mrskom Zapadu pokazivati srednji prst, umesto što mu se snishodljivo obraćamo, jer ne možemo bez njihovih prokletih para i tehnologija. Jebale ih i pare i tehnologije, te ih jebale. Dobro, u Rusiji je bilo šta je bilo. U Kremlju je srećom, s božjom promisli, sada pravi vođa, koji će Rusiju dignuti sa kolena. I koji umesto nas Zapadu pokazuje srednji prst. Pa šta je onda jedna vojna parada u njegovu čast. Sitnica.
Naši praznoglavi rusofili, mazohisti u vlastitoj bedi, slave kremaljskog imperatora i ne vide da on Ruse – i sve građane Rusije, pa i Evropu – vodi u velika iskušenja i neizvesnost. Ne shvataju da je poštovanje Rusa, kao i svakog drugog naroda, nešto sasvim drugo od primitivnog idolopoklonstva diktatoru. Što je diktator beskrupulozniji, idolopoklonstvo je veće. Istovremeno, licemerno štede u zapadnim valutama, školuju decu na Zapadu ako ikako mogu, voze kola proizvedena na Zapadu… I tobož naivno pitaju, šta je sporno u ljubavi prema Putinu, kojem vlastodršci svaki čas trče na poklonjenje? Trebalo bi ih poslati stotinak kilometara od Moskve, da prožive barem godinu dana kao obični Rusi. Pa da vidimo šta bi mislili o majci Rusiji pod Putinovim vođstvom.
Srbija je nepovratno usmerena ka EU, ka sistemu njezinih vrednosti, tvrde naši vlastodršci. I dodaju: i EU i Rusija, ne pitajući se kakva Rusija, demokratska ili putinovska. I EU i Rusija i prijatelji iz celog sveta, dosoljava fraze Tomislav Nikolić. Dačić izjavljuje da se vojna parada ne organizuje zbog Putina, nego u čast oslobođenja Beograda. Uostalom, dodaje, kakve veze ima vojna parada sa našim opredeljenjem da što pre postanemo članica EU. Vojna parada i najviše državno odlikovanje Putinu – kojem je sve manje otvorenih vrata u EU – naša su unutrašnja stvar, tvrdi Dačić. Alal vera ministre!
Dan oslobođenja Beograda na kraju Drugog svetskog rata ovde je odavno prezren. Posebno su prezreni njegovi oslobodioci partizani. Cirkus sa vojnom paradom, organizovanom radi demonstracije podaništva stranom diktatoru, dodatno je sprdanje sa prezrenim oslobodiocima. Sprdanje je to sa Beogradom i svim građanima koji drže do elementarnog dostojanstva. Oslobodiocima Beograda – slava i čast!
(Autonomija)