„Putin – lopov!“ bili su povici koje je Vladimir Putin morao slušati za svoj 65. ro?endan. U subotu se gomila uglavnom mladih ljudi okupila ispred Kremlja u ulici u centru Moskve zahtijevaju?i da vo?i opozicije Alexeju Navalnyju (trenutno u pritvoru) bude dozvoljeno da se kandiduje na predsjedni?kim izborima. Protesti su održani u desecima drugih gradova u Rusiji; neki su završili mirno (npr, u Novosibirsku), a neki masovnim hapšenjima (kao u Sankt Peterburgu).
U Moskvi je ovaj put uhapšeno samo nekoliko osoba (svi su pušteni bez optužnice) – zato što vlasti ili nisu o?ekivale da ?e se taj dan pojaviti tako mnogo ljudi ili zato što pred FIFA-ino svjetsko prvenstvo 2018. ne žele pokvariti imidž. Izgleda da je fudbal postao vode?i garant ruskog ustava.
Po?ela predsjedni?ka utrka
Kako god, jasno je da je predsjedni?ka utrka u Rusiji tek po?ela. Nije važno što Putin još nije zvani?no najavio da li ?e se kandidovati, i nije važno što je Centralna izborna komisija ve? rekla kako ne?e dozvoliti Navalnyju da se kandiduje (jer je osu?en u slu?aju koji branitelji ljudskih prava i opozicija nazivaju izmišljenim). Sve ovo nije važno jer ruski izbori nisu kao izbori u drugim državama gdje se kandidati takmi?e.
Svakako da ?e u martu 2018., kada su zakazani izbori, postojati formalan izbor izme?u kandidata. Ve?ina onih koji ?e biti na glasa?kom listi?u 2018. bili su „sparing partneri“ na izborima od 1990-ih (kada ve?ina subotnjih demonstranata nije bila ni ro?ena ili su još bili u vrti?u).
Stvarnim opozicionim kandidatima ve? dugi niz godina nije dozvoljeno da se kandiduju na predsjedni?kim izborima, zbog ?ega neki komentatori kažu da su izbori sada izgubili zna?enje u Rusiji. Ali to zapravo nije tako. Predsjedni?ki izbori u Rusiji su veoma važni; no stvar je u tome da se oni dešavaju na ulici a ne na biralištima.
Ako pogledate nedavne talase protesta u Rusiji, oni uvijek po?inju tik pred izbore. To je bio slu?aj npr., sa „maršem nezadovoljnih“ 2007-2008, koji je bio prvi veliki protest koji je održan u više velikih gradova. Obim demonstracija bio je šok ne samo za vlasti, ve? i za same demonstrante.
Potom je u zimu 2011-2012 uslijedio novi talas protesta koji je privukao još ve?i broj ljudi. Oko 100 000 ljudi okupilo se na bulevaru Saharova u Moskvi, a demonstracije su održane u gotovo svim regijama države. I opet, ni vlada ni opozicija nisu o?ekivale tako veliki odziv. U narednih nekoliko mjeseci, izgledalo je da je mo? Kremlja oslabila. Dmitry Medvedev, koji je u to vrijeme formalno bio predsjednik, najavio je liberalne reforme, a državna televizija je po?ela pozivati lidere opozicije kao goste. Ali odmah nakon izbora, Kremlj je zaustavio rad na promjenama i stegao obru?.
Razlozi za nastavak nezadovoljstva
Sada se dešava novi talas protesta i nema razloga da vjerujemo da ?e biti išta slabiji od ranijih jer stari problemi nisu riješeni; ekonomska kriza se nastavlja, i stanje sa pravima i slobodama u državi se pogoršalo. Zapravo, postoji sedam faktora koji pokazuju da ?e ovi protesti biti ?ak snažniji od prethodnih.
Unutrašnje jedinstvo. Ranije su deseci malih pokreta i stranaka organizovali protestne aktivnosti i bilo im je teško da se koordiniraju – oni su imali razli?ite ideološke poglede i uvijek su imali problema sa politi?kim i organizacijskim pitanjima. To je sada prošlost. Pitanje ko je „ljevi?ar“, „nacionalista“, ili „liberal“ sada je stavljeno postrani jer se glavna borba vodi protiv korupcije, diktature i odsustva otvorene politi?ke konkurencije.
Nova generacija. Ovogodišnji demonstranti, u pore?enju sa onima iz perioda 2007-2008 i 2011-2012, su mnogo mla?i. Ve?ina njih su studenti i srednjoškolci. Oni aktivno koriste internet i ne gledaju TV, pa su imuni na državnu propagandu.
Godina 2017. Jedan od povika na protestima u subotu bio je „Dolje car!“ Ove godine se navršava 100 godina od Revolucije iz 1917., što ima poseban psihološki efekat. Sve historijske diskusije i projekti posve?eni revoluciji u?inili su paralele izme?u Putinovog režima i monarhije Nikole II neizbježnim.
Aktivne regije. Opozicija ranije nije bila u stanju razviti široke mreže izvan Moskve i Sankt Peterburga. Neke stranke su imale regionalne predstavnike, ali to je uglavnom bilo površno i neefikasno. Danas postoji snažna opoziciona mreža u regijama – Navalnyjevi uredi za kampanju. Sude?i po tome da se hiljade ljudi pojavljuju na njegovim skupovima širom Rusije, ova mreža je zapravo poprili?no aktivna i efikasna.
Putin je ostario. Kada je Putin došao na vlast, njegove pristalice su ga hvalile kao mladog i energi?nog lidera, dok je državna propaganda promovirala pop hitove u kojim mlade djevojke pjevaju kako žele muškarca „poput Putina“. Putin sada ima 65 godina i na kraju narednog predsjedni?kog mandata (ako ga dobije) imat ?e 71 godinu. Propagandna mašina i dalje organizuje serije fotografija bez majice i hokejaške utakmice u kojima on postiže golove iako su mu protivnici profesionalni hokejaši. Ali danas je sve ovo samo bezgrani?an izvor šala i internetskih mema. A svi znamo da se ne strahuje od onog ?emu se smijemo.
Dostupne politi?ke alternative. Ranije je Kremlj aktivno podržavao slogan „Ako ne Putin, onda ko?“ sugerišu?i time da su svi drugi kandidati za predsjednika lošiji. To je funkcionisalo zato što je opozicija bila podijeljena i nije postojao lider koji je uživao veliku popularnost – Kremlj je organizovao efikasne kampanje diskreditovanja opozicionih politi?ara. Danas, svaki pokušaj da se diskredituje Navalny zapravo ide njemu u prilog i pove?ava mu popularnost.
Mrežna struktura protesta. Paradoks je u tome što uspon popularnog lidera nije doveo do „kulta li?nosti“ unutar opozcije. Sasvim suprotno – doveo je do kreiranja mreža koje su u stanju djelovati neovisno od lidera. Vlasti su otvorile sudske slu?ajeve protiv mnogih od Navalnyjevih saradnika i njih redovno hapse uo?i ve?ih protesta. To nije umanjilo efikasnost protesta jer su mreže dovoljno jake da nastave sa aktivnostima u odsustvu lidera.
Ho?e li se onda dogoditi nova revolucija u 2017? S obje strane barikade, vjera u mogu?nost revolucije je slaba. Pa ipak, vrijedi se prisjetiti ishitrenog predvi?anja Vladimira Lenjina koji je rekao „Mi, stariji, možda ne?emo poživjeti da vidimo odlu?uju?e bitke ove neminovne revolucije.“